Cijena: NA
Zemljanost i babura, trulo šumsko voće i svijetla acid priroda već na nosu, a balans koji vino ostvaruje u ustima nije samo pitanje uravnoteženosti komponenti koje čine strukturu. Ovdje je ostvaren balans između autentičnog, rustikalnog nasljeđa neke pogranične oštarije i elegantnog vina. Ako me vino stimulira da zamišljam kako je to bilo večerati na nekom brdu u Friuliju dok su televizori bili crno-bijeli, a život obojan, tada je to vino ostvarilo smisao.
Ronchi di Cialla evidentno zastupa autohtone sorte. Autentičnost i pripadnost identitetu podneblja kojeg predstavlja ovaj Schioppettino je bitan razlog zašto uopće uživam u vinu.
Robusna priroda vinskih kiselina zakopana je duboko u bez-taničnoj strukturi umjerene, ali prodorne punoće, raskalašenom plesu zagrljenih aroma zemlje i jesenjeg voća. Otmjeni fakin lako se ispija unatoč težini ekstrakta koji formira nepce. Kulturnih 12,5% alkohola blagoslov su vinopiji. Ali, „skijopetino“ di Cialla zapravo počiva na tim čudesnim kiselinama, vinskom karakteru s dubokim korijenima u Colli Orientali del Friuli.
Zato Tomislave, veliko hvala na ovoj butelji, označenoj kao 3650/6103 što znači da je sigurno ostala još koja tisuća za narednu dekadu ili dvije, jel tako? 🙂
Dnevnik vinopije 
“dok su televizori bili crno-bijeli, a život obojan” – j***no!
(da mogu/znam umetnut onog smajlića koji plješće, on bi bio ovdje)
hvala amater, drago mi je da ti se baš ta mala figura toliko svidjela, kao i meni uostalom… ovo vino je u kategoriji dojomova “niske atraktivnosti” (idealno za špicu ljetne sezone) jer je “N/A”, strano, k tome neka opskurna sorta uvik kontra 🙂 međutim dosta značajno (barem meni)