Cijena: 62,68 kn
Tek je rano proljeće nastupilo i prije svojeg kalendarskog početka, a ja sam otvorio „svoje jesenje vino“…
način na koji se voće prezentira, smiren, zreo, uz ponešto starog drva i vrlo blagi barnyard koji me iznenađuje da je prošao „cenzuru“ Zavoda 😉
Dekantirano kroz jedan sat… instinktivno sam očekivao da će biti bolje iz Spiegelau Authentis Burgundy čaše međutim je previše potencirala alkohol na nosu (13,3%) pa možda i kiselinu na nepcu. Isprva se Red Wine Magnum činio boljim odabirom, međutim s vremenom u čaši „Burgundy“ ipak opravdava svoju reputaciju omogućavajući vinu da oslobodi svoje skrivene arome i još bolje prezentira strukturu i tijelo.
A arome su ovdje presudne. Cabernet Franc ne doživljavam kao vino punoće, već finese. Vitikultura u skladu s terroireom, vinifikacija koja ne oduzima vrijednost…88, ovom vinu ipak nedostaje duša, ili soil-to-glass ili već nešto, ali i bez toga je moj odabir hrvatskog CF-a, trenutno jedini meni poznat CF usporediv s ozbiljnijim Loirskim uzorima iz regija Saumur Champigny, Chinon i prva asocijacija na spomen hrvatskog Cabernet Franca.
Dnevnik vinopije 
“Cabernet Franc ne doživljavam kao vino punoće, već finese.” ___ Shvacam sto hoces reci, ali unutar matrice (sto za mene znaci osovina Bourgueil-Chinon-Saumur-Anjou) paralelno egzistiraju i jedan i drugi tip CF-a. To i jest najgenijalnije od svega: stojis kraj nuklearke blizu Chinona, a unutar radijusa od +/- 30 km imas i Burgundiju i Bordeaux 🙂
…ko na Plešivici….stojiš kraj šipi pekare u Jaski, a unutar radijusa od 30 km imaš Sancerre, Chablis, Wachau i Beaune….i već pomalo i sjevernu Ronu…i…….ko zna kaj sve ne… 🙂
🙂 drago mi je da je buonsangue ovdje nadopunio moj dojam bitnom objekcijom koje sam u dobroj mjeri bio svjestan, ali sam poželio “zauzeti stav” zbog ne tako dobro upućene publike dodatno inficirane (kako je netko rekao 😉 “disemiranjem platituda s wikipedije” 🙂 Na spomenutom zagrebačkom en primeuru sam slao poznanike da probaju ovo vino kao nešto potpuno drugačije od bilo čega iz Istre i Slavonije što su tog dana mogli kušati. To sam znao još od prošlogodišnje Vinistre, a da ovu svoju pošteno kupljenu butelju još nisam bio u miru ni otvorio 🙂
Žao mi je što zbog manjka vremena i prethodno stvorenih predrasuda nisam tada probao Capo CF za koje sam tijekom događanja i naknadno čuo dosta dobre kritike…
Navodno da Giulio Ferenac ima dobar franc…
nisam uopće znao da ima franc !?!
🙂 nobody expects sp…….istrian franc!
E, da, kad već spominješ cenzuru Zavoda…buaz mi je jučer otvorio Krauthakerovu vrhunsku graševinu 2011, položaj Korija koja se pokazala kao posve beskarakterno vino, lagano voćkasto i slatkasto praznjikavo, nije čak ni za gemišt, bar ne dobar gemišt. Ova K. kategorija očito postaje nova “kutjevačka graševina” za mase. Miljama od ičeg vrhunskog. Bruka, teška BRUKA za Zavod!
“posve beskarakterno vino, lagano voćkasto i slatkasto praznjikavo”____ Krauthaker in a nutshell 🙂
Zavod, kao konzument ne šljivim već godinama, ali to što rade je zločin prema većini kupaca koja još uvijek traži oznake “vrhunsko” na etiketi. Osobno, već jako jako dugo skoro da tražim “stolno” vino s višom cijenom 🙂 Čini mi se da nas istomišljenika ima dovoljno značajan broj (u nominalnom i relativnom smislu) da su uznapredovala i istinski “stolna” vina po basnoslovnim cijenama.
Međutim, to je neka druga tema…
Ovdje sam zapravo poželio reći kako sam tijekom zagrebačkog en primeura 😉 na Krauthakerovom štandu probao i vino koje mi je djelovalo upravo kao ifekov opis, ali odmah zatim i vino koje me skoro oduševilo. Ovdje priznajem kako sam se malo previše uzoholio u mjeri da više ne idem s olovkom i papirom na navedena i slična događanja koja sve više doživljavam kao društveni happening, uslijed čega sam propustio zabilježiti što sam točno kušao. Dakle ne radi se o nenabavljivoj potpuno drugačijoj “Kuvlakhe liniji”, već vinu iz redovite distribucije koliko sam shvatio…
Ukratko, nikakva korist od mene, ali da bar malo doprinesem raspravi koje nema 🙂
buonsangue daj molim te ponovi koji si ono rekao da je jedan od boljih hr rizlinga..adžić?sam dobro zapamtio?
Adžićev 09 rizling (jebač s 14,5 alc) je bio dosta dobar, fenomenalan miris, al malo rastrojenog tijela, dosta jake kiseline i dosta jak alkohol koji ne surađuju baš, nego iskaču svak u svom trenutku gutljaja. Čudno vino, ali aroma jako lijepa. Možda se sad zdošel…
a možda koja druga godina s manje alk?budem vidio.budeo probao prvom prilikom…nisam još njegov rizling probao
Nekako sumnjam da je buonsangue mislio na ovo godište koje navodi ifke, ali je bio Adžić i rekao bi vjerojatno aktualno 2011 godište… osobno bi potražio Tomca 2010 i starije, svakako i Bolfana, a ako si za uspjelije Slavonce sa ipak snažnim utjecajem ne baš idealnog rizlingovskog podneblja Kutjeva, onda Enjingi, Jakobović (više ćeš teško naći) i ugodno (ne pretjerano, ali ipak ugodno) iznenađenje Mihalj… inače, nisam ni ja Adžićev rizling probao i to ću definitivno promijeniti.
Pošto je tema ipak franc, otprl sam si jedan Saumur Champigny ’11 od lika kaj se preziva Plessis-Duval. Nije neki kraj svijeta, al moram priznat da me, nakon ipak nekog broja loarskih CF-ova, fascinira ta njihova kombinacija pitkosti i jedne svilene punoće. Lagano al ne banalno. Kod nas toga nema, recimo….
Bilo bi zgodno usporediti ovaj CF i Deškovićev…
Dešković? Poznati mi po Teranu i osobito Teran rose-u, pa čak i Malvaziji (dodatno me iznenadilo da se prodaju u delikatesnom dućanu mljekare Veronika 🙂
ali prvi glas za CF
Znam da je off, al ne mogu ne spomenut Deškovićev teran 2009, najbolji teran koji sam ikad probao. Šteta što ga nisi imo na prezentaciji, None….fakat dobro vino.
Poznat mi je Dešković, prvi teran rose koji me iznenadio… mislim da ću ga sad morati kupiti (koliko znam jedino u Zagrebu ga drže u Veronika delikatesnom dućanu u Španskom?!?) ako ima još dobrog godišta 2009. 🙂
Pozdrav Vinopiji i ostaloj ekipi uz pitanje? Da li se i ako se može, gdje se može nabaviti CF iz Chinona ili sličnih CF terroira? U procesu sam istraživanja CF-a, probao sm Villany, Argentinu(La Celia) pa me zanimaju i ta francuska ostvarenja. Za Legovin CF sve potpisujem samo bih još dodao skvičanje prasaca u pozadini dok na mobitel pričam s Valterom Legovićem. Prijedlog: probajte Sontacchi CF 2011, ista liga, ali vjerujem da će još “raditi” u boci, a poznavajući scenu vjerovatno će biti i jeftiniji.
I’m with Pattio :-). Pusti, Mate, brate, te “CF terroir-e”, bacit ces bezveze novac, a CF ti nije nista znacajno bolji od onog sranja od Pinot Noir-a – cista basna, pardon, mito i legenda…
”…pa me zanimaju i ta francuska ostvarenja.”
Taj CF terroir je isto mit. Kao i mit o PN.
Ne radite si medvjeđu uslugu jer kako kaže ona pametna: ”Pijte vino, a ne mitove.”
🙂
mučki provokatoru 😉 Ništa od toga Mate, barem u RH okvirima za sada, a bojim se i ubuduće…
Danke Deutschland i ostala ekipa za CF. Aj’ probajte Sontacchi pinot noir 2011 pa ćete vidjeti kako izvjesni MT pljuca sam sebi u facu nakon svih mitova o pinot noiru.
Probo sam ga prije 3 mjeseca i vrlo dobar mi je ali mu treba još malo ležanja u boci. 2009 mi je još ovijek bolja!
Probo i ja, fenomenalan je, bolji od svih ovih nekih burgundaca i stajaznamkojih nabrijanih mitskih dzhidzha koje su zapravo belosvecka zavjera – mislim, OK, DRC La Tache je mozda ipak za nijansicu bolji, ali Ponsot i Armand Rousseau moze Sontacchiju kolektivno da popushi kitokret:-)
🙂
😀
I dream of morotization
Nije dobar Mugnier Freddie, nije dobar Morot Albert.
Sta je dobro, sta nam treba?
Dubokovic Medvid Ivo 🙂
Pusti ove, Mate, samo se šegače. Meni je sontacchi skroz ok, napeto ga čekam u Rotu….kad se spusti na 19.90 kn…..ulećem naglo…