Dnevnik vinopije

Stvarno, gdje je granica između predočekivanja i predrasuda? Ili jedno s drugim uopće nije na istoj skali? Najavu Pink Day festivala nisam shvatio dovoljno ozbiljno. Ne zato što se naglašavao kao „ženski festival“ (obzirom da ideju i realizaciju potpisuju WOW-ice). Sigurno niti zato što su isključivo rose vina u pitanju. Kako bilo, po tko zna koji put sam se prevario i ugodno iznenadio.

 

Postoji nešto magično privlačno, neki čudesno dobar osjećaj atrija Muzeja za umjetnost i obrt u kojem sam završio na kraju ružičastog dana. Dan je stvarno bio ružičast, šetalo se bez kaputa koliko je vrijeme bilo ugodno.

 

Specijalizirani tematski jednodnevni sajam zapravo je dobitna kombinacija za vinare i publiku. Svakako, bilo je propusta, ali ničeg skandaloznog i bojim se da sam ovoga puta ja taj koji nije bio na razini festivala. Ne znači da moram šetati okolo s olovkom i papirom, ali nisam došao na vrijeme i nisam uspio dovoljno koncentirano isprobati sve što me zanimalo. Spoznao sam ipak, kad bih fokusirao osobni interes isključivo na rose vina, mogao bi ih proučavati cijelog života i tek bi uspio naslutiti taj ružičasti svijet.

Jasno, nisu sva vina bila ružičasta. Neka su bila jantarno-narančasta, druga nježne boje lososa, treća jarko crvena… većina prezanimljiva.

Nemam čak niti fotografije s radionice Tri mušketira u kojoj sam bio pozvan uz Davora Barača i Aleksandra Noršića predstaviti svoj odabir rose vina. Čudesni brut rose podruma Veralda bio je moj odabir. Čisti teran vinficiran kao pjenušavi rose briljantna je ideja Luciana Visintina i drugačiji, neočekivani vrhunac terana. Suptilni nastup neobuzdanog kultivara nevjerojatno je živ, sudbinski uravnotežen u najnovijem izdanju koje zaslužuje najviše ocjene za jedinstveno iskustvo.

Premda, Baračev odabir vjerojatno je prihvatljiviji „indiferentnom nepcu“ i Tomazov je Flaminio odigrao očekivano, dok je Noršićeva „provokacija zabranjenim voćem“ Miloševa Rose Stagnuma 11 uzburkala publiku i potaknula diskusiju.

Šarolik raspon samo domaćih rose vina odlično ilustriraju i uzorci koje sam naknadno otvorio u miru…

Vina Laguna, Rose, 2012.

Iznenađujuće uspješan i vrlo pogođen „tipičan“ rose. Poprilično „ozbiljan“ k tome. Suho rose vino s 12,2% alkohola. Transparentna boja crvene naranče. Rose je precizan, osvježavajuće voćan, uravnotežen, pravi egzemplar modernog rose vina. Slika rose-a za enciklopediju. Arome u smjeru crvenog voća (jagode, ribizl, nar…) bez komedije žvakaćih guma i sl. Više čaj od šipka i brusnica s limunom. Dovoljno puno da isprati dobru pizzu i dovoljno lagano da ugasi žeđ 😉

Dvanajščak-Kozol, DK Pinot crni rose, 2011.

Drugi par rukavica je ovaj poluslatki „Međimurac“ 😀 Slatkastost je gore skoro zaštitini znak, a ovaj roze ima boju soka od lubenice prema blijedo rozoj i miriše kao desert od šumskog voća i bijele kreme. Kako popusti hladnoća zbog temperature sobe, nešto alkohola ipak izbija na nosu, premda je slatkoća ta koja prevladava mirisom i okusom. Slatko ko` tužna panda s kremom od jagoda 🙂 Izrazito voćno i simpatično nepretenciozno. Manje sluzi, više slada 🙂 Ne baš nešto što će cijeniti connoisseur-i, ali pitaj mi kolegicu Nadu za koje vino me pitala gdje da ga kupi 😉

 

And now for something completely different… ovaj rose nije bio predstavljen na Pink Dayu. Napravljen kao ekperiment u tržišno zanemarivim količinama, a mene je osvojio na prvu i posljednju..

Rebić, Morlak opolo, 2011.

Tradicijski opol. Tu je već „trula višnja“ crvena boja. Sluzav kao potkožica grožđa. Suho, skoro crveno vino omamljujućeg mirisa ploda šiška i nara. Mirno vino „s težinom“ u ustima, uljastom teksturom, naznakama voćne svježine pri sredini i nesmiljenom aromatičnošću koja traje dugo u povratnom okusu. Grlo puno pekmeza od malina i divljih jagoda.

Vino koje u cijelosti prihvaćam ili odbijam. Samotok sorte Vranac iz Imotskog vinogorja, odležao 12 mjeseci u bačvi 🙂 Jedinstveno. Ovo bi trebalo biti zaštićeno… rose iz svijeta u kojem crveno vino nazivaju crnim. Mračan rose 😉 Rose za muškarce 🙂 13,8% alkohola, „volatilnost“ i „oksidativnost“ imaju ulogu koju ima i vonj u pravom ovčjem ili kozjem siru… intenzivira doživljaj. Fenomenalno.

 

Iskoristio bi ovaj intermezzo i da najavim kako jedva čekam proljeće na kontinentu, festival Wine Gourmet Weekend u Zagrebu i festival Dalmacija Wine Expo u Makarskoj.