Dnevnik vinopije

Nisam bio na Hršak bregu iznad Krapinskih toplica i nikad ranije nisam probao vina Petrač vinarije unatoč nizu priznanja od 1999. do danas. Obzirom na sudski slučaj i pikantnu medijsku aferu koja je mogla inspirirati i domaću produkciju sapunica, eksponiranost se valjda podrazumijeva. Unatoč tome, do predstavljanja u Jabukama i ružama nisam pojma imao da uopće postoji Petrač vinarija s vlastitih 10 ha vinograda. Uostalom, kao i uvijek dosad, briga me u čijem je vlasništvu vinarija, ova butelja ispred mene je u mojem. Zanima me ima li smisla i kakvog.

 

Petrač, stolno pjenušavo vino, 2002.

Cijena: 150,00 kn

Uvjerljivo najzanimljivije i meni vjerojatno najdraže vino iz izloženog opusa i riječima „glavom kroz zid“ najbolje opisuje vinarsku filozofiju.

Nije lapsus, ne fali jedinica ispred dvojke. Ovo je vintage pjenušac iz 2002., prepun divno zrelih mirisa koji ne dolaze od prezrelog materijala ili sl., već isključivo protoka vremena. Vremena u kojem je ovo pjenušavo vino zadržalo svoju britkost… iznenađuje li to obzirom da je Petrač pjenušavac 100% Graševina vinogorja Zabok 😉

Pjanušac je blago „gaziran“, mekan, svježe strukture, izrazito zrelih aroma voća i kvasaca. Opušten, hedonistički ultimatum pun prirodne svježine. Premda nije naglašeno, očekivano je brut suhoće s deklariranih primjerenih 12,6% alkohola.

U cjelini, jedan od najluđih i najzanimljivijih pjenušaca nastao na ovim prostorima… Način na koji balansira između banalnog uratka s extra sladora za sve ljubitelje dobre kapljice i značajnog iskoraka koji mijenja percepciju Graševine i još više Zagorja je neobjašnjiv. Ne znam može li se ovo ponoviti, ali nadam se da hoće.

Trebalo bi se nastaviti i ustrajati da bude još bolje, još dugovječnije, još konkretnije …i jednako osebujno.

 

Petrač, Graševina, 2012.

Cijena: 45,25 kn

Stereotip koji čak ni Bodren i Bolfan zajedno ne mogu promijeniti je „Graševina iz Zagorja“ 🙂

Dovoljno drugačija od zagorskog stereotipa i dovoljno različita od ostalih Graševina. Slamnato-zlatnožuta boja, jezero i potok na nosu, blagost i nježnost na nepcu. Ugodna vinoznost bez napadnih kiselina. Nije napucano ekstraktom, ali je kvaliteta materijala takva da obuzme u potpunosti. Punoća je idealna da Graševina ostane pitka, a kiseline su neprimjetne, preneprimjetne… tako poznata i tako draga aroma „sušenih marelica“ 🙂 toliko je drugačija od dosadašnjih „sušenih marelica“. Odluka da uz ovo vino pirjam gljive (uglavnom šampinjone i pokoji vrganj) začudo se pokazala ispravnom. (Mažuran je bio možda malo too much 🙂

Suha, s 13,2% alkohola, ali bitno drugačija od ostalih Graševina, sličnija graševinama s nekih dobrih položaja Plešivice, Breg, Stošinec. Ne treba biti prerashlađena, meni znatno bolja na umjerenoj sobnoj temperaturi nego prehladna.

Baš dobro napravljeno. Pedantno, rezulutno, konkretno, ali ne toliko da se izgubi inherentni karakter, nešto rustikalno što definira vino.

 

Petrač, Chardonnay, 2012.

Cijena: 49,50 kn

Uz graševinu, drugi bijeli sortiment u vinogradu je chardonnay. Osobno, puno mi je napetija i autentičnija Graševina. Chardonnay je privlačan na prvu, artificijelno tropsko voće na nosu koje se ne zadržava predugo. Gutljaj, dva i određena „tupost“ vina prevlada, niti prezrelost, niti nezrelost, ali ispraznost, bezkarakternost. Vino je dobro izbalansirano, ali u podrumu.

NIšta ne strši, ali ništa puno i ne daje. Osim banalne voćnosti. Ipak, uravnoteženo je i suho, s uklopljenih 13,4% i ugodno za piti uz skoro svako jelo… makar običan pistacio kao jedinu grickalicu koju sam uzeo ove godine 😉 Ono što se čini kao mineralna komponenta, kao distinkcija koja dolazi iz tla vinogorja Zelina, zapravo je tehniciranost.

 

Petrač, Merlot rose, 2010.

Cijena: 49,50 kn

Ovo zapravo nije rose 🙂 Odnosno, nije „službeno“ rose vino zbog neke proceduralno administrativne začkoljice ili slične stupidne dubioze zbog koje je Zavod uskratio evidentno ružičastom vinu da se tako i nazove. Postupak nastajanja i boja vina u skladu su sa svim gabaritima rose vina, ali svi smo mi broj na papiru za birokraciju.

Vino nije neki Merlot, ali je dosta uspješan rose iz Merlota 😉 Miriši kao ruž za usne, ali „poljubac“ je zato vinski, do želuca 🙂 Ta je distinkcija toliko naglašena da ne predstavlja uspješan spoj, već skoro sukob malina i jagoda sa grubo vinskim tijelom.

Međutim je ipak, suho vino, ozbiljan rose. Rashlađeni utađivač žeđi sa svega 12,6% alkohola u robusnom tijelu.

 

Petrač, Cabernet Sauvignon, barrique, 2009.

Cijena: 79,00 kn

Jedan sat dekantiranja ne može biti dovoljno da u potpunosti „izvjetri“ utjecaj drvene bačve, ali lijepo omekša vino.

Vrlo snažno i koncentrirano iskustvo sluti se na nosu. Sve uobičajene voćne asocijacije (tamno bobičasto voće) i još poneke su tu… ništa što bi me impresioniralo jer sliči gomili sličnih vina. Ali, ono što čini razliku je dodir na nepcu.

Baršunasta zavodljivost Caberneta koji ne vrišti, ali vrlo konkretno i jasno pokazuje da je satkan od osobitog materijala. Unatoč naglašenom školovanju, u ustima ostavlja informaciju o prvorazrednoj sirovini. Čak hladna mineralnost usudio bi se pomisliti. Drvenasti, ali glatki tanini, uravnotežena struktura, sve vrlo ozbiljno.

Vino je suho, 13,5%, puna tijela i opojnosti, kao med od kadulje… neke mračne trave su tu 😉 do granice gorčine. Prijetnja „masnoće“ pojavljuje se tek na ljetnoj vrućini. Međutim, blago rashlađeno, impresivno „šminki“ unatoč. Treba probati kroz koju godinu. Palac gore!

 

Petrač, Cabernet Sauvignon, 2008.

Cijena: N/A

Osim Graševine, osjećam da je se i Cabernet Sauvignon ovdje dobro osjeća 🙂 Iz tog razloga sam radoznalo otvorio i prethodnu berbu.

Premda starije, živahnije je na nosu. Kompot od višanja aromatska je asocijacija.

Prodorno na nepcu, drveni tanin, ali kiseline su te koje te uhvate i vode u finiš. Tijelo srednje jako, pitko, pomalo „sirovo“, ali opet taj osjećaj dobrog materijala. Vjerojatno je zato i dobilo Decanter commended priznanje.

Kod 2008. je odlično što za razliku od 2009. djeluje potpuno „nenašminkano“. Djeluje nekako domaće i priziva kakvu suhu zagorsku kobasicu. Veliki like!

 

Petrač, Karizma, 2011.

Cijena: 69,00 kn

Naravno, oznaka „vrhunsko“ 🙂 Predvidljivo. Ovo će se sigurno istaknuti kao aktualna perjanica podruma. Bordoška kupaža vinogorja Zabok dobro je složena. Kupine, borovnice, crni ribizl, začini, malo drva, malo više topline (14,3%)… recept za uspjeh 🙂

Voće koncentrirano, donekle ukuhano, srećom ne i pekmezasto. Vrlo mekano na nepcu, ugodno i zaobljeno, glatkih tanina, dobre strukture koja ipak počiva na suhoći i omekšanim kiselinama. Ekstraktno, ne pretjerano koncentrirano u ustima. Lijepo uravnoteženo, hedonistički i pomalo populistički… definitivno crowd pleaser. Meni Karizma predstavlja uspjelu Bordošku kupažu, ali toliko nalik sličnim blendovima Novog i Starog svijeta da će me teško oduševiti. Međutim, kao primjer da i Zabok i Zagorje konja (i enologa) za trku imaju i u ovom popularnom segmentu – sasvim o.k.

 

Petrač, Cabernet Sauvignon, ledena berba, 2009.

Cijena: 290,00 kn

Kad sam započeo s ekstremom, red je i da završim s jednim 🙂 Razmjerno visoka transparencija i bakreno-smeđkasti odsjaj rashlađenog vina. Visoki predikat prvo je što se jasno osjeti na nosu. Mirisi bobica s plemenitom plijesni, med od Cabernet Sauvignona… arome koje su izražene, ali ugodne… smokva, trave i korijenje.

Puna slatkoća širi se ustima, nekako ipak zadržavajući fokus na onome vinskom u sebi zbog čega ovo iskustvo nije tek doživljaj cijeđenja grožđica. Doduše, osjećaj da je u svakom gutljaju barem kila grožđica stoji, ali ta koncentracija i ekstraktnost nekim čudom ne narušavaju pitkost. Recimo, očekivao bi barem malo, makar trunčicu gorčine…

Ipak, na toj prestižnoj razini predstavlja više sirup negoli vino što u prijevodu znači da je bez gracioznosti „samo“ surovi ekstrem. Slatkiš, bombon, lizalica… showoff koji je dobio „samo“ commended od Decantera 😉

Medeno-biljni liker s 10,8% alkohola ili ekstremno slatko vino za kolekcionare i nadmetanja bilo kojeg oblika, od neformalnih vinskih druženja do najspektakularnijih festivala i ocjenjivanja…