Cijena: 59,99 kn
Dojam koji nepravedno stoji u džepu neko vrijeme. Kako se bliži Vinistra i sezona ispijanja Malvazija, Festigia će sigurno imati zapaženu ulogu.
„Scent of malvasia istriana“ je u zraku, nešto sjajno, zelenkastožuto…
Intenzivan nos, začinjen, zelene šparoge, paprika, papar, žuto jedva dozrelo voće… ništa od očekivanog makar blagog štipanja alkohola na nosu. Deklariranih 13,1% ionako je ništa u odnosu na prethodne berbe, unatoč vrelini 2012. godine. Možda na višoj temperaturi, ali ako mladu Malvaziju neću uživati rashlađenu onda ne znam što hoću…
Marinirani carpaccio brancina i orade zalio sam maslinovim uljem (za promjenu, blend obitelji Činić ovaj put) i malo popaprio te zamotao levant kruhom. Uz Festigiju jaaako zavodljivo.
Dobar posao. Struktura na samome rubu ponora vješto balansira svoju ravnotežu. Pola koraka dalje, survalo bi se u ponor nesklada… ovako je sve na mjestu. Punoća, suhoća, slast, aciditet, alkoholi…
postao si ko Rene Bakalović, uz svako vino preporučiš neko sljubljujuće jelo 🙂
Ovo ti je bio iskren uvid u trenutak koji sam ovjekovječio 😉 Mislim da se moram javiti CroMarisu za sponzorstvo 😀 Ulje sam spomenuo jer mi je Činićev sin dugogodišnji poznanik koji me izbjegava pa ga možda ovako potaknem da plati cugu i donese sira od susjeda 😀 Levant kruh isto preporučujem kao nešto “bez aditiva” što mi dobro funkcionira u kućnim uvjetima itd (izrazito sam osjetljiv na kruh, ne u smislu da mora biti bez glutena, bez kvasaca, bez ikakvih aditiva, ali bilo bi dobro da je od brašna i da je jednostavno dobar, npr. Trajković u Novoj Vesi, peka iz Mlinara ponekad, somuni ponekad isl.)
Ili kruh koji peku ispod peke u Dva goluba na Kvatriću. Uhhh šteta što nije pekara
upravo sam shvatio da sam zaboravio ocjenu staviti 🙂 Evo, 85.94 – 89.13
E ništa bez ocjene, nego kad smo već kod malvazija, nekidan sam probao Prodan i dosta mi se svidjela (mislim da joj je cijena oko 35 kn).
onda je to Prodan-O 🙂
Krasan dojam…nego, jeli dužina dojma proporcionalna brzini i trajanju vrtnje čaše :-);-)? Ako je, onda je ova Malvazija maksimalno ispunila funkciju, a to je da se popije s guštom bez previše kontemplacija:-)
Evo peti put čitam “struktura na samome rubu ponora vješto balansira svoju ravnotežu”…evo šesti…niti nakon sedmog puta ne nalazim ključ zagonetke? 🙂
Radi se naprosto o osobnoj valorizaciji doživljaja u kojem su glavne “gradivne komponente” vina maksimalne kolike smiju i trebaju biti za Malvaziju ovog stila, mladu inox malvaziju. Meni osobno osjetno uspješnija Festigia od prethodnog godišta.
U tom tragu, prisjećam se Festigije 2010. kao prve izvrsne Malvazije Agrolagune, dok je 2011. meni više obilježila bazna Laguna kao “clean&green” arhetip Malvazija Istarske.
ovo moram sherati:
http://io9.com/wine-tasting-is-bullshit-heres-why-496098276
zapravo se slažem 🙂 Čak sam upravo otvorio žuju iz nove boce čekajući već neko vrijeme trenutak kad će postati pravi “bullshit” nakon što su me prva punjenja ugodno iznenadila. I eto ga, trenutak je nastupio.
Unatoč tome što dijelim sentimente autora, meni se ne čini da nudi odgovor, već samo problematizira i to povremeno jednako iritantno kao slučajevi na koje se referira i koje više usiljeno frustrirano negoli duhovito interpretira.
Još uvijek me dosta kopka ona da svatko pije vino koje zaslužuje… zvuči surovo i diskriminirajuće, čak pompozno, ali i jebeno istinito.
Nagradno pitanje: jel znas sta je “surovo i diskriminirajuce”, ali nije “jebeno istinito? Kad se cinjenice etiketiraju idiotskim alibi epitetima tipa “pompozno”, “pretenciozno” I slicno. A zasto? Zato da se milijun budala, koje tako i tako nisu nicime zasluzile pravo ni na sto, ne bi nashle uvrijedjene/povrijedjene?
Ma nemoj?
Ne znam zašto, ali ne osjećam se pozvanim “krstiti” ljude. Svatko ima svo pravo na svijetu biti glup. Druga stvar je što bi to trebao biti luksuz, a ne nasušna potreba 🙂
Baš prekjučer sam u afektu pravedničkog gnjeva koristio raspoloživih 191cm i 102,4kg čistog bijesa da ispravim nepravdu. Primalnu satisfakciju što sam dobio zadovoljštinu zamijenilo je žaljenje zbog gubitka kontrole i kolateralnih žrtava poput moje desne šake i glasnica između ostalog 😉 Bez brige, neće me zatvoriti jer sam ipak nisam bio potpuno izgubio razum obzirom da je imperativ čvrstog inzistiranja bio dovoljan. Istovremeno sam bio i glup i u pravu.
“Ne znam zašto, ali ne osjećam se pozvanim “krstiti” ljude”___ Simpatichan i svima prihvatljivo formuliran pokushaj da imash spolni odnos i ostanesh nevin :-). Evo ti jos jedna surova, diskriminirajuca i pompozna cinjenica: u praksi to funkcionira tako da “ne-krstenje” nekog ili neceg najcesce prakticnom i logicnom nuznoscu ekstenzije postaje ekvivalent (nesvjesnog/neizrecenog) “pokrshtavanja” neceg drugog. Jednostavno receno: to sto mislis da si nevin, uopce ne znaci da nisi nekog j@@o. Mozda samo nisi primjetio. Ili se mozda samo pravis da nisi primjetio 🙂 _____ “Svatko ima svo pravo na svijetu biti glup.”___ Kad vec jucer nisi zavrsio u zatvoru kad si se u tramvaju derao na onu bakicu i unosio joj se u lice, zbog ove recenice bi mozda fakat trebao :-). Ovo ti je fantastican primjer upravo upravo onoga o cemu govorim u prethodnom dijelu odgovora. Amenovanje prava na glupost je shaka u zube svima onima koji se citav zhivot 24 sata na dan zbog opce dobrobiti trude iz petnih zhila i cijelim svojim bicem da NE budu glupi, vec cim pametniji. Kazhem, zbog opce dobrobiti, zato jer bez takvih ovi cija prava ti deklarativno zagovarash ne bi imali ni WC shkoljku.
(E, BTW, finesse nazalost ima pravo: daj pliz nemoj bas pisat stvari tipa “balansiranje ravnotezhe” ili “satisfakcija sto sam dobio zadovoljstinu”. Znam da mislis da imas svako pravo na to, ali dvije takve stvari u jednom thread-u su, priznajmo, ipak pravi luksuz, a ne nasushna potreba 🙂 )
Ti su pleonazmi u komentaru trebali biti zabavni, barem šaljivi… evo vidiš da ni sam nisi shvatio baš onako kako sam ja zamislio. A opet ja ispadam glup 😉
Branim pravo na glupost kao osnovno ljudsko pravo prirodno ukorijenjeno u temeljima civilizacije, a ne tek deklarativno. Kad mi kažemo “pravo”, vi kažete “glupost”. Pravo!
Nazalost, nije duhovito sto je vjerojatno trebalo biti. Znam za bolje pleonazme na tu temu i potrudit cu se pronaci ih 🙂 🙂 🙂
dobar 🙂 drugi put zaredom 😀
ipak, zar ne bi bilo neizdrživo da uskratiš između ostalog ljudsko pravo na glupost?
Boli me taki sto pokushavash iznvrnuti na shalu, ja cu i dalje ozbiljno :-). Nemoj se shalit sa mnom na tu temu, znas dobro iz vlastitog iskustva da sam pompozni, pretenciozni, arogantni snob, “samozadovoljni dragovic” i svashta drugo josh i gore. Glupost smatram daleko najopasnijim i najrazornijim oruzjem masovnog unishtenja.
(BTW, u Rvata mnogo i rado citirani Krlezha glupost je jednom definirao kao, parafraziram, neunistivu i svemogucu silu koja homo erectus-a, ama tek sto se teskom mukom nachas osovio na dvije noge, vuche prema dolje, natrag na sve chetiri. Jasno je i meni da cemo ionako svi ponovo zavrsiti u tom polozaju. A jasno mi je i da moja filozofija nije mnogo vise od pokushaja da se na tom neumitnom putu, mashuci nasumice rukama kroz oblizhnji zrak, mozda ugrabi koja mrvica dostojanstva. Pokusaj da se -bar provizorno- jos koji metar odmaknem od majmuna, prije no sto se u njega vratim 🙂 🙂 🙂 )
samo dve reči za vas o’sensei… kundalini yoga 🙂
None slažem se, cijeli je članak dosta iritantan i osim što nabraja neke činjenice koje možda “drže vodu”, ne nudi odgovore?
mislim da je autor najobičniji pivopija i nerealizirani vinopija 🙂
ja npr. apsolutno ništa ne osjećam kada pijem pivo i radije si popijem vodu ili cedevitu da utažim žeđ, dok je kod vina sasvim drugi slučaj, i u mojem slučaju fakat nije neka snobovska priča, u vino sam se zaljubio prije 8 godina i ta ljubav traje i traje :-))
Bez brige dinko-šminko, pa ti si tu skoro od početaka i dobro znam da si samo htio zakuhati malo dobrodošlog diskursa i zahvaljujem na tome.
A priori sam u ovom članku isključio rezoniranje kao utemeljeno (ne znam odakle bi krenuo, nemam toliko vremena trenutno) jer bi i sami spektakularni naslov to trebao jasno naznačiti. Na žalost, nije duhovito što je vjerojatno trebalo biti. Znam za bolje komentare na tu temu i potrudit ću se pronaći ih. Ekipu koja fakat kuži i dobro se zajebava na tu temu.
Pri tom ne mislim nužno na “judges at California State Fair wine competition” 😉
Bez namjere da izravno raščlanjujem famozni članak koji je ipak (pretpostavljam) neuspješno htio biti zabavan, a motiviran hrvatskim copy-paste novinarstvom u kojem je isti članak unakažen i dodatno moronski interpretiran (http://www.index.hr/black/clanak/jesu-li-kusaci-vina-i-slicni-poznavatelji-najobicniji-prevaranti/677597.aspx) kako bi „poentirao“ ne znam što, osjećam potrebu malo opširnije podijeliti svoje stajalište.
Svi znaju kako se od prvog dana zalažem za „demistifikaciju“ vina u smislu da bi vino trebalo biti pristupačno svima, da ne moraš biti ne znam što da bi uživao u vinu, a optužujem „vinski snobizam“ za upravo ono što je. Paralelno sam odustao od aktivnog praćenja svjetskih publikacija i shvatio da su svi postojeći sustavi ocjenjivanja vina potpuno neodrživi, a ocjenjivanje nužno zlo potrebno konzumerističkoj svrhi. Također da svi mi imamo podjednake fizičke predispozicije za uživanje u vinu i da je samo iskustvo to koje čini razliku. Ali, na žalost, ne bilo kakvo iskustvo!!! Moram sada, zbog nešto veće zahtjevnosti publike koja prati ove stranice, malo „podignuti letvicu.“…
Ne mora se svakome neko vino svidjeti kao meni. Ali, ako ti je vino tek usputno piće onda ipak nemamo o puno čemu pričati.
Nema pogrešnog uživanja u vinu. Ipak, postoje uzvišeniji i prizemniji užitci. Jednom kad diplomiraš prizemne uvijek se možeš vratiti, dapače, to bi bilo poželjno. U protivnom riskiraš postati buonsangue 😉 (Sori, Tvrle, nisam odolio. Opet.)
Da se opet poslužim citatom Terry Theise-a: If my tone is „superior, even dictatorial“, then the fault lies with me. I have failed to communicate my point.
Međutim, neke stvari su stvarno bolje od drugih i stvarno je istina da je jedna od odgovornosti da vrlo pažljivo i taktično usmjerim zainteresiranog konzumenta kako bi prepoznao distinkciju.
Opet Theisove komparacije, kad me već krenulo… Tko misli da gleda nogometnu utakmicu „istim očima“ kao Jose Mourinho? Pod normalno prihvaćamo da automehaničar čuje neke druge stvari u našem vozilu kojih mi uopće nismo svjesni, da ugađača glasovira smetaju minuciozne distorzije za koje smo kompletno gluhi, da masažni terapeut opušta mišiće i razbija „čvorove“ za koje ne znam da postoje. Sve ove ekspertnosti uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, kad netko spomene ekspertnost u kušanju vina, sumnjičavost, prozivanje za snobizam i vrijeđanje su iz nekog razloga jednako razumljive.
U smislu „demistifikacije“ vina, ja sam prvi uvijek trubio da je sreća da netko uopće odabere vino kao takvo. Maltene na razini da je sreća da ga makar miješa s kolom 🙂 Još uvijek se zalažem za sličnu semantiku jer cilj je daleko, for the night is dark and full of terrors ;-), ali u ozbiljnijoj valorizaciji to nije dovoljno.
Nerijetko su me optužili da bi uvijek rado imao spolni odnos, a ostao nevin (opet, hvala Tvrle i ifke) i to je istina u smislu da nemam potrebu ulaziti u konflikte. Stvarno, osjećam se tako humano odgovarajući onima s neformiranim ili loše formiranim ukusom da je njihov ukus dobar kao i svaki drugi. Hebeni Theise je u pravu. To je laž, da bi se mogao osjećati plemenito. To je nepošteno prema drugoj strani jer ako već ulazim u takav pomalo patronizirajući odnos koji uporno izbjegavam godinama, onda barem imaš pravo znati. (To ipak ne opravdava ni najmanje vrijeđenje. To što objašnjavam distinkciju između dobrog i lošeg ne daje mi pravo da budem arogantan.)
Ne bih volio da me dinko-šminko pogrešno shvati. Ne osjećam se prozvanim ovim člankom uopće i čak simpatiziram sa kritikom (premda je ova dosta infantilna) ,ali ne bi me trebali gledati kao snoba ili folera samo zato što automatski „vrtim čašu i kušam kao profesionalac“ 😉
Svi objavljeni dojmovi nastali su tako što sam posvetio vrijeme vinu slušajući što mi govori, galami ili šapće… S predočekivanjima, ali bez predrasuda, koncentrirano (najčešće sam samcat, odnosno nerijetko okružen obitelji koju ni najmanje ne zanima što radim), bar dva, tri prva gutljaja bez jela, sve olfaktivne bilješke nastaju u trenutku kušanja kao i 95% konačnog dojma i sve ostalo što smatram normalnim da se ne znam niti sjetiti nabrojati. Samo tako probano vino smatram probanim, dakle tu ne ulaze usputna kušanja po sajmovima, prezentacijama, ručkovima ili večerama.
Enivej, sretna mi godišnjica bloga, danas četiri godine 😀
Čestitke na 4 godine posvećene vjerojatno najčitanijem vinskom blogu u Hrvata. BTW. navedena malvazija odlično je prošla i Londonu
http://www.internationalwinechallenge.com/canopy/beverage_details.php?wid=64683
Hvala na čestitci. Još više bi me razveselilo da si stvarno pročitao i u cijelosti shvatio što sam to sve ispisao u komentaru, jer tada ovako lijepu čestitku vjerojatno ne bi začinio linkom na još jedan stupidni wine contest 😉 Takvo što me u životu zanima jedino ako bi mi platili da tamo glumim ocjenjivača. Odradio bi proceduru po protokolu, ispostavio račun i vratio se ovome što sam iznio vezano uz festivalska ocjenjivanja vina misleći da sam im mogao i faksirati ili mailati ocjene unaprijed bez da se moram maltretirati kušanjima 😉 Tražio bi extra honorar da fakat moram wset-ovu tablicu ispunjavati i zbrajati 😀
Evo, obzirom na to da je (samoproglashena 🙂 ) svecana prigoda, danas cu te postediti vivisekcije 🙂 😉 :-). Zivio ti meni, prijatelju i direktore None, autore i domacine apsolutno jedinog vinskog locus-a u rvata vrijednog vise od dvije sekunde moje pazhnje i angazhmana 🙂 🙂 🙂
Neizmjerno zahvaljujem na čestitci kao i na puno više od dvije sekunde angažmana te osobito na poštedi 😀
Sad kad čitam što sam napisao da ja kao smatram probanim, a što ne, te dodatno stimuliran komentarom, moram pojasniti da to vrijedi samo za okvire ovog bloga i za tu svrhu. Daleko od toga da kudikamo značajniji utjecaj nisu imala sva ona tek fotografijom i bedastim natuknicama zabilježena vina koja sam isključivo stavljao u “best of” dojmovima početkom godine od gomile konvencionalnijih iskustava o kojima sam pisao podrobnije.
…možda ipak niste još trebali predavati “žezlo” predsjedniche 😉 Evo baš pijem Kadarku i bizarno mi se sviđa
Ovo je samo bilo informativno. 🙂 Glede stupidnih kontesta, ako tako gledaš na ocjenjivanja ona su jednako stupidna kao i ovaj blog. Razlika je što tamo imaš desetak-dvadesetak enologa/sommeliera koji ocjenjuju vina po nekoj ustaljenoj opće priznatoj špranci dok ih ti “rangiraš” po vlastitom ukusu. Na kraju ipak izbaciš nekakvu ocjenu, tj. brojku kao i ovi na tim stupidnim kontestima. Sve ti je to isti Q, a opet služi kao dobar marketinški alat 😉 Naravno, tko zna iskoristiti!
Pročito` si me ko` knjigu Surture, ovaj moj blog stvarno postaje format koji me pomalo guši, ali još uvijek veseli 🙂
Zahvaljujem i na lekciji iz marketinga, svaki dan nešto novo naučim premda sam u 15 godina teorije i prakse više toga zaboravio nego što su mnogi “stručnjaci” ikad shvatili, a istu spoznaju želim i tebi te da u tom smislu shvatiš zašto u intimi svojeg bloga 😉 ocjenjivanja doživljavam stupidnim.
Znam da ti je skoro nemoguće sad pretraživati preko 8 tisuća komentara u kojima smo i oko toga polemizirali pa ću samo kratko reći – vino zaslužuje da mu se pristupi drugačije.
Moj ukus se na moje zaprepaštenje i oduševljenje u dovoljno indikacija poklapa s nekim stvarnim autoritetima od kojih slučajno dijelim i slična promišljanja o vinu (pa poput i ovog stava oko ocjenjivanja).
Moraš znati da sam isprva pisao bez pretenzija ocjena. Onda su me zamolili da nešto uvedem pa sam uveo onu “menzuru/barometar/razinu ispunjenosti flaše”. Napokon se publika izjasnila sa 60ak posto na nekoj anketi da želi skalu 100 🙂 Sad čekam da je upropastim i nadogradim na 125 skalu 😀
“Zahvaljujem i na lekciji iz marketinga”: uuuu, al smo danas nesto cinichni… ____ “premda sam u 15 godina teorije i prakse više toga zaboravio nego što su mnogi “stručnjaci” ikad shvatili”: ovo mi, ako se ne varam, ipak zvuci mrvicu arogantno, samozadovoljni dragovicu :-)_____ “…a istu spoznaju želim i tebi”: snishodljivost povrshno zapakirana u najbolje zhelje, he he, what a lethal cocktail :-). Zivio ti meni, direktore, mozda od tebe jos na kraju i bude covjek 🙂 🙂 🙂
😀 jedno je blogovanje, drugo je CV gazda. Znam od čega živim i na tom području sam u sasvim drugačijoj poziciji 😉
Cekaj, pa kud si, brate, bas meni nashao to objashnjavati. Znam ja dobro da tvoja arogantna formulacija nije u potpunosti lishena realne podloge 🙂 🙂 🙂
Oh geez! Wtf am i doing on the wrong side of the mirror
🙂
Eto, vidis, kako postoje i fini indirektni nachini da se “obracunas” s moronskim postovima, a da ih se uopce ni ne dotaknes :-). Ja nesto tebi, ti nesto meni… tertius gaudet 🙂 🙂 🙂
stvarno me strah da sve ovo ne ode u anarhokapitalizam…ili već je?