Cijena: 59,88 kn
Istarska mlada Malvazija postaje pravi vjesnik proljeća… Prije nekoliko godina sam čekao objavu rezultata uoči same Vinistre kako bi se mogao zgražati ili oduševljavati, kako je koji eksponat dolazio na policu 😉 Čini se da su zadnje dvije berbe, a osobito 2012. natjerali vinare da beru i fermentiraju dok je ljeto još debelo trajalo…
Sudeći po „en primeuru“ u Zagrebu, unatoč brojnim varijacijama na temu, stilsko zajedništvo mladih Malvazija nije upitno. Vinari su se brzo prilagodili. Jedna od prvih butelja koja se pojavila spremna za tržište je CUJ Malvazija, deklarirana kao suho vino s 12,6% alc 🙂
Zelenkasto-žuta bistra tekućina na nosu je također „svijetlo-zelena i limun-žuta“…
Pitke i pomalo stežuće zelene kiseline naglašavaju suhoću u ustima. Lagano tijelo ne ispunjava, već ispire usta u kratku završnicu koja traži još.
Svježina voćno-cvijetno-vinoznih aroma sjeda savršeno poput zvuka kucanja čašama na sunčan proljetni dan.
Malvazija idealnog proljetno-ljetnog senzibiliteta i već prepoznatljivog „clean & green“ ide-ntiteta koja ide uz ribu, ide uz salatu, ide uz hladno i toplo predjelo, ide i uz maslinovo ulje i uz naribani tartuf, a ide i solo 🙂 86+
Očito je 12,6% sasvim dovoljno da se na višoj temperaturi prezentira kao „glicerolasti“ umak hedonizma, istovremeno i ulje i otapalo prožeto svježinom vina.
Dnevnik vinopije 
“ide uz ribu, ide uz salatu, ide uz hladno i toplo predjelo, ide i uz maslinovo ulje i uz naribani tartuf, a ide i solo” ___ Ehm… Ma super mi je ta “svjezha malvazija” i njena upravo enormna gastronomnska versatilnost, al ja cu mozda ipak, kao npr. veceras, za samo mrvicu novca vishe uz sashimi od tune Luneau-Papin-ov Butte de la Roche, a uz Coquilles de St Jaques na limunu i listicima mente Muros Antigos legendarnog Anselma Mendesa 🙂 🙂 🙂
…a ko ti je kriv, šefe, kaj nisi uspio nabavit Cuja, pa moraž bit sretan i s takvim godljama… 🙂 Evo, i ja sam nešto Cujless, pa poslije čevapa s lukom moram jadan cuclat neki tam Fahnberg ’11 od nekog jaaade Herndlera iz Kamptala. Čudno vino…nekag daje dosta na marelice u kamenoj prašini… 🙂