Cijena: 64,90 kn
Vina bona solum bibite – odlična etiketa i logotip! Prvi Solum koji sam otvorio prije više od 2 godine bio je iz berbe 2009. i premda sam bio naklonjen inicijativi, nisam naknadno otišao kupiti karton vina 😛 Shvatio sam tu inicijalnu berbu pretencioznim pokušajem, pomalo neozbiljno i zafrkantski. Kao svojevrstan paradoks…
Prva dobra vijest s novim godištima je da ni 2010., ni 2011. nisu vina za široku „Chard“ čašu 😉
Bistro staro zlato i divan sur lie talog na nosu. Oguljene jabuke i kruške posmeđile na zraku. Ništa nametljivo, ničeg previše da bi bilo prenaporno, nježni agrumi doprinose slojevitosti voća u sur lie mješavini. Ekstrakt i struktura 2010. mogu pratiti i začinjeni bolognese umak, a suptilna suhoća s vrlo vitalnim vinskim kiselinama i 12,8% alkohola bit će savršen umak i najvećoj oboritoj ribetini. Utjecaj 6 mjeseci u slavonskom hrastu nevidljiv. Nevjerojatno uspješno i jako ozbiljno. Vidim ovu jarku, ali pastelnu bojicu kao vrlo uspješno vino i godinama od danas.
A sad 2011. Prva misao je „bit će nevolje“ kad sam vidio kako se lijeno i teško izlijeva u čašu. Međutim, već s prvim šnjofom jasna asocijacija na vinoznost i Međimurje me razoružala. Iznova probuđeni vinopija zaintrigiran još zelenkastom slamnatožutom tekućinom ponovo „sluša“ čašu… Neobično, ali svidjelo mi se. „Herbal tea meets tropical fruit“ iskustvo bilo je nekako mekano i nježno. Rijetko doživim i ovako uklopljenih 14% alkohola btw. Ali, dunje, breskve i marelice iz surlievske kaše podjednako su konkretne i profinjene u ustima…
Solum je suh, ali osjećaj slasti kao da pripada Međimurju, ovdje na puno ambiciozniji način. Premda Solum realno ne pripada tradiciji Međimurja, ipak je terroir Rasadnika jedan od prestižnih i povijesnih lokaliteta odakle su slani lozni cijepovi u sve dijelove tadašnje Austrougarske monarhije.
Enogastro combo otkriće ove godine za sada je Caprodur kozji sir i Solum Chardonnay sur lie 2011. Ekstaza! Osobito na pravoj temperaturi. U tom smislu oba su vina osjetno ugodnija ako nisu prerashlađena što iz mojeg iskustva inače vrijedi za većinu Chardonnaya, pa i općenito vina vrijednih kušanja.
Na kraju mi je 2011. ,premda vrlo različito, za nijansu draže. Neobičnije, ali nekako jedinstveno. Pravi Solum 🙂 Recimo 88 i 88+ 🙂
Dnevnik vinopije 
a baš si mogao i pozvati…ja bih nabavio sir 🙂
A baš sam prije par dana kupio ovo vino, i popio naravno, ali u većem društvu za ručak, pa ga nisam doživio kako treba, samo znam da mi je bilo dobro. Zanima me ovaj tvoj combo, pa ćemo i to morati probati..
solum chard,sur lie…probao… izlijao u lavabo… ocjena: nije tak loše… gotovo idealno za slivnik…
djelom se slažem s tobom Madiraza, ja nebi išao tako daleko da je za slivnik al je definitivno bezveze i ne vrijedi tih novaca!
Ojhaaa…..stani riđane….pa dečki nemojte tak krvavo sabotirat Noneta u utrci za najfer plejera u Mliječnoj stazi, dovraga! Umjesto toga uručićemu Golden tampon for pussy of the year ak tak nastavite….il još gore doćićemu raos sa suzafcem… 🙂
jednostavno sam zaključio da ne postoji razlog zašto bih pio to vino.
Kad jednom izbrusiš afinitete i s tim predočekivanjima otvaraš novu bocu, može se dogoditi reakcija koju si opisao. (osim, jasno, ukoliko stvarno nije bilo pokvareno ili s.)
Ja sam prilično uživao u ovom (pravilno rashlađenom) vinu. Dodatno mi je zanimljivo zbog suhoće i serioznosti, a istovremeno neke slasti i aromatske specifičnosti koja ga ipak čini “međimurskim” itd…