Cijena: cca 60 USD
Dugotrajna maceracija. Fermentacija u kamenim posudama. Višegodišnje odležavanje u hrastovim bačvama… Uistinu jak začin.
Boja jantarna bakrena odsjaja, ali vino je sjajno i bistro. Oksidativni karakter naravno, marelice, datulje i suhe smokve, gljive, mediteransko bilje, smreka… uz vinozno-voćnu acidičnost već u mirisu.
Slojevitost, bogatstvo i kompleksnost mirisa takva da bi ga mogao samo mirisati satima. Nadam se jednog dana imati vremena i za to.
Impresivna struktura ne počiva na ekstrakciji premda je tijela sasvim dosta uz 12% alkohola. Kiseline nose sve, neočekivano za Debit i Dalmaciju možda, ali zato dodatno intrigantno.
Ispod sve te fasade i naglašenog „tradicionalnog“ i „autentičnog“ pristupa, esencija Debita je ogoljena. Isprva stidljiva, međutim sasvim dovoljno čvrsta da opčini magičnim aromama kad se malo oslobodi stiska hladnoće u široj čaši i smirenoj ruci.
Bijeli Bas de Bas ne treba vrtjeti u čaši da se oslobode arome. Treba samo vrijeme i smirenost da se doživi. Bunar u prošlost, ali uz suvremenu tehnologiju. Tradicionalno, ali i ekstremno sofisticirano.
Postoji trenutak između gutljaja koji detektira Debit. To nije narančasti tanin ili aromatski profil. To je trenutak kad se povlači acidičnost koja nastupa „tupo“, lijeno i nastupa aromatski kick korjenastog povrća, đumbir, korabica, peršin, ali i mineralni after, a sve vrlo vinozno u iskonskom smislu.
Čini se rudimentarno i zatvoreno, zatim čak grubo, kruto, tvrdo, a onda postaje raskošno, ali i vrlo kompleksno, moćno, čvrsto sa „salty-acid“ trenutcima koji su me podsjetili na bijeli Musar !?!
Za zlato i tamjan još nisam siguran, ali mirisi su tu 😉
Vino za otvoriti i proučavati danima. Nije vino to koje neće izdržati, već vinopija neće odoliti 🙂 Zahtjevno, u smislu da odudara od konvencionalnosti i traži punu posvećenost, a ne usputno kušanje.
Dnevnik vinopije 
Jeste li sigurni da je cijena ovog vina baš tolika? Naime, ovo vino sam dobio na poklon i iskreno na mene nije ostavilo nikakav dobar utisak. Čini mi se da svoj loš ili dobar odabir vina uvijek nastojite ispratiti s pozitivnim komenatarima. Ovo vino je nekako neharmonično, neuravnoteženo i općenito na tragu naših dalmatinskih premacerata iz 80-ih, 90-ih, 00ih
Ovo vino sam tražio nakon nekih pozitivnih komentara što Skradinskih vinara što stranih vinskih novinara u posjeti (vezano uz ovogodišnji VinoCom)
Što sam tražio, to sam i dobio i upravo sam ovakvog dojma kakav sam objavio. Definitivno podsjeća na “dalmatinske premacerate” rekao bi i starije od 80-ih, ali kako sam bio premlad tada probati vino… 😉 Uglavnom, prava harmoničnost i uravnoteženost nemaju veze sa stilistikom. O uravnoteženosti uvijek možemo komentirati, međutim upravo harmoničnost (u onome što ta odrednica predstavlja) je prednost ovog vina.
Što je nekad bilo konvencionalno, danas je upravo nekonvencionalno. Nisu sva tada konvencionalna vina bila loša, kao što nisu ni sva današnja konvencionalna vina dobra.
Sami pokušaj da se stvarno napravi nešto “tradicijsko”, a ne samo deklarira na etiketi i letku, meni je već pozitivan. Još ako je vino ovako zanimljivo i uspjelo… posluženo rashlađeno i pušteno da se ugrije do sobne temperature (cca 24 stupnja), ne nužno iz preširoke čaše, već neutralnije za bijela vina, možda ipak malo veće zapremine.
jebate, baš (de baš) ko da opisuješ veltlinac koji vrtim u čaši na momente. Osim maceriranih komponenti. Sam kaj sam ga platio 7 dolara….i huraaa….ostalo mi još 53 za ukrajinke! 🙂