Cijena: 199,90 kn
Jes, hladnokrvno jesam ostavio 200 kuna za ovo vino premda nisam kandidat za Remetinec 😉
Presudna je bila cijena koja se ne razlikuje od cijene ove boce u bilo kojoj europskoj državi, ali i prvo (barem ovako ozbiljno) alzaško vino u domaćoj distribuciji.
Heimbourg je oznaka posjeda, jedinstvenog vinograda iz kojeg je nastalo „with organic grapes from biodynamic agriculture certified by ecocert France“, pristup koji Humbrechtovci prakticiraju i prije certificiranja, tamo negdje od 1658. 🙂
Volio bi da mogu staviti ovo vino u kontekst Alsace-a, ali za tako nešto je potrebno dubinsko poznavanje povijesnih i aktualnih realnosti ove osebujne regije. Sigurno je da se Zind-Humbrecht smatra samim vrhom ponude Alsace-a.
Umjesto toga opisat ću kako sam doživio ovaj Riesling…
kao neugaženi, novi snijeg na sunčani dan, blještavilo.
Trebalo bi ti biti hladno na minus temperaturi. Ali nije.
Trebao bi priželjkivati kuhano jako crno vino. Ali tebi kojem ovaj trenutak priziva Rajnski Rizling…
ovaj miriši na Gewurztraminer s naglašenom svježinom, mlado voćnom acidičnošću. Što je sjajno, jer koji je Traminac „bolji“ od Zind-Humbrechtovog…
Međutim je tu Riesling „centralnog tipa“ s afterom koji te mijenja zauvijek. Herbalan, mineralan već u mladosti. Treba li napomenuti da je ovo boca za dugotrajno čuvanje? Osobito ovo godište čini mi se…
ne samo zbog snage, ekstrakcije, alkoholnosti… već zbog prodorne jasnoće, čistoće, fokusiranosti… vino cjeline. Zind-Humbrecht koji se u mladosti lako čita, a dozrijevanjem postaje kompleksnije nego što sad naslućuje. Sad je čak pristupačno, otvoreno, zavodljivo… unatoč britkoj svježini koja zarezuje nepce porukom iz Alsacea, pozdrav iz Heimbourga.
Premda mi se čini definitivno bogatija i raskošnija berba od očekivanja, uključivo tu i nemalih 13,5%, zbog čega su i WS tupadžije uspjeli razabrati da je baš 2010. vrijedna 93 boda 😉
Srećom, uz sav taj „green melon, pink grapefruit zest, honey, fleur de sel and macerated peach“ i drugi glamur 😉 ima pravi „vinski šmek“ 🙂 Ne zbog suhe strukture i „mouthwatering acidity“, već povezanosti s tlom i klimom, kulturom vinogradarenja i vinarenja te povijesnim kontekstom.
Ne priziva ništa mesno osim dimljenog lososa ili tune, ali sve povrće svijeta u svim raw kombinacijama volio bi isprobati. Jedino ne bi znao bi li vino ohladio ili pustio da se skroz ugrije 😉
Dnevnik vinopije 