Dnevnik vinopije

Cijena: 150,50 kn

„Mousse“ koji ustupa mjesto nježnom perlanju. Ali, vrlo ustrajnom perlanju koje oslobađa zlatnožuto suptilno bogatstvo mirisa…

Besprijekorna opojna „šampanjska“ zrelost voća, do granice nakon koje ne bi mogla biti zrelija već bi postala nešto drugo.

Zatim brioš, lemon curd, marelice i smeđa kruška, jako fini i jako tihi kvasci…

Naglašena skoro rigidna i beskompromisna extra dry struktura. Incijalni brzi zagriz u zelenu jabuku postaje zlatni delišes i svježa breskva dok u afteru odjekuje nešto drugo, puno ozbiljnije i do ruba gorčine poput karamelizacije tog istog voća.

Od iglica na jeziku i doslovno slanog materijala do raskošnog finiša i povratnog okusa koji ne prestaje. Crescendo. Prvo jedna violina, zatim i druga, zatim viole i napokon violončelo.

Zbunjuje jer ne znam da li je aperitivno vino ili pratitelj koji će obilježiti cijelu večeru ili čak samodostatni užitak za nekoga tko traži mirise „šampanje“ u svojoj čaši. Jer malo ga „previše ima“ da bi se ispijalo kao prerashlađeni aperitiv. Punu ljepotu ostvaruje na nešto višim temperaturama, za stolom, ne na nogama s preuskom flutom u rukama. Svakako nije party pjenušavac što u kontekstu kuće Tomac sugerira već i extra brut oznaka uz 12,5%.

Kako dakle nešto može biti „suptilno bogatstvo“? Možda je vrijeme za malo faktografije. Diplomat nije dobio naziv jer je netko u obitelji pročitao Diplomatski protokol i u trenutku inspiracije odlučio tako nazvati 4000 boca koja već 4 godine (!) okreće u podrumu. Dobiveno je iz grožđa Tomčevih vinograda chardonnaya i plaveca žutog na Plešivici, a u kojem se iz godine u godinu održavaju „diplomatske berbe“, a znamo što znači „diplomatska jetra“ 😀

Molim, vjerujte u jamstva našeg uvažavanja 🙂