Dnevnik vinopije

Cijena: ne želiš znati 🙂

U svakoj publikaciji koja obrađuje tematiku francuskih vina, regija i apleacija, jugozapadna Francuska obično se spominje posljednja u tzv. „vidi pod ostalo“ kategoriji.

Kladim se da uvjerljiva većina ne samo domaćih konzumenata Malbec asocira s Argentinom, a Tannat s Urugvajem, dok za Cahors ili Madiran nisu niti čuli, a za Marcillac još manje.

Marcillac je tako jedino područje u kojem se može naći monovarijetalno vino sorte Fer Servadou, lokalno poznatije kao Mansois 😉

Idealna zrelost na nosu. To znači i koncentracija bez preekstraktnosti, ali i puna aromatičnost. Začinjenost i voće, kupine i sl. Jasna mineralna komponenta jasno upućuje na povezanost s tlom, zemlja obogaćena željezom u subsoilu i nešto koprive, vegetabilnosti, „katrana“…

Miris je dubok i kompleksan na način da se tranformira u čaši ne gubeći čvrsti „terroirski identitet“.

Nije koncentracija razlog zbog kojeg ovaj jedinstveni okus ostaje beskrajno dugo u ustima. Perzistencija i uravnoteženost zrelog Marcillaca natopljenog željeznom mineralnošću odgovorna je za takvu trajnost koja ne impresionira „in you face“ snagom, već „finesom“ i „mudima“.

Metalne kiseline i tanini uklopljeni u suhi ekstrakt. Uglađena izvorno gruba, ali neodvojiva cjelina, prirodno uravnotežena vremenom. Vremenom u vinogradu, koji je u berbi 2004. imao preko 80 godina prosječne starosti. Vremenom u odgoju vina, na kraju odležanom u bačvama od hrasta i kestena. Vremenom u boci. Vremenom u čaši…

Neprocjenjivo. A maloprodajna tržišna cijena u trenutku puštanja na tržište danas može sablazniti samo svojom pristupačnosti. Klasičan europski paradoks u kojem lokalna zajednica konzumira u cijelosti raspoložive kapacitete, a turista je ionako jako malo 🙂