Cijena: 175,50 kn
Dva i pol sata u dekanteru vjerojatno je minimum za odležala crna vina podruma Rožanić. Fascinantno kako vino iz berbe 2007 još ima, doduše karakterističan, ljubičasti odsjaj. Kao i još osjetno zadimljen, ali i „spicy“, začinjen, nos… Koncentrat voća također je u skladu s reputacijom.
U prvi tren upitnik nad glavom – gdje su karakteristične teranske kiseline koje otvaraju apetit i čiste nepce? Tu su, na dobrim mjestima, ali malo prevladane za teran masivnim tijelom…
Slatko-gosrkasti tanin je osobito zanimljiv. Nije drven, ali nije ni „izbrušen“. Između sirovo-kožnatih aroma i koncentracije voća stidljivo se ukazuje i „prljavi karakter“ koji jedini svjedoči o pristupu „minimalnog intevencionizma“ u podrumu.
U svemu bi ovo bio najmekši, najuglađeniji, najpuniji i najsočniji teran. Jedini problem je što nije Teran već Refošk 🙂 Naime, Teran Re ne odnosi se na „Reservu“ već Refošk, dvije sorte koje do jučer domaća administracija nije razlikovala.
Rožanićev refošk priziva konkretno jelo poput krvavog bifteka s grilla ili odležani, tvrdi i punomasni ovčji-kravlji sir s kojim se stvara jako simpatična kombinacija.
Odabir boce je nepogrešiv jer poput same boce i sadržaj je nezgrapan, ali impresivan.
Dnevnik vinopije 
Nekako bas ne probija neko preveliko odushevljenje iz teksta. 🙂
Roxanicheva vina, gotovo sva odreda, cijenim: neka malo vishe, neka malo manje. Samo, ono, bas bih iskreno htio da mi se svidjaju vishe no sto mi se svidjaju… Ali, nazalost, s izuzetkom rose’-a koji je veoma uspio i veoma upotrebljiv, uglavnom izazivaju kod mene osjecaj distanciranosti i lagane dosade. Previshe je u njima, i koncepcijski i fizicki, za moj ukus zagladjivanja neugladjenog, pa onda naknadnog odgladjivanja vec malcice previse zagladjenog :-). But that’s just me, i imam malo grizhnju savjesti zbog toga 🙂
Malo trezvenije: iza ovih vina stoji covjek kojeg gone strast i duboki interes, koji mnogo i inteligentno promishlja, a sama vina su sigurno medju zanimljivijima u Hrvatskoj, te apsolutno zasluzuju pazhnju i bolju i naklonjeniju publiku od mene.
buonsangue, ne zvučiš uvjerljivo uopće 😛 Kakvi su ovo pomirljivi soft tonovi? Evo sljedeći dojam će biti vatromet, eksplozija oduševljenja da se možeš vratiti u normalu 😛
I’m just taking a very brief sabbatical from being myself. Very brief, though. Lasciate ogni speranza 🙂
Sad fakat, zaistach. Cijenim Roxanicha, cijenim njegovo trazhenje, predanost, fanatichnost u smislu tezhnje bez ostatka tome sto vec jest njegova vizija vina i kvalitete. Samo su mi vina uglavnom dosadna i nemam nikakvu potrebu za njima.
Znam, chudno je, chudno je i meni. Obicno mi se ne dogadja da mislim da je nesto odjednom i dobro i bezveze. Ali, eto…
Zavidim npr. kolegi Bonkowskom na razini potpunog entuzijazma vis-a-vis tih vina. No, to je razumljivo: on je a) puni bolji covjek od mene, b) puno veci svezhder od mene 🙂 🙂 🙂
(A, s druge strane, mene tako i tako zabole Takeshi. Lako je lamatat ako si uz vecheru upravo degustirao a) monovarijatelni, pocetkom oktobra brani, lagano prezreli Grillo iz Valdibelle u okolici Camporeale-a, b) Mauzac Vert iz okolice Gaillac-a s nesto zaostalog secera cije ime i berba su na etiketi izrazheni kao anagrami 🙂 🙂 🙂 Nije ni chudo da mi je onda Roxanich dosadan…)
u zagradi se nalazi dopunska nastava nepoznatih vina, ali pitanje je što je bilo za večeru?
Ja se već duže vrijeme ne mičem od Leithaberga….
perverzije… zato sam baš za inat objavio jedno “opće mjesto” – Kanadski icewine. Klasik.
🙂
Leithaberg? Imaš kaj konkretno? Uskoro ću u one krajeve…
Welkovits jednostavno briljantan Blaufrankisch & posebno Wagentristl Leithaberg Weiss.
Imaš u Purbachu vrlo zanimljivu vinoteku ili od vinara do vinara. Ja osobno volim Grosshoflein (Wagentristl, Leber, Kollwentz, Sailer,….)
anagrami? vidio sam… to su Lidlove robne marke jelda 😛
gore navedenog vina skoro da se i ne sjećam, ali moram se složiti da je rose svakako upotrebljiv 🙂
iz krajnosti u krajnost jedino vino iz rožanićevog lineupa koje mi nije u potpunosti leglo bila je milva 😦
dakle roxanich ima apsolutno bolju i naklonjeniju publiku…hvala buonsangue 😉
Moj doživljaj Roxanichevih vina je načelno crno-bijel 🙂 U smislu da mi se sviđaju crna vina (neka više neka ipak manje) dok mi bijela djeluju pretjerana i sama sebi svrha. Možda je malo nezahvalno iz moje pozicije komentirati vina koja nisam otvorio, ali nisam ih se potrudio nabaviti, a i to nešto znači. Kao da su ekstremna radi ekstremnosti, ne doživljavam dovoljno ni sortu ni podneblje, pa čak ni neku općenitu autentičnost, isključivo “poziranje”. Premda su mi zanimljive te Malvazije.
Rose je iz 2009 mislim vjerojatno i dandanas briljantan i možda još bolji, poseban je i jedno od vina za kojima žalim što ih nisam nabavio više kad je trebalo. I sad dolazi ova nova, nepretenciozna (osim djelomično cijenom) linija Prve rože od kojih sam objavio dojmove i za Rožicu i za Porco Rosso, a čini mi se da bi i Malvazijica mogla doći na red. Mislim da je “smanjen doživljaj” i da su ta vina izvrsna i karakterna i nisu za svakoga, prilično osebujna priča…
“ne doživljavam dovoljno ni sortu ni podneblje” __ Pa jes ti normalan covjek? A kako bi ti to tocno htio osjetiti “sortu i podneblje” kod bijelih vina koja su prvo ekstremno dugo macerirana, a nakon toga odgajana u drvu??!! Eto, dragi, to ti je jedna od glavnih poanta onoga sto sam ti poslao neku vecer. Nema ti Boga kod ovih nemilosrdnih maceratora, a jos manje kod ovih preternaturalnih sektasha (ili, kao sto bi rekao jedan vinar iz Loire-e, koji, uzgred, takodjer neke, ali na srecu ne sve, dane u tjednu misli da je karbonichka maceracija bozhji izum, “ni dieu ni maitre” 🙂 )
🙂 🙂 🙂
bezbožniče i neznabošče, dabogda zasvijetlio ko` H4 žarulja na Twingu, znači jedva ikako 😉 Mi “neauportisti” itekako znamo bolje od Chauveta što je zapravo želio reći 😛 Apage Satana 😀
Fak, blago vama dečki….jebote ja nikako da se maknem iz ove svoje poluvlaške glave i otvorim sve čakre…….meni je taj R. još uvijek lik sa trocifrenim cijenama i bocama tek nešto lakšim od kompleksa manje vrijednosti koji ga je natjerao da ž promijeni u X. WTF?! Prođem pored njega ko pored PIK-ovog mesnog doručka…
a to je X ?! pa cijelo vrijeme mislim da se radi o stiliziranom ćiričkom “ž” 🙂 “ch” te, naravno, ne smeta a pro pos poluvlaških glava 🙂