Cijena: 200 kn
Drugo vino koje sam zapazio na predstavljanju Natura vino asortimana je Bianco della Castellada. Vino koje nije stršalo, naprotiv, kao da je povezalo i zaokružilo cijeli line-up. Toliko elegantno da to nisam smatrao mogućim za „non filtrato“, odnosno „neintervencionistička“, „naturalna“, „prirodna vina“…
Bianco della Castellada je karakteristična bijela Collio kupaža. Sauvignon, Chardonnay, Pinot Grigio. Chardonnay se lako registira. Njegov je utjecaj izrazit, ali nije dominantan. Više je to stega, kroj po kojem je sve složeno. Ako je breskva aroma, onda je to koštica, jezgra ploda iz kojeg će izrasti stablo koje će dati plodove 😉 Ako je maslac tu, onda je ravnomjerno raspoređen po velikoj šniti 😉
Međutim, niti jednim aspektom ne bi bilo moguće sa sigurnošću registrirati 7 godina staro vino. Ne znam zašto sam tako siguran da bi jednak zaključak donio za daljnjih 7 godina. Svilenkasta tekstura glatko klizi preko nepca… skrivajući impozantnih 14%, ali jasno je kako se ne radi o vinu dobivenom „prema receptu“. Svi ti pokazatelji su ovdje nevažni. Samo cjelina je bitna. A ona je graciozna, uravnotežena…
Kompleksnost koja nije eksplicitna, dubina iz koje zrači vino od slatkastog do gorkastog, pokriva sve, a pritom ne „davi“ punoćom i koncentracijom ekstrakta.
Ovo nije sako koji nabaciš na majicu i traperice. Ovo je svečano odijelo od glave do pete plus prsluk plus po mjeri šivana košulja plus odgovarajuća kravata i rezervna bala materijala za svaki slučaj 🙂 91-92
Bilo koji pristup osim dekantiranja upropastit će potpunost doživljaja. Bolje bi bilo jedino držati otvorenu butelju kroz nekoliko dana, ali onda je rashladiti na idealnih 15-ak stupnjeva.
Lijek. Najelegentnije, najuglađenije „natura vino“ s kojim sam se susreo…
courtesy of Natura vino
Dnevnik vinopije 
Slazhem se manje-vishe s time sto si izjavio u smislu valorizacije. Obitelj Bensa je, u smislu odmjerenosti, elegancije i dubine vina, za klasu-dvije iznad vecine skvadre u tom (natura bla bla bla), a i susjednim kontekstima.
E sad sam stvarno sretan jer sam znao prepoznati veličinu 🙂 Nisam spominjao prezime Bensa, jer izuzev predaje koja se može pronaći i na internetu, nemam na žalost neki osobni uvid i samim tim ništa pametno za reći o samim vinarima, ali znam da uživaju poseban status u svojem kontekstu i drago mi je da si “nadopunio” dojam.
Naprotiv, cini mi se da vec dulje vremena bas i ne uzivaju neki status. Oni su na pocetku, kad je stvar krenula, isto bili, kao, “hot”, ali ubrzo su postali “dosadni” i nedovoljno angazhirani s jedne strane raznim “velikim revolucionarima” i otkrivateljima tople vode (“mungitori di rinoceronti”, rekao bi najveci talijasnki pjesnik nakon Dantea 🙂 ), a s druge ovim artsy sexy medijatichnim tipovima. Bense uglavnom gledaju svoja posla i rade vino, a usput nisu bas nesto posebno nasmjesheni i razgovorljivi ljudi. Brzo su zavrshili na relativnoj margini.
da se nadovezem na komentare..
pio sam ovo vino puno puta posto sam dosta vezan uz naturavino i opcenito mislim da la castellada ima, kako je nenad vec rekao u dojmu, najugladenija vina, sto meni osobno nije nuzno pozitivna stvar jer mi fali malo te spontane i prirodne divljine i nepripitomljenosti koje uglavnom karakteriziraju takva vina tipa zidarich i princic..
ne znam tocno koliko je sam njihov pristup “natural” ali ja bih ih recimo usporedio sa baticem u vinarskom smislu – lagane maceracije 7-10 dana, znaci nista previse, koristenje rabljenog velikog drva, spontana vrenja, relativno visoki alkoholi..
ali uglavnom meni osobno najbolje vino koje sam probao od la castellade, s time da mi je mozda bolja 2005 nego 2006 ali razlika je u nijansama i vjerojatno stoga sto je vino godinu dana starije.
obavezno probati 100% maceriranu rebulu 2006! ako ju je uopce moguce nabaviti..
“Coraggio
Questo è un posto selvaggio” kako kaže današnji Dante he he 🙂