Cijena: cca 130 kn
Pod imenom se Pagadebit misli na Plavac Mali, specifičan u ovom slučaju prije svega po tome što dolazi s otoka Korčule koji je danas najistaknutiji po bijelim sortama. Podrum obitelji Kunjašić pravi Pagadebit iz Plavca Malog sa Smokvičkog polja, jednog od ishodišnih terroira Pošipa.
Drugi bitni trenutak po kojem se Pagadebit ističe je karakter. Već na nosu pomalo divlje i volatilno, prisno i „domaće“, od krvavo crvenog odsjaja do ljubičastog jezika i s taman toliko barnyarda da bude istinski vrhunsko 😉 Zrelo i vrlo zrelo voće obilježava doživljaj.
Treći specifikum je izuzetna struktura, kao da je neko suho domaće vino čudesno uravnoteženo do sofisticiranosti. Kiseline zuje i vibriraju, daju određeni „naboj“, podižu sitne tanine u viši tonalitet dok u grlu završava samo čisti vinski ekstrakt, duboki kontrabas.
Djeluje nekako renesansno. Da Vinci crno vino 🙂 Puno skrivenih, inherentnih vrijednosti… „prosvijećeni seljak“. 88.
Crna Korčula u svojem nasljeđu možda nije Korkyra Melaina samo zbog bujnog raslinja. Naizgled rustikalna i robusna, a zapravo simetrična, začudno skladna kompozicija koju ostvaruje Pagadebit bliža je mojem doživljaju Plavca od mnogih glasovitijih položaja.
E, to je vino koje me oduševilo na vino.com-u. Lijepo rečeno.
Karakter? Neki od nas taj “karakter” zovu šporkim podrumom ili kako se ono stručno kaže……..bretanomyces?
…a neki drugi od nas – vinom. Netko čak i vinom koje ga je oduševilo.
inače mislim kako je stručni točan termin brettanomyces, a još stručnije je biti svjestan kako između “barnyard” aroma i detekcije bretta postoji nekoliko uzročno-posljedičnih veza koje u većini slučajeva pogrešnog legitimiranja, nisu baš uspostavljene.
Oh you crafty shit-sniffer, you 🙂
mislim da sam brett-a popio vagon. doduše, uglavnom u kombuchi 🙂 gimme some more!
Brett rulez!
sve pet, ali ja nigdje nisam spominjao brett 🙂
usput sam spomenuo barnyard u kontekstu činjenice da vino ima oznaku vrhunsko, a znamo da kraj zavodnika ne prolaze ni naznake nečega što bi dresirani šnjofači automatski potvrdili kao 4-ethylphenole i sl.
bez zajebancije, nadam se da je većini jasno da kad napišem barnyard ni slučajno ne mislim na brett i da je to pozitivan deskriptor. Zapravo se nadam da se većina konzumenata koji eventualno prate i komentare niti ne zamara takvim pizdarijama.
Harsh words, man;-)
Iskreno, ne sjećam se barnyard efekta u uzorku koji sam probao. Sjećam se sjajnog plavca s natruhama terroira, sličnog onome koji je značajno izraženiji u Mračaju. Ono s makijom i kišom…znaš već.
I sjećam se da nije “gluh” kao neki razvikani dingači nego ima lijepu ravnotežu s kiselinicama koje uveseljavaju jezik dok alkoholi i tanini udaraju naokolo.
Kad smo kod barnyarda, sjećam ga se kod Vuinina crljenka i moram reći da nije doprinio ukupnom efektu jer je bio malo tu mač.
BTW, mislio sam na Bretta Andersona koji stvarno “rulez” na prvom albumu Suede. No to nije glazba za uz plavac, pa se toplo nadam da naši testeri iz ministarstva slušaju Rozgu dok testiraju ovakve divote.
😀
A mi mislli ti mislijo na Brett Pita… 🙂 …btw., kad je napiso na bocu pagadebit, već je izgubio dio mojih simpatija, isto ko i Zdjelarević sa “fuméom” i slična preseravanja. Draže bi mi bilo da je napiso – vacpla lima…
🙂 meni bi stil life išao i uz dobar plavac
za ovu sam novu rozginu drmusaljku pomislio da je senna m i krenuo prebaciti kanal na hit depo 😉
ne, ne, ti si zapravo mislio na farmyard, molim da ubuduće paziš 😀 😀 ja zapravo nemam pojma kako se osjeti višak bretta, al sam fakat popio s domaćim fermentacijama masu tih mikroorganizama. često nešto slično mrvicu osjetim i u vinima. nemam pojma što je to točno i ne zanima me, al je definitivno ‘acquired taste’. možda mana, a možda prednost 🙂
…da upotrijebim riječi DBS, “ima tko je u ovoj zemlji zadužen za istinu” 🙂
Call it what you want, I call it messing with the king….ili tako nešto sam čuo u filmu Blues Brothers. Dakle, nazovite vi kako to hoćete, ali za mene je ovo vino najtipičniji primjer utjelovljenja izreke o vinarstvu u Dalmaciji: dobri vinogradari, loši podrumari. Priroda i rad u vinogradu su stvorili prekrasno grožđe, sirovinska baza je očito odlična, arome, mirisi, suha tvar, svega ima…..No međutim, pače i poglavito, ili kojigod cliche upotrebili, najbliže smo onom o kravi koja daje cca 30 l mlijeka od puta,a onda udari sić nogom i sve prolije.
A meni je Pagadebit više Plavac od Medvida 😉 Evo, ako mi ne vjeruješ, lijepo ti je amater napisao “Sjećam se sjajnog plavca s natruhama terroira, sličnog onome koji je značajno izraženiji u Mračaju. Ono s makijom i kišom…znaš već.
I sjećam se da nije “gluh” kao neki razvikani dingači nego ima lijepu ravnotežu s kiselinicama koje uveseljavaju jezik dok alkoholi i tanini udaraju naokolo.” A dodat ću i ja jednu poslovicu: “Nema ti gore nego kad se tikva pokondiri” 😀
…naravno, nije mi stalo do nadmudrivanja niti, najiskrenije, stižem 😦 Meni se čini da ti iskreno voliš svoje favorite kao što ja iskreno volim svoje. U razlozima zbog kojih volim ili ne volim “svoje favorite” nema mjesta klišejima, generaliziranju, brettu ili prilikama za poentiranje…
Eh da, Still Life…može.
Mate ne zajebavaj ljude 🙂 svi znamo da doma i u klubu najviše piješ “ono naše domaće” a sad se binarno vrijeđaš na brett. Sramota 😀
Neno,
sad kad su maske pale, je istina je, priznajem da pijem ono naše domaće, a furam se na terroir, dekantiranje i slične finte. A zašto se terroir rimuje sa pisoir? Ili zašto dobrim vinima ne treba nikakvo pojašnjenje(Medvid 2008) ili zašto Usain Bolt samo istrči trku i ostavi sve u prašini bez da itko objašnjava kakvu dužinu koraka, frekvenciju koraka i slično ima? Da, moguće je da ja ne kužim veličinu ovog Pagadebita, moguće je i da je Pagadebit vino sa karakterom, ali kakav je taj karakter? Ponavljam, sirovina odlična(miris, arome, suha tvar, da i kiseline koje dosta nedostaju plavcima), ali……..
Paga-debit…..plaća dug. Tj., grožđe kojim su dalmatinski seljaci podmirivali dugove za brašno ili štogod već nisu imali. Samdasezna…
Bez namjere da odgovaram na konkretan komentar, a dijelom potaknut svime rečenim, u 8122. komentaru navodim citat: “And this leads me to consider the schism between two groups of vintners and drinkers: those who feel wine is “made”, and those who feel it is grown. It is a fundamental split between two mutually exclusive approaches to both wine and life.”
… a bilo kakav konkretan komentar bi ionako bio izlishan jer je nash Mate, po svoj prilici, jos jedan od onih kojima je ionako sve “jasno”. Zapravo, bez da posegnem za onom mojom uobicajenom slovo-po-slovo tehnikom nakon koje od bedastih komentara ostanu samo dugmici 🙂 (a, bas kao, izgleda, i ti, nemam ni trunke volje reagirati opshirnije na jos jednog “genijalca”), jedini prikladni komentar koji mi pada na pamet je ono staro, oprobano i jezgrovito “sjedi, jedan” 🙂
“… schism between two groups of vintners and drinkers: those who feel wine is “made”, and those who feel it is grown…”
iliti,
kako bi to rekao veliki aikido sensei morihei ueshiba
“Ultimately, you must forget about technique. (The further you progress, the fewer teachings there are. The Great Path is really No Path.)” 😉
ili ti po hrvatskom….uzdaj se u se i svoje kljuse 🙂
probaj sva vina ,daj puno lovice,pij godinama,nemoj biti cuger..to ti daje pravo na samostalno razmišljanje iako ne znači naravno da si u pravu..ali bar nešto …na kraju možeš probati milion vina a voljeti samo par njih…opet se sve svodi na ljubav….
mudre riječi sensei 😀
welcome to vinopija dōjō
🙂
“Učitelj” opet kori svoje đake 😀
dali je tko probao 2010? vidim da ju nude u vinodolu na case (fala fejs!)

nije reklama 😀