Cijena: Greda i Plava Greda su osjetno izvan kategorije, vina najsofisticiranijeg nasljeđa starog svijeta koje nemaju cijenu, čija vrijednost debelo nadilazi norme i konvencije sredine iz koje potječu i paradoks bez premca ovih krajeva općenito.
Da sam morao izdvojiti najmanje uspješno Brkićevo vino to bi vjerojatno bila Greda u 9 od 10 puta. Nakon što sam otvorio ovo vino, ne bi mogao odgovoriti na takvo pitanje.
Mirisni paradoks nadilazi mirise smole i badema. Voćka koja je s vremenom na zraku posmeđila, ali nije istrunula?!
Beskompromisno, nekonvencionalno, a opet neusporedivo s jednako beskompromisnim i nekonvencionalnim. S jednako biodinamičkim pristupom.
Zašto neprestano mislim da mi je čaša prljava 😉 Čarolija je u tome što to nije šum koji kvari pjesmu. To jest pjesma koju želim čuti, ne samo slušati. To je miris jezera i glas grožđice očuvane u svojem omamljujućem pjevu.
12,98% alkohola ni manje ni više 🙂 Sjeda prirodno kao samo disanje. Potvrda da si živ. Možda i spreman za ovako intiman uvid u život.
Greda je lokalitet na kojem se nalazi organski uzgojen 30 godina stari vinograd. Greda je vino sorte Žilavka fermentiralo na prirodnim kvascima i nakon dvije godine koje je provelo na vlastitom talogu u velikim hrastovim bačvama, bez filtriranja punjeno u boce da bi se još pola godine smirivalo u podrumu. 92+. Kao da nema ničeg „vinskog“ u Gredi, ni kiselina, ni alkohola, ni sladora, ali to je samo privid. Slika koja izgleda drugačije kad promatraš izbliza… samo ton i intenzitet boje postaju bitni, tehnika nanosa na platno, tekstura platna i upojnost materijala.
Greda je široki kist, duboki trag bez grubosti, sigurna ruka majstora.
Dnevnik vinopije 
ovo se ne može zvati dojmom, ovo je više nešto kao ”vinopijin pjev”.. 🙂
Hvala Luka, meni se isto sviđa ovaj dojam. S pravim vinskim stimulansom priča postaje pjesma. Ovo je za malo naprednije i šireg svjetonazora ionako, pa sam si poželio dopustiti ovakav dojam koji me istinski veseli. Ali, ponavljam, bez vina ne bi bilo ni dojma.
Pa eto onda svaka čast obojici (vinu i tebi).. nego jesu li ova godišta u prodaji ili je to iz vinarije došlo?
Ovo je u prodaji premda sam dobio uzorke. Siguran sam da je u Dobrim vinima bilo Plave Grede za 115 kn, a Grede za 70 kn, ali baš ova godišta ne znam jesu li uvezli.
Brkicu je Ales Kristancic konzultant, kaj ne?
Ne bih znao. Zbog sličnih svjetonazora lako moguće da izmjenjuju iskustva i sl.,ali mislim da tu nema poslovnog odnosa. Ako netko zna više, dobrodošao 🙂 Pitat ću vinara uostalom.
Bio sam u pravu. Brkić i Kristančić su u dobrom prijateljskom odnosu, ali u nikakvom poslovno konzultantskom. Aleš, a svakako i Ščurek i Simčić dugododišnji su Brkićevi prijatelji i u velikoj mjeri “odgovorni” za Brkićevo skretanje s “normalnog puta” 🙂
pa prijatelj ti je najbolji besplatni konzultant…bar meni….:)
doduše samo onaj za kojeg znaš da je vrhunski stručnjak
nadam se jedino da će cijene SLO vinara malo uskoro pasti ulaskom u EU…to čekam jer su njihova sva vina za 20-30 kn uredno pitka…….
Ekspedicija do Jože Kupljena ha 🙂 Ja se nešto brusim na južnu Štajersku, ali ifke se ne javlja, a dani idu… a nije da nemam vina u pravilu za dva mjeseca unaprijed
ma ja sam malo probao slovenskih vina…jer je u pravilu cijena od 90-120kn kaj mi se svidja…ista stvar sa austrijom… moram priznat da malo zavidim drugu ifketu na tim izletima:) tj.malo više od malo
Čestitke Brkicu i jedno veliko hvala vinopiji na predivnoj recenziji.Hercegovac
Cestitke Brkicu i jedno veliko hvala vinopiji na predivnoj recenziji. Marsijanac
zanimljivo, vinopija blog kao jedan međuplanetarni meeting point!
Drago mi je da vam se svidio dojam, ne sumnjam i vino, a smatram općenito vrlo pozitivnim što i druge vinarije iste regije dijele podršku i pohvale kao zajednički poticaj. Sve da je tek na deklarativnoj razini, to je daleko bolje i pametnije od uskogrudne i malograđanske zavisti ili slične prakse. Malo mi je stupidno naglašavati, ali sam kao netko tko nije Hercegovac, a niti Marsijanac, svejedno prepoznao ova vina 🙂
Mogu Marsijanci pričati što hoće, ali nikad u njih ovakve pjesme: http://www.youtube.com/watch?v=IJHqgegUCrc
Meso mi se na tavanu sushi, ja sam robot u srcu i dushi.
(Robot)
sinoć nešto čitam malo andrića (“na kamenu, u počitelju”). u jednom odlomku lijepo opisuje mostarsku žilavku —
“A ta žilavka višestruko plaća pažnju koju joj čovek ukazuje. I to brzo i moćno, tako da uskoro ne primećuješ ništa drugo ni u sebi ni oko sebe do njene zlatne i zelene vidike, sa slutnjom plavog i velikog južnog neba u daljini i povorkom obećanja od kojih se blažen osmejak javlja na licu. Dragoceno vino tvrdog, suvog a blagoslovenog kraja, posle svih tupih i zlogukih pića kojima ovde napajaju stranca. Kao da čovek pije smeh i pesmu, i posle treće čaše samo smehom i pesmom pozdravlja svet oko sebe.”
eto, učinilo mi se zgodno mjesto za podijelit tekst… 😉
jako lijepo… tnx
Clemens, care :-). Svaka chast na komentaru, zahvaljujem.
pridružujem se čestitkama 🙂