Dnevnik vinopije

Cijena: 120,00 kn

Tragom Dalmatinske Ampelografije Stjepana Bulića, u epizodi „Lasina“ s ponosom predstavljam Sladić, Lasina, 2011. 😀

Vrlo transparentno, ali u cjelosti rubinski crveno, blago zagasito, možda zbog namjernog nefiltriranja… staro mokrvo drvo i nježni cvjetno-voćni mirisi, ali te su ružine latice i to sušeno cvijeće ipak autentični, još uvijek „vinski“ mirisi, nekako izvorni…Voćne arome svakako su „crvene“, maline, jagode i višnje.

Dodir drva osjeti se i na nepcu. Ipak, ne toliko da bi uništio informaciju koju iz Skradinskog vinogorja prenosi Lasina. Lasina pripovjeda polako, svilenkasto, a ozbiljno. Suho. Kvalitetna „kičma“ prožeta hladnim, ali neprimjetnim kiselinama. Baršunasti tanini su malobrojni, a 12,4% alkohola primjereni. Tijelo je esencija aroma bez „mesa“. Samo vinski parfem. Očekivani rustikalni karakter izostaje i čini se da isključivo korištenje drva ostavlja sugestiju malih količina i posvećenosti.

600 boca je napravljeno. 600 prekrasnih, skladnih vina sorte Lasina čija intenzivno drugačija aromatičnost bitno odudara od stereotipa Dalmatinskog crnjaka. A opet, nema naglašenu niti neku kontinentalnu prepoznatljivost razmišljajući u okvirima hrvatskih vinogorja i zapravo je drugačije od ičega na ovim prostorima. Za potrebe identifikacije prikladne čaše i pristupa vinu, zaista je od svih domaćih sorti najsličnije Crnim Pinotima, ali samo površinski.

Poklopilo se da sam naknadno isprobao vino uz sataraš s junetinom i rižom. Nadam se reprizirati 🙂 Sladić Lasina još je mlada. Tko može ovo čuvati i isprobavati u nadolazećim godinama, privilegiran je čovjek.