Ritoša, Malvazija Istarska, 2012.

Cijena: 49,90 kn

Ritoša_Malvazija Istarska_2012Orošena čaša miriše na cvijet bagrema ili nešto floralno-voćno. Vinistra je u tijeku, Malvazija Istarska je u zraku.

Ritošina Malvazija 2012. nije mi jednako dobra kao 2011.

Bolja je 🙂

O.K. možda sam pretjerao jer ne mogu odoliti efektnoj figuri, ali ista prezentnost, ista punoća, ali i svježina i pitkost. Isti sklad i harmoničnost, samo manje alkohola. Vrlo jasno, ravnomjerno, divno uklopljenih kiselina, odmjereno… aromatičnost nešto manje uvjerljiva što mi se čini obilježje berbe svih Malvazija 2012.

Sve nekako u skladu s nepretencioznim karakterom zbog kojeg i volim mladu Malvaziju. Vino za piti i uživati, a ne mudrovati i po cijeni koja je neusporediva i jedna od rijetkih realnih cijena za mlade Malvazije. 88.

Opojno kao sparna ljetna noć, prekrasno podmazana Istarskom Malvazijom.

Oglasi

21 thoughts on “Ritoša, Malvazija Istarska, 2012.

  1. Alejandro 10/05/2013 / 13:23

    love is the air 🙂

  2. zoran 10/05/2013 / 16:11

    love is in the air – wine is in our mind!

  3. vinopija 10/05/2013 / 18:03

    ove godine na žalost bez mena na vinistri. nisam mogao ugurati sve želje i veselje u raspored 😦

    • buonsangue 10/05/2013 / 19:13

      Fakat steta, None, cuo sam da ima super svjezhih malvazija… 🙂 🙂 🙂

      • vinopija 10/05/2013 / 20:48

        🙂 al vas krenula zajebancija na račun radničke klase predsjedniche, makar hinjene 😉

        • buonsangue 12/05/2013 / 12:24

          Pa nije moguce da jos uvijek mislis da su te malvazije jeftine??!! 🙂

          • vinopija 12/05/2013 / 19:12

            Premda nisam toliko opčinjen Malvazijama kao prije nekoliko godina, još uvijek sam nekako slab na Malvazije. Ako je mlada Malvazija u pitanju, radi se o prizemnom guštu. Neopterećeno uživanje koje nije uzvišeno iskustvo, ali opet nekako svoje. Najjednostavniji odgovor je da bi ovu Malvaziju “kupio ponovo”.

    • vinopija 12/05/2013 / 19:21

      ako je iznenađenje, onda je pozitivno… poznajem Roberta površno i drago mi je da je baš njegova mlada malvazija osvojila žirante 😉
      vratit ću se na ovu temu…

      • vinopija 13/05/2013 / 11:19

        Još mi je više drago de je Terzolo dobio priznanje za Teran. Mislim da je to INOX teran. Teran pun energije i svih inherentnih obilježja zbog kojih je zanimljivo da se uspio tako istaknuti. Nisam doduše probao ovu berbu, ali očito ću morati obavezno 🙂
        Jedna od većih gluposti mi je neprepoznavanje Ritošine Ruže Porečke. Čak i Trapanov Revolution je pri dnu među daleko slabije uravnoteženim vinima, te čak i kad bi puki hedonizam bio isključivi meritum, nagrađivanje prezrelosti korigirane u podrumu nije put do prepoznatljivosti.
        Ne sviđa mi se što su neka poznata imena ili penalizirana zbog istupanja iz IQ-a ili uopće nisu slali uzorke.
        Sviđa mi se što imena sorti pišu velikim slovima 🙂 što ja forsiram znajući da je neispravno 😀
        Sami sustav valoracije i ocjenjivanja nije nešto što mi je osobno u ovom obliku potrebno. Najzanimljivija vina uopće neće završiti na ocjenjivanju jer nemaju šanse zbog limitiranosti sustava.

        • Ivan 13/05/2013 / 22:08

          terzolo je vec jednom bio sampion vinistre sa malvazijom prije par godina (5,6,7?) ako se ne varam ali sjecam se i toga da mu je dosta ljudi spocitavalo to sto je ta malvazija imala izrazito sauvignonski stih pa se povela prica o mjesanju jednog dijela sauvignona u malvaziju ali ja mislim da je to vise prica o dodavanju tzv. “sauvignonskih kvasaca” koji produciraju izrazito svjeze, herbalne i travnate note u vinu, sto je u zadnje vrijeme postao i problem kod skrleta, dakle ono sto zovemo netipicnoscu sorte..

          sto se tice nepojavljivanja jacih imena mislim da je njima tih ocjenjivanja na vinistri pun kufer, ionako dobro rade, prodaju svo vino po dobroj cijeni i sta ce ima sad kao neka “potvrda” na vinistri da je njihova malvazija dobra!?

          sta iskreno jednom coronici treba 85,47 bodova da bi “znali” da je njegovo vino zbilja dobro.. pametnome ne treba.

          my 2 cents

          • clemens 13/05/2013 / 22:34

            “tzv. “sauvignonskih kvasaca” koji produciraju izrazito svjeze, herbalne i travnate note u vinu, sto je u zadnje vrijeme postao i problem kod skrleta, dakle ono sto zovemo netipicnoscu sorte..” — meni je ovo posebno problem u zadnje vrijeme s pošipom, žilavkom i ostalim južnijim bijelim sortama koje najviše volim i pijem. zapravo, ne znam da li ste vi ostali percipirali taj pomak, je li on uopće stvaran, i je li on rezultat posebnih kvasaca, “osvježavanja” ranijom berbom ili nečeg trećeg… znam jedino da ja još nisam razvio senzibilitet za taj “southern crispness”. for better or for worse. (ivane, tnx za ovaj tip za kvasce, zanimljivo…)

            • Ivan 13/05/2013 / 23:03

              pa to je problem.

              juzna vina vise nemaju juzni karakter jer to nije “in”. in je svjezina, pitkost, relativna neutralnost..

              to sve se moze postici nekim metodama u podrumu ali i u vinogradu a prvi je sigurno ranija berba, nizi alkoholi i ocuvanje svjezine, kiseline i primarnih aroma grozda i sorte a nadalje u podrumu brza prerada, sto brze odvajanje mosta od kozice, maksimalno izbjegavanje utjecaja zraka zbog sacuvanja aroma, relativno niske temperature vrenja i naravno, upotreba selekcioniranih kvasaca koji u takvom grozdu intenziviraju produkciju primarnih aroma koje su u pravilu zelene a kasnije se karakteriziraju kroz taj tzv. sauvignonski stih koji je danas vrlo lako moguce prepoznati u modernijih, tj. tehnoloskim vinima poput grasevine, malvazije, skrleta, posipa, chardonnaya, rizlinga, pinota, silvanaca.. dakle, gotovo u svim nearomaticnim sortama se vinari vode po danasnjim eko nacelima – green is good!! 😉

              • Milan 13/05/2013 / 23:24

                Taj recimo “sauvignonski” štih nisu primarne arome (oslobađaju se iz nemirisnih spojeva za vrijeme fermentacije, dakle…:-) ) i nije isključivo rezultat korištenja određenog tipa kvasaca, nego kompletne tehnologije i niza detalja koji vodi do očuvanja prirodnog aromatskog potencijala sorata, koji se izgleda malo razlikuje, jer su u biti sve sorte grožđa vrlo srodne. Tako da bi se ta priča o nearomatskim sortama trebala ustvari revidirati kako se razvija tehnologija.
                Ali u načelu se slažemo…tiolne arome nisu jedine pozitivne karakteristike sorte i korištenje samo jedne komponente bogatstva neke sorte dovodi do jednoličnosti i neprepoznatljivosti. To je samo loše korištenje enoloških alata i tehnologije.
                Za neke sorte stvarno nije lako definirati kako izgledaju izvorno, a da ipak budu atraktivne i “moderne”, osobito ako se tek nedavno na njima počelo raditi. Za pošipe se slažem, oni imaju puno više i originalnog aromatskog potencijala, za Žilavku osobito, njoj nikako ne treba “sauvignonski” štih.

                • vinopija 14/05/2013 / 09:48

                  Poželio sam nešto “općenito” dodati na temu…
                  Premda potpuno podržavam Ivana u njegovom ustrajanju, osobno sam sve više sklon zauzeti stav kako se ulaže puno previše vremena u polemiziranje oko ne baš tako važne teme.
                  Naravno, konzument (ili bilo tko) ne smije osjetiti je li vino fermentiralo s divljim ili kultiviranim kvascima.
                  Velik broj vinara koji prakticira vrlo rigorozne metode poput najposvećenijih vinskih purista ipak fermentira s kultiviranim kvascima.
                  Da ne ispadne kako sam odjednom poželio “soliti pamet” poslužit ću se citatom (Terry Theise) koji to objašnjava bolje nego što ja trenutno mogu: If you are experienced taster, and I emphasize experienced, you might sense that the wine is unpolished, undeodorized, hewn a little more toward “country” rather than “city”. Maybe you prefer the style. Fine! I like it, too. But I don`t conflate it with All That Is Honest and Moral in viticulture.
                  U nastavku, slično potrazi za “istinom” koja je vinifikacijska tehnika najbolja… ovisi. Odgovor je poptuno razuman ako nisi neizlječivo zadrt – ovisi. Što vrijedi za jednoga, ne vrijedi za drugoga.

                  • vinopija 14/05/2013 / 09:55

                    btw, “crispness” može biti “prirodan”i kod južnih vina zar ne?!? postoje i mnogi drugi postupci od kojih “prešanje cijelih grozdova” niste naveli, a doprinosi između ostalog i sličnom doživljaju (pod određenim drugim pretpostavkama ofkors)…

                    • clemens 14/05/2013 / 11:37

                      ‘btw, “crispness” može biti “prirodan”i kod južnih vina zar ne?!?’ — pa može, ali valjda ne uvijek i svugdje i to na isti način (kao sada). naravno, govorim s pozicije prosječnog potrošača (daleko od theise-ovog “iskusnog kušača”) koji je navikao na drukčije žilavke i pošipe od onih koje sam recimo probao na ovom zadnjem wine gourmetu (ako je ta selekcija uopće relevantna). ali ovdje sam totalno subjektivan pa opet naglašavam – for better or for worse. ne smatram da je jedan pristup bolji od drugog, jednostavno su različiti. možda mi više paše “stari” stil zato što pijem zeleni čaj, a ne kavu. tko zna… 🙂 isto tako potpuno mi je razumljiv i stav u kojem konzumente nije briga kako je nastalo vino, a meni je to užasno bitno. puno je puteva do vrha planine… 😉

                      zapravo me samo zanimalo da li postoji ta tendencija unificiranja vina i je li to primarno komercijalni/marketinški potez, gubimo li s tim na diverzitetu i (famoznoj) autentičnosti itd.

                    • vinopija 14/05/2013 / 11:54

                      Evidentno postoji opravdan strah od gubljenja diverziteta kako kažeš, nešto čega se T. Theise fantastično dotaknuo pod globalizacijom u vinu i naizgled nepomirljivim razdorom između “pragmatista” i “romatičara”, jer očito si upoznat 😉

              • Surtur 14/05/2013 / 10:30

                “grasevine, malvazije, skrleta, posipa, chardonnaya, rizlinga, pinota, silvanaca.. dakle, gotovo u svim nearomaticnim sortama”
                Nearomatične sorte i onde navedeš rizling?! Ne znam jel ga imaš u vinogradu, ali rizling je itekako aroamtična sorta, toliko aromatična da ga u Australiji ocjenjuju u kategoriji aromatičnih vina zajedno sa tramincem i muškatima, dok jedan sauvignon nije u toj kategoriji.

                • vinopija 14/05/2013 / 10:46

                  Ta podjela sorti na aromatične, polu i nearomatične je jako korisna inače… morat ću paziti da nešto jako aromatično posadim u svoju močvaru 🙂

        • Milan 13/05/2013 / 23:01

          “Još mi je više drago de je Terzolo dobio priznanje za Teran. Mislim da je to INOX teran”…think again :-), ili bolje rečeno probaj, hehehe…”Teran pun energije i svih inherentnih obilježja zbog kojih je zanimljivo da se uspio tako istaknuti. Nisam doduše probao ovu berbu, ali očito ću morati obavezno :)”…pa ne bi bilo loše probati prije komentara :-), da ne izgubiš na kredibilitetu 🙂

          Inače, u ovoj ocjenjivačkoj zbrci, izgubljenosti i nestručnosti Svijeta Malvazija, drago mi je da je ipak Terzolo osvojio nagradu.

          “Jedna od većih gluposti mi je neprepoznavanje Ritošine Ruže Porečke”…još jedan od bisera komisije je da je bolje ocijenila oksidiranu, umornu, karamelastu, gorku i tupastu Ružu…Ritoša radi dobro sva vina!

          “U vezi Nigre Virgo”…probao sam neka dobro ocijenjena crna i bijela vina…šećerom prekriveni grubi tanini…vrućina i ukuhanost…fenolna gorčina u bijelima koja glumi punoću…ostaci šećera u bijelima u istoj svrsi…aromatski neprepoznatljive sorte koje inače imaju dovoljno vlastitog karaktera da im ne treba da liče na nešto drugo…lista nepoželjnih karakteristika vina u normalnim uvjetima izgleda da postaje lista uspješnica na natjecanjima???

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s