Roxanich, Rožica, 2012.

Cijena: 67,50 kn

Roxanich_RožicaVino je bez oznake godišta, barem nije istaknuto nigdje na etiketi i stvarno se čini kao godište 2012, ali ne bi me čudilo da će se jednako činiti godištem 2013. u 2014.. 🙂 Drugačiji je to oblik svježine, onaj koji se neće izgubiti nakon godine dana. Oznake na etiketi, ni 12,4% deklariranih alkohola ne govore o prividno kohezivnom djelovanju istih, „glicerolastom“, čak i hlapivom, svakako nesvakidašnjoj voluminoznosti i neobičnom odnosu s vinsko-voćnim kiselinama.

Tu je onaj karakter koji me osvojio s roseom 2009. Rastezljivost 🙂 Yummy kiseline za probavljanje i najpikantnije „podruguše“ 😉 a kamoli najfinije istarske suhe kobasice.

Malina na psihostimulatorima 🙂 Zatim crvena naranča i gumenastost na nosu nisu nalik gumenim bombonima i sličnim neozbiljnim senzacijama. Ovo je zacijelo vrlo suhi rose, premda niti taj podatak nigdje nije označen.

Autentičan, rustikalni „sirovi“ materijal Borgonje i Terana skrojen pedantno, profinjeno… nitko ne zna hoće li biti jednako svježe u 2014., ali mislim da će biti još bolji rose jer izgleda kao mlada faza žilavog rosea 2009. koji je vjerojatno i danas izvrstan i među najboljim domaćim roseima u kategoriji za sebe.

13 misli o “Roxanich, Rožica, 2012.

  1. madiraza 15/07/2013 / 21:39

    pa u svakom opisu pink vina uvijek se spominju neki gumeni bonboni:)kak da to kupim?heheheh

    • vinopija 15/07/2013 / 22:27

      A ne, ovdje sam napisao da “gumenastost” nema veze s tim aromama, već sa samom strukturom. Skroz druga priča.

    • buonsangue 15/07/2013 / 23:21

      madirazd, ti si stvarno nevidjen car… Fino si skeljio Noneta i njegova gumena organolepticka pomagala 🙂 🙂 🙂

      • vinopija 15/07/2013 / 23:31

        🙂 al` zato nema nade za ove bešćutne spodobe iz hladnijih klima koji iz puke obijesti i nesagledive dosade upražnjavajući osobne najdegutatnije nastranosti, iste frustracije projiciraju na poštene degustatore i kreposne trudbenike, krotku jagnjad i bogobojazne štovatelje poput mene 😛

        • buonsangue 15/07/2013 / 23:50

          Da nisi dodao ovo “poput mene”, bio bih siguran da mislis na Ifketa. BTW, gdje je taj buzorant? Utopio se u Neusiedler See u pokusaju da neku jedru madjaricu impresionira svojom leptir tehnikom?

          • Alejandro 16/07/2013 / 14:18

            Mogu ja pitati punicu da li je izasao clanak u burgenland zeitungu o gore navedenoj osobi.

          • ifke 20/07/2013 / 22:02

            Ma nemam internet, majkumu, preselio sam se već drugi put u 8 mjeseci…ajm fakin vajrles. 🙂 I to kud baš ljeti kad naš None šmrče rozo ko sting bijelo, a znaš da volim kubat ove gejfrendli softiće. Evo, da bi odanj napravijo čoeka, potegoh do Graca nać štogod kiselije jer u Vrutka ne nađoh. Pa sam mu donijo šilhera nešto, kad već pie rozeje, nek pie muške…..

            • madiraza 21/07/2013 / 23:29

              si donio kaj zelenog?:)

              • ifke 20/08/2013 / 09:41

                Jedino u sinusima… 🙂

      • madirazd 16/07/2013 / 13:53

        🙂

  2. madiraza 15/07/2013 / 22:31

    to je lijepo čuti,daje nadu….meni

  3. FoodChicks 19/07/2013 / 18:22

    malina na psihostimulatorima 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s