Dnevnik vinopije

Kakav tjedan. Netko bi pomislio da je festival trajao kraće, obzirom na formalnih dva umjesto tri dana izlaganja, ali povezana događanja odvijala su se svake večeri proteklog tjedna. Mnogi su jednako tako pomislili da je manje izlagača, ali zapravo je prostor reorganiziran drugačije i svi su domaći izlagači bili smješteni u ogromnu dvoranu koja prošle godine nije bila u funkciji. Premda je time ispravljena najveća „zamjerka“ prošlogodišnjeg festivala, meni je skoro nedostajalo tumaranje labirintom Gliptoteke. Istina je da su u novoj organizaciji prostora svi imali podjednake šanse biti zapaženi.

U mojem je slučaju festival započeo još prethodne subote u legendarnoj vinoteci Bornstein. Nisam slutio stvarno veliki značaj trenutka, dok pod pritiskom emocija Vlado Borošić nije doslovno u suzama „predao ključeve“ Ivanu Srpeku, vinskom uvozniku i distributeru, ali i dugogodišnjem prijatelju. Tako je Bornstein odsad prijestolnica BIN19. Isti onaj Bornstein, ista vinoteka koja je počela dok je u Hrvatskoj postojalo možda sedam vinara. Više podrum nego vinoteka, podrum koji bi osobno proglasio kulturnom baštinom i zaštitio od intervencija bilo kojeg tipa izuzev restauriranja, ipak će zadržati svoje ime, a to je dobar znak…

U ponedjeljak navečer sam stvarno pretjerao. S lanca su me pustila vina slovenskih Talijana i talijanskih Slovenaca iz distribucije Natura Vina. Na večeri u Vinodolu predstavljene su birane etikete vinarija Grace, Zidarich, Prinčić, La Castellada. Te večeri ponovo je moj favorit bio Zidarich sa svojom Vitovskom (!) i Teranom 2010. Uvijek ekstreman Prinčić bio je prisutan s etiketama Sivog Pinota i čuvene Bianco Trebež pri čemu je boja Sivog Pinota bila stvarno beskompromisna 🙂 Međutim, prvi sam put probao meni najugodnije iznenađenje večeri, Bianco della Castellada. „Naturalno“, a elegantno. Izniman trenutak.. Pinot Grigio, Chardonnay, Sauvignon Blanc, kao spomenik Colliu u najsvjetlijem izdanju.

U utorak, u Rouge Marinu predstavljena je eno-gastro aplikacija za smart telefone i tablete – CroWine. Aplikacija Cro-wine zanimljiva je početnicima ili „normalnim vinopijama“ koji tek tu i tamo požele ziherašku informaciju, ali i „pacijentima“ kojima će ovakva baza podataka s ažuriranjem dobro doći 🙂 „Turistički“ je interes evidentan i aplikacija će najbolje profunkcionirati čim se prevede na engleski. Meni je bilo baš zanimljivo provjeriti koja sve jela aplikacija preporučuje uz konkretnu vinsku etiketu.

Povijesni trenutak srijede navečer nije toliko imao veze sa samim festivalom koliko sa spoznajom da sam ili „Austrijanac/Njemac“ ili „stari engleski prdonja“, ali o tom potom 😉 Energija vajngurme-a već me držala budnim za četvrtak navečer i prve radionice još neotvorenog festivala.

Austrijska vina! Otkriće br1. je Gruner Veltliner vinarije Stift Gottweig iz Kremstala – Reserve Further Gottschelle 🙂 Najbolje vino i odgovor na pitanje „Što bi taj tren ponio doma da moraš odabrati samo jedno“ je Zweigelt Hallebuhl 2009. iz Burgenlanda, vinarije Umathum.

U petak sam vodio svoju radionicu s vinima Hercegovine. Ne samo da nisam Hercegovac, već nisam čak nikad niti bio u Hercegovini. Svejedno sam se u nekom trenutku zaljubio u autohtone sorte Hercegovine i sad imam i najbolju namjeru posjetiti kraj prvom prilikom. O hercegovačkim Žilavkama i Blatinama bilo je i bit će još više riječi na ovim stranicama.

Francuska vina? Da skratim. NV Champagne, Blanc de Noir, Pehu-Simonet. Neumayer Gewurztraminer Les Deux M 2011. Eventualno ovaj Bandol… uostalom, najčešće razina ispražnjenosti čaše daje sugestiju o favoritu.

 

Turska su vina bila zanimljiva. Obzirom da su mi totalna nepoznanica 🙂 Nikad ne bi rekao da će mi se svidjeti nešto što se zove LA Wines Mon Reve Montepulciano 2011. 😉 Kao najbolje sam ipak izdvojio Prestige iz 2009, sorte Kalecik Karasi, anatolijske vinarije Kavaklidere. Unatoč bučnoj zavodljivosti intenziteta koji je izbijao iz dosta uspješnog Kayra Vintage 2009, inače 100% iz lokalne tzv. „throat burner“ sorte Bogazkere, za razliku od Kayra Vintage iz 2010. koji je 100% pravi Parkerovski Cab (sa svim mogućim medaljama). Nevjerojatno.

A sad štandovi. Nisam obišao sve. I ja imam želudac. Od onog što sam obišao najviše me oduševilo:

 

 

1.)   Miloš Stagnum desertni 2007.

S rozeom iz 2012 i ovim desertnim Stagnumom, meni je cjelokupni ponuđeni Milošev line up možda najbolji ikad. Uglavnom, duboko me uzdrmalo baš ovo vino. Jedna od onih suza koja nikad nisi pustio već zadržao za sebe.

 

2.)   Trapan Che

Već vidim Milanovo pitanje kako netko može istovremeno voljeti Miloša i Trapana 🙂 Evo odgovora. Ono što je započeo Veralda s pjenušavim brut roseom od Terana nastavlja Bruno Trapan u brut nature verziji. Surovo. Već sam pisao o ovom vinu dok još nije bilo degoržirano. Dakle, surovo 🙂

3.)   Sirk, Tereza rosso 2008 i Contea Merlot 2006

Najugodnije iznenađenje festivala jer nisam uopće znao za vinariju. Nakon korektnih bijelih vina, osobito zanimljivog maceriranog Chardonnaya dodatno držanog na finom talogu sur lie, čudesno „autentični“ specifičan izričaj crnih Goriških Brda. Osobito obzirom da je Tereza kupaža Merlota, Cabernet Franca i Malbeca !? Odležaniji Merlot još je bolji!

Uz navedena vina, izdvojio bi Sauvignon Blanc Dveri Pax kao idealno pogođen „travnato-zeleni čaj“ Sauvignon južne Štajerske kakvog izrazito volim u svojem nepretencioznom izdanju. Zatim neobičnu zrelu Malvaziju Medea pod imenom Montiron! 2009 Graves GC Classe Chateau-a Bouscaut (Pessac-Leognan) i 2010 Margaux Chateau-a Durfort-Vivens. Čak i Chateau Kamnik Cabernet Sauvignon, Ten Barrels 2009.

Umjesto zaključka, još jedna najava najšarmantnijeg vinskog festivala u Hrvatskoj – Dalmacija Wine Expo, 03. i 04.svibnja u Makarskoj 🙂 http://www.dalmacijawineexpo.com/