Cijena: 120,50 kn
Veliki Grabar sad je i deklarativno „ušminkan“ Merlotom i više nije najbolji Cabernet Sauvignon u Hrvatskoj 🙂 Sad ulazi u utakmicu s nekim jako ozbiljnim i respektabilnim etiketama, ali ulazi dosta spektakularno…
Nakon sat vremena dekantiranja jedva sam dočekao istočiti vino jarke rubin crvene boje.
Simbioza voća i odmjerenog školovanja u drvu koja daje vinu jednu dimenziju više raritet je na domaćoj sceni. Sočna višnja u Griotte desertu i tek dah „dima“, odlična su uvertira u plemeniti vinski doživljaj na nepcu.
„The bringer of fruit and soil“ nenadmašen u domaćim okvirima. Vrlo usklađeno vino, ali za čekanje… u nijansama drhtavo, nesigurno, još treba uspostaviti unutrašnju ravnotežu, ostvariti „peace with itself“ a kad se to dogodi…. uf! Tu nema trikova. Vrijeme će pokazati. U voćnosti ovdje nema prizemnosti, senzacija je uzvišena, isprepletena.
Grabar je suh, 14% alkohola, prezentira sklad otmjenog tijela, ugrađenih kiselina i tanina poput usitnjenog začina koji svojom kremoznošću doprinosi koheziji, takvoj da se osjećam loše secirajući prekrasnu cjelinu. Smooth and everlasting flavor 🙂 90+
U dalekom aftertasteu voćne igrice prožimaju doživljaj… 50 nijansi voća. Dekadentni gutljaj vinske fantazije voća.
Najvedrija strana uvijek je ona osobna. U mojem slučaju to je ženino pitanje da zašto pijem ugljični monoksid?!? Jesam li toliko involviran i na određen način deformiran da mi nikad ne bi palo na pamet CO povezati s poznatim kemijskim zapisom ili je ženina opservacija više šaljiva provokacija nego spontana asocijacija?
Dnevnik vinopije 
Nakon godine u boci vino je naprosto procvjetalo. Gotovo pa smiješna cijena za vino ovakvo vino
evo ja, kao i tvoja žena, odbijam piti ugljikov monoksid! 😉 ma šalim se… ali stvarno, prva pomisao mi je bila na kemijski zapis i cijela stvar mi je izgledala neozbiljno “na prvu” jer nisu mislili na kemiju 😀
nekako mi je utješno kad vinari ne misle previše na kemiju 😉
😀 da, to je tema koju je za radost vina bolje ne načimati… evo samo kratko nešto recentnije: http://www.decanter.com/news/wine-news/583644/french-study-finds-pesticide-residues-in-90-of-wines. šta je tek kod nas? uf… 😉
Zanimljivo je vidjeti ovakav tip senzacionalističke vijesti na Decanterovim stranicama. Između ostalog piše da su uzeli obzir 2009. i 2010. berbe, ali ne i postotak vina iz jedne i druge berbe. 😉 Opće je poznato da je 2010. bila problematična berba kako kod nas tako i u Bordeauxu, Rhoni… pa uopće ne čudi veći ostatak fungicida u vinima. Nigdje nije ni navedena razina zaostalih molekula u ppm ili ppbima…
“Opće je poznato da je 2010. bila problematična berba kako kod nas tako i u Bordeauxu, Rhoni…” ___ Odakle ti, molim te, to da je 2010. “problematicna” berba za Rhone, Bordeaux i “…”?! Bez obzira na to sto klimatski tijek sezone u Bordeaux-u nije bio idealan (naglashavam: nije bio idealan, no na tim su geografskim shirinama berbe s elementima koji su se pojavili tijekom 2010. sasvim uobicajene, a 2010. nije bila ni blizu necega sto bi se moglo nazvati “problematicnom” berbom), veci se dio relevantnih izvora slaze da je 2010. u najgorem slucaju dobra do vrlo dobra godina. A za 2010. u Rhoni je Livingston-Learmonth, vjerojatno najveci zivuci autoritet za vina iz tog kraja, rekao ni manje ni vise nego da je jedna od najboljih berbi u zadnjih 40 godina otkad prati to podrucje.
Tako da, uz duzno postovanje, mislim da je ova tvoja tvrdnja ipak “opce poznata” samo tebi, tome tko ti je to rekao, ili mozda i nekome tko voli privlaciti paznju bombasticnim izjavama bez velike cinjenicne podloge 🙂
Samo da podboltam Tvrletove riječi…..osim što sam svuda naišao na dobre ocjene berbe ’10 u Roni i Bordou (u Roni ’10 navodno puuuuno bolja nego zaista problematična ’08), i sam sam se već nažljoko merlota ’10 sa desnih obala (Blaye, Saint-Emilion i sateliti) od kojih nijedan nije bio ispod 14 alc (nisam biro po alkoholu majke mi 🙂 ) Pa ak je problematična, možda po tome što nisu znali kak suzbit slador… 🙂
Nisam htio previse zalazit u detalje (mislim, stvarno ne znam odakle covjeku taj podatak, pa jos i “opce poznat”, kazhe on ladno??!!), ali jedan od najpouzdanijih indikatora konzistentno dobre berbe je u Bordeaux-u uvijek i upravo to sto spominjes: nize rangirani chateaux i Cru Bourgeois vina su mahom super-uvjerljiva i imaju apsolutno sve. Radi se o jednoj od onih berbi gdje su, ukoliko ti nije stalo do etikete ili do toga da vino pijes za 70 godina, “smart buy” opcije upravo u tom sektoru: hrpetina vina na tom nivou u 2010. ima potencijal za 20 – 30 godina sazrijevanja.
(I dok je u Bordeaux-u tijekom sezone i bilo nekih dubioznih trenutaka u kojima je priroda berbe bila malo touch-and-go, ovo za Ronu doista ne znam odakle je izvukao? Moze se, kao i uvijek, pricati o stilistickim preferencama, jer ti ces, Ifkosicu, uvijek vise voljeti npr 2005., a ja npr 2004., and never the twain shall meet :-), ali reci da je berba u Roni 2010. opce poznato problematicna je naprosto potpuna neinformiranost).
Ajde, ajde, neće mi srce pući ak otvoriš i neku 2004., otrpiću sve za ekipu… 🙂 A i stari se, ne mogu više ni ja podnijet svašta…evo otvorio neki dan Guigalov bijeli CDR baznjak ’11, popio čašu i odma zatvorio i u fridž pa možda za neki umak. Oma u podrum, otvorio Milošev plavac ’08 i aaaaahhhh….uf, to je to….vino. Nego…čitam ovo gore kaj smo pisali i kontam…prvo ta šugava ’10, pa ova suša u ’12, bojim se kakva će bit ta Austrija kad se poslije 1.7. zaletim gore. Pogotovo NÖ, koji je za bijela najzanimljiviji…trebaće marljivo tražiti vina sa “što lošijih” položaja, po mogućnosti mračnije udoline gdje je nekad rasto hmelj… 🙂 Ili se zaletit do Neusiedlerseeja, tj. Seewinkela, i tražit neku lozu čije se kapilarno korjenje safta u plićaku jezera… 🙂
Pratim blog već par mjeseci isto tako i bahate izjave dotičnog gospodina kojem ipak priznajem znanje pa vjerojatno od tu i autoritet, ali i potreba za seciranje postova no naravno bez konkretnog odgovora na moj post. 😉 Trla baba lan… Koliko koja berba ima zaostalih fungicida i da li su isti prešli granice dozvoljenih vrijednosti prema EU zakonima? Da li se u Francuza događa skandal kao u Austrijanaca ili se samo radi o senzacionalističkom novinarstvu kakvo je pomodno u današnje suvremeno doba?
Koja studija? Koja metodologija? Koja točno vina? Iznošenje statistike bez dodatnih informacija najčešće je upravo senzacionalističko novinarstvo.
Meni izrečeno “A study of more than 300 French wines has found that only 10% of those tested were clean of any traces of chemicals used during vine treatments.” ne znači apsolutno ništa.
Čak mi se čini da je umjesto “French wines” moglo pisati “Croatian wines” ili “German wines” ili “bilokojadržava wines” i da bi se lako našao takav uzorak u kojem bi 30 vina naprama 270 bila “čista”, ali time bi se već suviše zakvačio na nebulozu i daljnjom diskusijom podržavao vodu na mlin emitentu iste…
Nekako sam se sjetio legendarno iritantne emisije “Večera za 5” i one Lidlove boce s velikim Bordeaux natpisom 🙂 Međutim, ako naš “bahati” dotični gospodin za kojeg mogu jamčiti kako ipak nije tek pompozni prevarant i vinski opsjenar 😉 bude imao volje i vremena mogao bi približiti nam minuciozne terroirske specifikume na primjeru Champagne neovisno o kurentnoj vrijednosti boce na krajnjem tržištu i to s potencijalno još opasnijim sastavom koji se ne da ispisati na deklaraciji…
U iščekivanju… 🙂 Jer to me zapravo i zanima
BTW. šta je s anglosaksonskim terminima? :S Naš hrvatski nam je dovoljno širok da pokrije tražene termine makar je i sam prepun tuđica 😉
ne moraš niti čekati… imaš preko 600 dojmova i preko 8000 komentara među kojima i nekolicina koji ti možda neće dati odgovor na pitanje, ali će te natjerati da ga povučeš kao nesvrsihodno. Osim ukoliko nemaš nekih petnaestih tendencija u kojem slučaju osobito ne znam pomoći… npr. za ove tuđice sam se ispričao doslovno u “uvodnom manifestu” u jednoj od prvih rečenica objavljenih (vidi “O vinopiji”).
Surture, ukoliko sam razumio sto te zapravo zanima, mogu samo ponoviti ovo sto ti je Vinopija vec rekao: pitanje ti je totalan “non-subject”. A brizi o rashirenosti lijepog hrvatskog jezika mozes i sam doprinijeti tako da izbjegavas uporabu pleonastickih fraza poput “danashnje suvremeno doba”. I nemoj se, molim te, ljutiti: navedena fraza doista jest pleonazam, bas kao sto je i tvrdnja na koju sam prethodno reagirao potpuno netocna, a tvoja odluka da ju ovdje plasiras kao “opce poznatu” u najmanju ruku zachudjujuca. To su tri bjelodane cinjenice koje nemaju nikakve veze s mojim karakternim osobinama. Predlazem ti da se usredotocis na njih, a ne na mene. 🙂
Od Decantera i ne očekujem citiranje znanstvenog članka (iako bi to bila super praksa). Ovo je bilo čisto kao bacanje mamca 😉 Da me stvar više zanima konzultirao bih neki International Journal of Oenology (ili nešto slično). Bitna stvar mi je otvoren proces u proizvodnji. Bilo bi super kad bi mogao skenirati barkod i saznati sve o procesu proizvodnje, inputima itd. Tehnologiju za to imamo već odavno, našlo bi se i par ljudi koji bi to za nas druge interpretirali. Ako nemam otvoren proces (nešto kao open source u software industriji), onda jedino što imam je “Schrödingerova mačka” 😀
Pazi što priželjkuješ je moj komentar na tu temu u suštini… lijepo je znati sve te pojedinosti (premda ti je valjda jasno da to nije “cijela slika” niti će ikad moći to biti) kao što je ponekad korisno imati uvid i u “egzaktne” numeričke iskaze itd, ali u mojem slučaju – nakon što sam probao vino 😉
Neki da je Ivan za neku drugu temu dao dobar komentar koji bi se dao i ovdje primjeniti u nadgradnji ove teme…
“moja proizvodna filozofija je cisto prosto seljacka, znaci od loze dobim grozde, od grozda dobim most, od mosta dobim vino.
sto manje se petljam, utjecem sa strane, doradujem i radim korekcije po danasnjem “suvremeno-enoloskom” principu:
“ja mislim da treba biti 6,1 a ne 6,7 grama kiselina” i slicne pizdarije koje realno nemaju veze sa nicime i tu upravo dolazi do izrazaja koliko je to striktno puko odradivanje posla/vina gdje se ne postuje ni sorta, ni uvjeti godista, ni na koncu konca taj (mitski) prekaljeni izrazaj terroira..
danasnja tendencija vinarenja i vinara koji “znaju” je upravo to – konstantno petljanje, analiziranje, degustiranje, dorada, korekcije, podesavanje svakolikih kemijskih parametara na, ispod i unutar odredenih granica, gramaza i miligramaza..” (dio cjelovitog komentara)
Mislim da pričamo o istim stvarima, ali malo se lomimo u komunikaciji 🙂
Samo želim reći da mi se ne pije vino koje je nastalo (suvremenim) inženjeringom, nego, eto, ako baš hoćeš 😉 minimalnom intervencijom. Zato bih volio imati te podatke, ne zbog toga jer bih onda mogao zaključiti kakvo će biti vino na nosu, nego je li to ta Kvaliteta* koju ja tražim…
Al isto kužim da npr. moj ćaća i ja to možemo priuštiti s 2k loza… Ako je godina jako loša, šta ćeš, ima još vina od prošlih godina — minimalna intervencija 😀 Vinarije se ne mogu baš tako igrati.
* u nedostatku bolje riječi
Uvijek je taj rizik od malog pomaka u razumijevanju intenzivniji kad ne se obraćam isključivo tebi, već i neosobnom auditoriju…
Da, vinarije s 500+ hektara će vrlo vjerojatno angažirati enologe itd. iz razloga kontrole štete. Odnosno, maksimalnog iskorištavanja kapaciteta uz minimiziranje troškova i maksimiziranje profita. Sa stajališta proizvodnje maksimumi su jasni. Stručnjaci se angažiraju da ostvare ili se približe tom maksimumu. Ali, čak i u toj igri, postoji cijeli svijet razlika između “ovih” i “onih”.
Što se tiče “minimalnog intervencionizma”, taj “neintervencionizam” čini mi se prihvatljiviji termin od recimo “naturalnih vina”, ” prirodnog vinarenja”, pa čak i “biodinamičkog”, “organskog”, “ekološkog”…
S tim da “neintervencionizam” i “kontrola štete” nisu nužno dvije suporotnosti 😉
a) vinogradarstvo i vinarenje su vec u samoj svojoj biti “intervencije”, a vino je plod “intervencije” – vino bez “intervencije” je nesto kao bezgreshno zacheche 🙂 🙂 :-);
b) sto je to “minimalna intervencija”? Ona nije ni definirana zamisao ni mjerljiva vrijednost, vec postoji iskljucivo u odnosu na konkretnu varijablu, a konkretnih varijabla u svijetu vina ima beskonacno mnogo. Industrija je industrija, medjutim nevjerojatna je danas kolicina prodavaca magle i ajatolaha koji djeluju pod zastavom “prirodnosti”, “eko”-neceg, i “non-intervencionizma” (o kolicini samopromocije bez nekih ulteriornih poruka da ni ne govorimo: eto, ona neka curica sa Sicilije, na koju ko ludi svrsavaju svi ovi cutting-edge neinterventni prirodnjaci, bas neki dan objavila s netom navrsenih 13 godina autobiografiju pod naslovom nesto tipa “Ja, Arianna, mlooogo Prirodna ZHena s velikim ZH”… 🙂 ).
Kao i uvijek, 99,9% vinske stvarnosti, bezbrojne nijanse i prakticki sve ono najvrednije i najzanimljivije, zapravo lezhi izmedju dvije krajnosti, tj. industrije s jedne i tzv. minimalne intervencije, sto god ona znacila, s druge strane.
Iza 7 gora, iza 7 mora, iza 7 kripto-depresija, ima jedan vinski blog. U tom blogu, u rubrici “komentari” živi jedan bahati čika…sva deca ga se jako boje jer im neda da se igraju i pričaju o vinima što god hoće i pišu svakakve lepe šarene postove. Evo, moj drugar Rustur je neki dan napiso da u Bordi pada kiša, a zli čika je napiso da ne pada kiša već da sija sunce. Dragi Lasta(No)ne, zašto taj čika piše da sija sunce i tako namerno nervira moga druga? Dali ti misliš isto da to nije lepo?
🙂
u rubrici “komentari” živi jedan bahati čika….pa mogao si onda i reči da je to “čika gliša,čudo od slatkiša” :)) a ne podjebavat..lastana ne želim ni spominjat..nisu svi penziči ovdje..meni baka pričala o lastanu L:)
re: 20. buonsangue
a) zbog toga sam i napisao _minimalna_ intervencija. pa da, sve je intervencija – a možda je najveća zapravo samo postojanje vinograda… zamisli hektar samo vitis vinifere na brijegu – sigurno nije “prirodno” 😀 pa čak da tražimo vino koje je fermentiralo u bobicama divlje loze – čak i tada imamo “znanje” kako prikupiti to vino. i to je oblik intervencije 😉
b) ah… arianna occhipinti… 😀 😀 jesi li probao njeno vino?
Kao što si rekao, varijabli ima beskonačno mnogo i vino pripada kategoriji sustava koje nazivamo “kompleksni sustavi”. Mislim da su se i znanstvenici složili da još uvijek malo znamo o kompleksnim sustavima. Sve što nam preostaje je igranje s heuristikama, prečacima, riječima, traženje uzoraka u toj kompleksnosti. Vjerujem da i ovi komentari doprinose tom traženju reda u neredu. 😉
“arianna occhipinti… jesi li probao njeno vino?” __ Od mene se moze ocekivati svasta, ali rijetko ces me vidjeti kako, makar i usput, komentiram nesto u sto se uopce ne razumijem. Mislis na neko konkretno “njeno vino” (od odredjenog broja vina koji radi, a taj broj i dalje nesmiljeno raste – dapace, tipicnom se mladenackom euforijom shiri i na ostatak “chizme”…) ili opcenito? Najdiplomatskije moguce, da ne ispadnem bahat 🙂 🙂 :-): simpaticni su mi mladi ljudi s mnogo vitalne energije i ideala, pa tako nacelno simpatiziram i njena vina. A sad, ako bas inzistiras :-), osobno su mi njena “simpaticna” vina vecim dijelom ne pretjerano zanimljiva i relativno dosadna (za razliku od mnogo zanimljivijih vina njenog strica). OK, priznat cu: bila bi dobra za neki hipsterski tulum, recimo u Apetit Sitiju :-)…
A sto se ovog zadnjeg pasusa tvog komentara tice, lijepo si to napisao, svaka chast. (Oprosti na banalnoj reakciji, ali uvijek sam pomalo zatechen kad nasred bestijarija, medju svim tim silnim koshpama, juricama, surturima and other assorted balvans :-), nenadano naletim na nekog ocito ekstremno inteligentnog i artikuliranog.)
Meni se isto baš zaista sviđaju vaši komentari, čak štoviše, ali molit ću samo da odsad pa nadalje i ubuduće nastavite “bez bahaćenja” 🙂 Ja, osobno, mislim da bi to bilo najoptimalnije 😉 Pleonazmi su, naravno, dopušteni…
mislio sam općenito na ariannina vina, zadovoljan sam odgovorom. priznajem, meni je priča simpatična… al je medijski preopterećena. budući da još nisam kušao te sicilijance, bilježim se za taj hipsterski tulum 😉
@madiraza…Ček malo, nisu penzići…..ima još do toga dosta. Tek ulazimo u doba koje Waters iz Floyda naziva….alcohol soft middle age 🙂
@clemens, apropo barkodiranja sa podacima o proizvodnji, uz stovanje svih i svacijeg misljenja, nekako sam skloniji parafrazirati Mladena Peraka, ex CEO Feravina ” jel tebi to vino dobro? Ako je, sta te onda boli k…. kako sam ga napravio?” Sve vise od toga ulazi u jednu drugu dimenziju i nisam siguran da ponekad i zelimo znati sve to.
da se ukljucim u raspravu..
ovo sto kaze Boleros o Peraku i Feravinu, u zadnje vrijeme sam se osobno susretao sa podosta takvih nebuloznih i idiotskih izjava koje granice sa debilizmom!
uopce razmisljati i govoriti na takav (primitavan i zatucani) nacin, po tom principu – “ako ti je vino (ili bilo sta drugo) dobro sta te boli k kako sam ga napravio”, je za mene najtezi oblik kretenizma i da sam se kojim slucajem nasao u blizini da mi je to odredeni “gospodin enolog” rekao pljunuo bih mu to vino u facu..
to je po onoj staroj – cilj opravdava sredstvo.
ako sam ja opljackao banku, ubio pritom sedmoro ljudi i sad imam u dzepu 5 milijuna kuna sta te boli k kako sam ja do tih para dosao jer bitno je da ja sada imam love..!?
mnogo mi je bitnije kako je netko dosao do necega, od cega i iz cega, a ne puki krajnji cilj koji postaje sam sebi svrha i jedino je on vazan..
po takvim izjavama takvih ljudi u biti vidis gdje stoje i kako i na koji nacin razmisljaju i u konacnici, mozes pretpostaviti kako i sto rade pa se malo zamislis i kazes si – pa covjece kakvo ja to govno pijem..??
Suosjecam, slazem se, i naravno da je bilo tko tko bi eventualno rekao to sto boleros citira pomracheni, cinichni idiot prvog reda.
No, kao i cesto kod vina, radi se o hrpi gordijskih cvorova koje nije tako lako razrezati. I najsugestivnije, na prvi pogled najjasnije, najzaokruzhenije jednadzhbe cesto znaju “razocarati” rezultatima s gomilom ostatka. Izmedju ostalog, shvacam sto zelis reci, ali mislim da ti ova analogija s pljackom banke ne funkcionira u kontekstu vina. Vinar koji doista pocini vinarski ekvivalent pljacke banke u znacenju koje sugerira tvoja analogija na kraju -po definicji- u kvalitativnom smislu ne dobije “vino od milijun dolara”, nego uvijek i jedino g…i k…c.
Na vinopiji/vinoljupcu je da to prepozna i adekvatno valorizira.
Tesko je moralizirati. Meni se cini daa se na kraju sve svodi na to da svatko pije vino koje zasluzhuje.
I misljeno je bilo da isprovocira ovakvu raspravi jer, u sto sam se i osobno uvjerio u ponekom podrumu, mnogima od njih, enologa i inih podrmara, su puna usta bio, eko, i ostalih pricica, a stvarno su rijetki koji drze do toga. Vecina ganjaju zaradu , a mi mozemo samo razmisljati sto se radi kad su sami u podrumu. Imali smo prilike vidjeti i vani prije 15-20 godina sto je bilo….
Da, ali problem je i druga strana medalje: stotine i tisuce vinara koji su vjerni sljedbenici bio, eko, non-nesto metoda i religija i kultova, prepuni su naljepnica i bona fide certifikata, a vina su im ili totalni buckurishi, ili dosadna ko kuga, ili, u najboljem slucaju, s estetskog stanovista potpuno nezanimljiva. Za svakog vinara koji se slika po raznim eko-priredbama i druzhi s drugim jako eko-vinarima i clan je raznih jako eko-udruga znam bar po jednog isto takvog koji u tisini i bez pretjeranog slikanja naokolo radi mnogo bolja i cisca vina, uz vise respekta i prema okolishu i prema kupcu.
Komplicirano je to: stvarno treba znati i doznati cim je vise moguce o “ekstrinzickim” podacima (kontekst nekog vinara/vinarije) i, naravno, prije svega pazljivo i kriticki cim vise kushati.
Evo ti primjer netom navedene Arianne Occhipinti. Jako je tesko odvojiti cinjenicu da je ona uzasno slatka, simpaticna, iskrena, mlada, vinska posvudusha, who makes all the right noises (bio eko zeko meko peko leko) od cinjenice da sto se samih vina tice, iako su njena uglavnom dobra i simpaticna, na Siciliji ima bar 20-30 vinara koji rade bolja, ozbiljnija, zanimljivija i znacajnija vina. Mnogo ljudi zapravo kupuje ideju Arianne, a ako je jos i vino usput ok, ma superishka…
Ili npr. ovo: Ariannina najbolja prijateljica je Elena Pantaleoni. Vjerojatno se nitko ne sjeca kad su zadnji put vidjene odvojene 🙂 🙂 🙂 (upravo su trenutno, s Francescom Padovani, precjenjenom proizvodjacicom precjenjenog brunella Fonterenzio, zajedno u Americi na vec x-tom promo tour-u). Toliko se slikaju zajedno, a Pantaleoni (inace iz Rivergara u hladnim emilijanskim apeninskim gudurama) vec neko vrijeme cak i dio godine provodi na Siciliji sa svojom novom najboljom frendicom, da je velika vecina manje upucenih ljudi vec uvjetovana pomisliti: aaaah, ove su obje suuuper, evo vidis, La Stoppa, maaaaanga, a stalno su zajedno, Arianna, isto maaaanga….
Wrong :-). Razlika izmedju vina La Stoppa i Arianninih vina je kao razlika izmedju nekog Bronzinovog portreta i turisticke razglednice.
But, most of the time, nobody’s paying attention and nobody cares :-). Which is just as well 🙂
Elem, samo htjedoh reci – komplicirano je… 🙂
(Mislim, jasno je i meni da se sa skolskog izleta baki shalje turisticka razglednica, a ne Bronzinov portret. Sve u svoje vrijeme :-). Samo kazem – razlike su razlike…)
(Errata: sad vidim da sam u brzini napisao FonterenzIO. Za slucaj da netko trazi, treba pisati FonterenzA).
Girl power! 😀 Sad si mi zadao domaću zadaću, moram malo proučiti ovaj “entourage”…
Evo, to ti je to :-). Festivalske dzhidzhe i pizdarije.
(Kad bi se samo nashli neki dovoljno cool, upuceni, pametni i poduzetni momci, al ono bas pravi entuzijasti, al ono da bas ono kuzhe stvar :-),za hrvatsko bi trziste takvo sto mogli neodoljivo i atraktivno “brendirati” pod nekim nepretencioznim, a opet jasnim i upechatljivim, imenom. Stajaznam… npr. “Cazzo Grand” 🙂 🙂 🙂 )
majko mila…
“Da, ali problem je i druga strana medalje: stotine i tisuce vinara koji su vjerni sljedbenici bio, eko, non-nesto metoda i religija i kultova, prepuni su naljepnica i bona fide certifikata, a vina su im ili totalni buckurishi, ili dosadna ko kuga, ili, u najboljem slucaju, s estetskog stanovista potpuno nezanimljiva. Za svakog vinara koji se slika po raznim eko-priredbama i druzhi s drugim jako eko-vinarima i clan je raznih jako eko-udruga znam bar po jednog isto takvog koji u tisini i bez pretjeranog slikanja naokolo radi mnogo bolja i cisca vina, uz vise respekta i prema okolishu i prema kupcu.”
Ovo je zdravo razmišljanje. Ne optužujem nikoga, ali mnogo vinara koji se kriju iza kape eko ili bio certifikata i filozofija “proizvode” zaista loša vina, vina s manama itd.. Nažalost za krajnje potrošače većina takvih vina su plod marketinga jer se radi o trendovskom hypeu i jednostavno ako želiš biti in u vinskom svijetu današnjice moraš proizvoditi i/ili piti takva vina. U drugom je planu kvaliteta, iskrenost, poštenje prema onome tko kupuje vina, a na kraju krajeva i samom sebi.
Jedan Ivan Enjingi koji se takvih principa pridržava već 20ak godina nikada nije imao potrebu naglašavati način na koji uzgaja svoje grožđe i proizvodi vino. Žalosno je jedino što polako gubi tržišnu bitku, prije svega jer mu se sve češće potkradaju loša vina koja su posljedica nemara prilikom odležavanja, punjenja itd…
Malo je Enjingija, on je prije svega iskreno takav, a gubitak tržišne utakmice se djelomično može objasniti i time što si rekao, ali i njegovom upornošnju u proizvodnji kasnih berbii odležanih vina, dok tržište varljivo mijenja pravila. U svakom slučaju moje su simpatije i vinske preferencije na njegovoj i na strani sličnih…
pa “pravila” su tu u biti vrlo jednostavna..
iskrena vina mogu proizvoditi samo iskreni ljudi, koji vinogradarstvo i vino zive od jutra do mraka, danju i nocu, a ne od 8 do 16h..
hahaha, faking grejt!
goebels, biodynamic sorcerer, umro sam..
stvarno briljantno 🙂 …za svaki slučaj, posebno je smiješno kad znaš da se radi o nastavku na: http://www.youtube.com/watch?v=9lIvGuCPZOc
Briljantno je i kao “Tvrletov odgovor” na Surturov komentar čini mi se 😉
Međutim, u nekom “reality check”-u mene još uvijek fascinira koliki nerdy geek moraš biti da ti je apsolutno svaka rečenica urnebesna (osobito u nastavku), jer 99,99% “normalnih” ljudi uopće ne bi kužilo što je tu smiješno
haha ovi filmići odlično sumiraju diskusiju…
ma ovog biodynamic sorcerera mi nista ne moze nadmasiti!! 😉
A koji su to? Ne znam baš da vinar/vinogradar može bit neposvećen vinogradarstvu bez obzir koji način proizvodnje odabrao.
No opet si postavi pitanje jesu li primjerice vina jednog Bolfana iskrena?
moze itekako! osobno ih poznam na desetke.
od onih koji tijekom godine u vinograd prakticki niti nejdu jer im je to manje-vise nebitno jer gledaju na grozde cisto kao na sirovinu koja se prakticki moze proizvesti svugdje a po preferencijama i vrlo lako i jeftino kupiti, do onih koji ne znaju niti rezati pa do onih koji nikad nisu odradili niti jedan radni dan u vinogradu a kamoli se postenije oznojili..
ne kazem da je to danas nemoguce i da vinar/vinogradar mora spavati u vinogradu ali oni koji su zbilja ISKRENI u svojim namjerama to doslovce i rade.. to naravno nije lako ali nije niti nemoguce ali upravo zato su takvi vinari malobrojni i vrlo rijetki.
sjecam se jos prije 10ak godina kad je Krauthaker rekao da je dobar vinar uvijek jednom nogom u vinogradu, a zamisli onda kakav je vinar koje je s obje noge i ruke u vinogradu, dusom, srcem i tijelom..
Bolfan?
on kao prvo nije niti vinar niti vinogradar ali covjek ima volju i zelju (a sigurno i mogucnosti!) da napravi nesto originalnije i osebujnije u nekom eko/biodinamika pravcu sto je sigurno dobar put i nacin ali opet, on je u vrlo kratkom roku ulozio u svoju vinariju milijune, nije je stvarao generacijama i desetljecima, ima strasnu masineriju iza sebe, od opreme, strojeva, ljudi i radne snage, logistike.. pa su mu neke stvari vjerojatno mnogo lakse i dostupnije za odraditi.
relativno je lako doci sa par milijuna eura, zaposliti 10 sljakera za vinograd i 5 enologa i reci ja zelim imati najbolje vino u selu/kraju/regiji/drzavi..
kazem relativno jer opet je potrebno imati neku viziju i pravac u kojem se zelis kretati, sto on sigurno ima i zbog toga ga cijenim.
ali rijetki su istinski old schooleri poput Enjingija.. 😉
Bolfan je nedvojbeno postigao kvalitetu i trzisni uspjeh, i sigurno zeli biti iskren; da li mu to uspijeva, e to je vec druga prica. Bio i eko komunikacija je tamo na nivou, ali kao marketinsko sredstvo, a ne kao cilj, drzim nakon nekoliko posjeta podrumu… Proizvodnja je pak po svim pravilima struke, ali iskrenost je teshka rijech? Uvijek je cilj vinara zahvatiti pricom o vinu cim siru skupinu potencijalnih kupaca, ali ton nekom podrumu pa tako i Bolfanu dat ce mala skupina glasnijih i uvjerenijih sljedbenika ili oponenata…
Btw, Enjingiju vishe ni ne treba takva komunikacija, on je za njih sve guru iskrenosti. Nakon nebrojenih butelja ne boli glava, dok sam kod Bolfana osjetio i to jutro nakon…
U pravu si Ivane; jednom nogom u vinogradu a drugom u podrumu…iako mi se cini da je Krauthaker to pomalo zaboravio i da prerasta u malu industriju; samo napomena, bez zelje za umanjivanjem njegovog znacaja…
sto se tice Bolfana.. zato kazem da je jako tesko biti “iskren” kada prakticki preko noci posadis 25 ha vinograda a nikad prije se nisi susreo sa vinogradom.. svaka cast njemu i njegovim vinima i na stranu sve, to je ogromno ulaganje i za tako nesto treba imati muda ali opet dolazi u pitanje ta cijela eko prica i iskrenost vina u smislu nekemijanja i raznih korekcija i dorada u podrumu jer ovdje se ipak radi o ogromnim povrsinama i desecima tisuca litara vina godisnje i ako nesto pode po zlu vise nema natrag..
zato kazem da je vrlo tesko odmah organizirati eko proizvodnju u vinogradu a narocito kasnije u podrumu jer radi se o velikim kolicinama i nepostojanju gotovo nikakve prethodne prakse da znas sto mozes ocekivati a sto dobiti od svog vinograda i grozda, kako ce se ponasati vinograd u pojedinim godinama (susnim, vlaznim, itd.), kako ce to sve na kraju krajeva ispasti u podrumu, a na kraju krajeva treba to sve nekako i prodati i to po mogucnosti po dobroj cijeni jer bez toga nema nista i nema dalje..
ja osobno to znam jer sam prosao na vlastitoj kozi i primjeru koliko je tesko organizirati neku takvu proizvodnju s time da imam gotovo 10 puta manje vinograda ali razlika je kod mene sto sam ja iskljucivo jedini “enolog”, prvi vinogradar, prvi sljaker u rezidbi, pljevljenju, okopavanju, vrsikanju.. glavni u berbi, preradi, pretocima, itd.
naravno, imam i ja svoje ljude, to je normalno ali je i velika razlika kada si upravo ti taj koji kaze e ovo cemo sada ovako a ovo cemo onako i naravno,iza toga moras apsolutno stajati i biti odgovoran! ako se nesto zajebe, a ima i toga, ja sam iskljucivi krivac.
ali ja imam i svoju viziju, svoju filozofiju, svoj pristup i nacin za koji vjerujem da funkcionira i da je tako najbolje raditi jer sam poprilicno zadrt i iznimno tvrdoglav u svojoj filozofiji i 110% predan takvom nacinu vinogradarenja i vinarenja.
Enjingi je institucija ali ima velikih problema i smatram da ce ih imati sve vise u buducnosti, nazalost..
Crna vina mu nisu dobra, izuzev zweigelta u nekim godinama, te njegove kb su izvrsna i originalna vina, narocito u kontekstu cijene i smatram da odlicno prezentiraju kutjevacki/slavonski terroir ali su relativno teska za piti, imaju visoke alkohole, ekstrakte i opcenito su poprilicno zahtjevna.
Da vidis grozde i most od neke kasne berbe, ne bi vjerovao da ces to par godina poslije uopce staviti pod nos a kamoli popiti..
Krauthaker?
Takoder institucija za sebe ali da, on vec 10ak godina nije u vinogradu ali mi se cini da je i sve manje u podrumu ali opet se to vraca na svoje sa Kuvlahke serijom.. 😛
Zanimljivo. Bolfan: mogli bi prestat konacno s tom bedastom spikom o bio-vilenjacima :-), jer postoji s jedne strane to sto tu gore prica Ivan o kolicinama, rizicima itd., a s druge to da su vina do sada dobrim dijelom dobra ili cak jako dobra – cemu toliki maskenbal? 🙂
Enjingija sam dijelom vec komentirao ovdje tijekom godina, a i ne da mi se produbljivati taj diskurs – Enjingija prepoznajem i iskreno postujem, na daljinu. Moze tako i ostati. 🙂
Dvije kratke opservacije, nemojte se ljutit, decki.
a) Lovi me pocetak epileptickog napadaja kad netko cak i u shali spomene izostanak glavobolje nakon “nebrojenih boca” kao navodno mjerilo ne znam cega – radi se o upornom unazadjivanju ozbiljnog vinskog diskursa, to bi valjda svima trebalo biti ocito__
b) ovo koristenje termina “iskren”, “iskrenost”… bolje da se uopce ni ne upustam, no samo bih napomenuo sto je u jednom davnom intervjuu rekao stari Fellini: “Istina bez ljubavi je lazh”. Mislim da u vinu ima mnogo takvih situacija gdje je “istina” bez x/y/z varijable gora od lazhi. (Jednu upravo takvu imate na ilustraciji koju sam povishe linkao, he he 🙂 ).
Kod vina nista nije jednostavno svedivo na nepatvorenost.
Vino je tenzija izmedju transparentne, neposredne nepatvorenosti s jedne i artificija s druge strane.
Postoje situacije u kojima se od dobrog vinara nadam upravo tome: da me postedi pretjerane “iskrenosti”.
Baš je i mene ta famozna “glavobolja” ubola u oko 🙂 …nevjerojatno koliko je to ukorijenjeno kao valjda “jedini pravi test” ,ali imali smo već i tu temu pa je naporno ponavljati se. Uglavnom, u nadi da neću sad ispasti pretjerano arogantan zbog toga, najozbiljnije se pridružujem apelu da se komentatori suzdrže od navođenja “glavobolje ili neglavobolje dan nakon” 😦
2Na vinopiji/vinoljupcu je da to prepozna i adekvatno valorizira”…… “But, most of the time, nobody’s paying attention and nobody cares” ____ Samo da se jednom kratkom anekdoticom nadovezem na vlastite komentare ovdje iz jednog sasvim drugog kuta. Pred tocno tjedan dana stojim s Paolom Galli-jem iznad legendarnog vinograda Le Sassine, frazione Le Ragose, na hrbatu jednog divnog vulkanskog brda prozhetog vulkanitom (gotovo je naranchast i mrvi se), za razliku od mnogih susjednih brda, sve do Gambellare, gdje uglavnom proviruje bazalt. S jedne strane puca pogled na dolinu i Veronu, s druge na citavu Valpolicellu, Sant’Ambrogio, San Giorgio, pa sve tamo u smjeru Affi-ja i prvih obronaka Monte Balda, a s trece na kompletne Monti Lessini, svi vrhovi jos debelo pod snijegom. U jednom trenutku, kaze Paolo, standardno prepun Weltschmerz-a, loshe raspolozhen i smrknut (parafraziram, ali precizno): “U Veroni ima dvadesetak vinotekara i restoratera koji vec petnaestak-dvadesetak godina svake godine kupuju vino prije od mog oca, sad od mene. Od tih dvadesetak, bar ih petnaest nikad nije sjelo u auto i vozilo tih pishljivih 12 km u brdo da dodju, vide, razgovaraju, i mozda nesto malo vishe i shvate. Jedini je zakljucak da ih zapravo i ne zanima”. Meni vec malo neugodno od silnog nigreda, pa, tek toliko da nesto kazhem, priglupo pridodam: “Hm, da, a kako tek onda svi ovi drugi koji ga ne moraju svaki dan nuditi, objashnjavati, tociti gostima – “. Na to ce Paolo lapidarno: “Sta kako?! Kako? Pa tako… 99% mushterija su za vino potpuni idioti, profesionalci, amateri, svi. 99%. Cisti idioti.”
🙂 🙂 🙂
True 🙂