Cijena: 31,98 kn
Nedavno sam vrlo arogantno u jednom komentaru iznio tezu kako ovo konkretno vino ne moram niti kupiti jer već znam kakvo je, da bi ga mogao opisati bez kušanja.
Aroganciju vidim kao vjerojatno najgori pristup vinu koji mogu zamisliti! Doživljavanje vina i arogancija ne idu u istu rečenicu. Sasvim nešto drugo je iskustveni valorizacijski set koji čini razliku između predrasuda i predočekivanja 🙂
Ipak sam u ovom primjeru bez namjere da išta dokazujem po prvi put zabilježio opservacije prije čina otvaranja vina. Butelju sam zatim otvorio i zabilježio dojmove za potrebe Dnevnika vinopije kao i cca 721 put dosad 😉
Dakle, prije otvaranja bilježim… na nosu jabuke i dunje, više reska limunsko-jabučna svježina nego zrele arome, dakle „kamilica“ će izostati u ranije branom grožđu vrele 2012. godine.
Dobro posložena struktura, ali na prvu loptu. Suhoća, ali i sočnost, kiseline izraženije, ali dobro uklopljene, alkohol neprimjetan, srednje puno tijelo, dakle sasvim dovoljno ekstraktno i bez one gorčine u finišu. Aromatski sklop počiva isključivo na voćnosti, primarnim aromama jabuke, ali i breskvi. Očekujem i resku, moguće i blago muzirajuću teksturu. Trajnost u čaši mogla bi biti niska… naravno, niti ne očekujem dubinu niti bilo kakvu kompleksnost već naprosto dobro skrojeno, ugodno vino po provjerenom receptu.
Nakon otvaranja bilježim… Na nosu više „sauvignonskih tragova“ od očekivanog. Ne mogu vjerovati da se toga nisam sjetio 😉 Bazga i travnatost su, dakle, tu. Međutim, nisam uopće očekivao reduktivne note 😦 A ima ih, premda zaista ništa incidentno, ali ipak indikativno kod ovakvog vina. Zamisli, citrusi i jabuke stvarno su, također, „tu“ 🙂
Val dobro odmjerene svježine prolazi nepcom ostavljajući žeđ za još jednim gutljajem i određenu „slanost“ u aftertaste-u koja nije loš signal, ali ga ne bi nužno doživio kao „mineralnost“… U osnovi, površna svježina bez neke dubine, ali koja djeluje „zarazno“, stvara „žeđ“ i gasi je istovremeno, prizivajući jelo usput.
Lijepo napravljeno vino, pedantno skrojeno, koje se ipak pomalo izgubi iz čaše nedugo nakon inicijalne zavodljivosti. Međutim, nepretenciozno, vrlo zahvalno i cjenovno pristupačno, baš kakvo i treba biti. Ko grom 🙂
Ne čudi me da se prodaje u ozbiljnim količinama za domaće prilike i čak ga smatram boljim odabirom od HoReCa bestsellera. Ovo vino bi trebao biti neki „najmanji zajednički nazivnik“ i „entry level“ po cijeni, ali teško da predstavlja „otkriće“. Prije neki standard koji iz raznoraznih razloga još ne egzistira kao takav pa ga svake godine iznova “madirazd” treba tražiti 🙂
Dnevnik vinopije 
bitno je postaviti neki standard…ako je ovo vino po toj cijeni neki standard ,to je prihvatljivo u manje više svim parametrima.znači 30 kn cca za prihvatljivu i pitku graševinu odobravam…pogotovo u odnosu na neke druge graševine…. vani odavno znaš što dobiješ za određenu količinu novca…. manje -više…. kod nas do još prije par godina vino od 100 kn nije bio nikakav znak kvalitete i opravdanja cijene .plavci pogotovo.ali i druga vina..od vina za 30 kn očekujem da ga mogu popiti bez da ga prolijem u lavabo i k tome da još malo guštam u komb. s hranom…za 50 kn….želim biti zadovoljan u potpunosti….za 100 kn se želim osječati kao da imam 20 godina…privatni tulum u svakom segmentu..za 150 kn….. ne družim se s nikim nakon toga 3 dana….jer sam blizu hare krišne i svi ostali su glupi… do sada je to bio rizik ali pomalo se smanjuje i zato podrška ovom vinu :))
Madirazde, care svjecki…to je to. Btw, ne volim baš ovu graševinu, malo je bezveznjikava, al mitrovac mu je neloš….šta nis to ubo, crni Nenade… 🙂
Još jedan glas da probaš Perak Mitrovac. Upravo ga imam u čaši i to je najbolja graševina 2012 koju sam do sad probao. Cijena od 45kn u Vrutku potvrđuje da će druga etablirana imena itekako morati protegnuti korak da ostanu u trci u premium segmentu graševina.
ja sam probao i mitrovac i ipak se odlučio za ovu jeftniju iz razloga što ne volim potentne graševine .općenito položaj mitrovac ima manje više takve vrhunske graševine..ali eto…shvačam da je mitrovac vrhunska i bolja..ali ponavljam…ne volim “jake” graševine…. osim ako ne popijem samo čašu.
Ivanp, hvala na sugestiji. Imam to u vidu otkad je ifke nešto prokomentirao, a zahvaljujući madirazinoj opservaciji mogu se i primjereno pripremiti 😉
Kacmo već kod graševina, nedavno sam pio redovnu berbu Enjingijeve ’11, a jučer i ’12. Prva baca skroz na traminac, a druga djelomično. Jel moguće da on roka traminac u graševinu? Jel neko zna neš o tome?