Cijena: 65 kn u vinariji
Ni planina ni lavina, već prava Plavina. Prvo monovarijetalno vino sorte Plavina na ovim stranicama.
Vinopija loves P-love-ina. Ta je sorta tradicionalno jedan od najzastupljenijih crnih sortimenata Dalmacije i Hrvatske, a malokoja etiketa je ističe bilo kao isključivu, bilo kao u kupaži s drugim sortama. Dostupne etikete uglavnom je ne prezentiraju dovoljno ambiciozno. Iznimka je ova Plavina Marka Sladića, jedinog meni poznatog obiteljskog podruma Skradinskog vinogorja koji flašira isključivo Plavinu, čak i kao rose.
Sladićeva Plavina predstavlja drugačiju crnu Dalmaciju. Jasno da Plavac Mali ima najveći potencijal za najveća postignuća, ali Plavina, Lasina, Darnekuša, Trnjak i Rudežuša, da ne spominjem Babica, Dobričić, Ljutun, Glavinuša, Ninčuša i ostala čuda svjedoče o raznolikosti i ljepoti vina.
Na primjer, ne sjećam se da sam ikad mirisao baš ovakvo voće. Baš ovakvu višnju, baš ovakav crni ribizl, baš ovakvu borovnicu ili kupinu… već na nosu je mineralni utjecaj izmijenio banalnu voćnost u nešto jedinstveno. Ima tu možda i malo alkoholne hlapivosti i isprva prejakog intenziteta, ali sa svakim gutljajem se spoznaja da je Plavina nešto posebno sve više učvršćuje.
Pravi vinski mineralni aspekt postaje jedini bitan, a on je tako upečatljiv. Struktura je besprijekorna. Sve je na svojem mjestu. Suho, 13,4%, uklopljenih vinskih kiselina, idealna punoća tijela, tanini… tanini su posebna čarolija ovdje. Ninja tanini 🙂 Ne vidiš ga, samo znaš da je tu. Svakim gutljajem sve više. Nećeš ga uhvatiti ni u jednom trenutku, ali je prisutnost rastuća. Kao i moje oduševljenje ovim realno suptilnim vinom. 90.
Znači ovo se pije u Skradinu i Dalmaciji, a purgerima se prodaje Plavac pod bubrege 🙂 Neka, zaslužili smo.
Ne želim napisati zaokruženo, već cjelovito. Vino cjeline. Unikatno. Vino specifičnog podneblja s obilježjima berbe i kulture vinarenja.
Dnevnik vinopije 
moji doma su godinama isključivo radili plavinu, na crno, opol i čak kao bijelo vino. posebno sam razvio senzibilitet prema plavki – tako je zovu u južnoj dalmaciji/zagori, ljepše mi zvuči 😉 jer ništa drugo nije ni postojalo za mene dok nisam došao u zg. baš ću probat ovu plavinu, ako je nađem. vjerojatno samo u vinariji?
Za ovu sam se Plavku potrudio kontaktirati vinariju jer je nema u distribuciji u Zagrebu koliko znam (barem ne u maloprodaji koju ipak redovito obilazim). To je vino koje, ako ti si svidi, svidjet će ti se jako. Ako ti se ne svidi, nije za tebe. Zato mi i je u ovom “90 naviše razredu” 😉 Mislim da bi ti se moglo izrazito svidjeti, clemens.
jedva čekam 🙂 vjerojatno ću naručit pa ako se netko želi ubacit neka javi…
padam u napast, ali pun sam ko´ brod, respectfully 🙂
remont!!!
here we go again 🙂 2 bottles, please:p
i prokomentiraj bunčića 😉
ok, filip 2 plavine. ps. nisam ja onda naručio bunčića! (frend, koji često posjećuje vis, obećao mi donijet par boca, al me izlevatio…)
filipe, stigla plavka! javi se na 0921201564 (probaj što prije jer prekosutra idem na put 😉 ps. ne stignem večeras probati, javim uskoro dojam…
S prvog festivala hrane i vina u Areni doma sam donio po dvije boce Sladićeve Plavine i Sontacchijevog Crnog pinota. I dok je Sontacchi bio igrač na prvu loptu (i jako mi se svidio) ova Plavina (doduše prethodna berba) zahtijevala je malo više pažnje. Čak je i sam vinar bio iznenađen, jer sam uzeo samo plavinu, a ne i maraštinu (koja je perjanica podruma), ali pri kušanju je vino imalo neku hladnu eleganciju i privlačnost. Bilo je nešto drukčije. Obe butelje su nestale još prošlog ljeta. I sad, kad bi poželio neko “lakše” crno vino, za pijuckanje u sparno ljetno večer, ovo bi bio jedan od prvih izbora (kad bi ga se moglo lakše nabaviti). Treba li reći da je, uz hranu, samo još bolji.
Nemam ništa pametno dodati, ali imam potrebu zahvaliti na jako lijepom komentaru 🙂 Ono što je ostalo u butelji sam i ja bez neke posebno pametne nakane probao paralelno sa Sontakijevim PInotom, odnosno jedno iza drugog i uspostavio sličan zaključak.
probao sam vino, ali nepažnjom posrednika sam dobio 2010. tako da ne mogu zapravo usporediti dojmove. nisam očekivao ovako izraženu taničnost i boju. kod plavke više volim momente pinota, a ne npr. merlota. ova 2010. mi nije uvjerljivo tumačenje sorte, iako je kao vino uspješno. što se tiče ove druge dalmacije, npr. škaulj tomislav cuvee je više na tragu onoga što me zanima. (btw. teško mogu artikulirati što očekujem od ove sorte. vjerojatno previše. nešto ovako http://bit.ly/13MhqW2) 😀 😀
meni je više nešto ovako: http://www.youtube.com/watch?v=dWsVbneJiyk (fotka nakon treće minute 🙂
🙂 🙂 🙂
“nepažnjom posrednika sam dobio 2010.” ___ Pa chuj, ne mozes krivit covjeka, bar nisi umjesto vina dobio npr. dzhem, znacku, gusle ili neki drugi suvenir. A u Rvackoj medju tzv “konzumentima” ionako uglavnom prevladava mishljenje da jebesh vino koje nije svake godine isto 🙂 🙂 🙂
“isukrsta mi, ako mi je kumpir svake godine isti, onda je i vino isto. ae, gospeti.” 😀
…dozvolite da istaknem još jednu relevantnu referencu u drugoj dionici koju potpisuje puna snaga talenta Vojka Vrućine 🙂 http://www.youtube.com/watch?v=EJ96fSLoHz4
Tnx Ivan S. btw 😉