Cijena: 274,98 kn
Pjenušac iz amfore i to prave gruzijske „kvevri“. Ujedno brut nature, dakle bez dodavanja ekspedicionog likera. Plus „vintage“, što je možda manji kuriozitet u kontekstu ionako.
50% chardonnay 50% stare plešivičke sorte iz 80-godišnjeg vinograda.
Fermentacija u amforama s 6 mjeseci maceracije i 18 mjeseci u velikim drvenim bačvama.
Otvorio sam to čudo prirode. Ili čudo obitelji Tomac. Uglavnom, čudo 😀
Dunja, duhan, crnogorična smola…
Čaša je Riedel Vinum Extreme za Crni Pinot jer takvu i Tomčevi preporučuju uz ovo čudo.
Nakon gutljaja osjećam se ponovo u prvom osnovne kako upisujem slova između dvije crte.
Odakle krenuti? Je li pjenušac? Ili je macerirano, „narančasto“ vino? Ili vino iz amfore kao opet poseban specifikum? Ili vieilles vignes? Ili sve to istovremeno.
Odakle krenuti? A opet nije toliko zagonetno. U njemu je lako uživati. Jasno, tko voli sofisticirane arome neuobičajenog utjelovljenja 😉
Jedan trenutak mislim da srčem oksidirani delanec dvije godine nakon isteka roka trajanja. Drugi trenutak mislim da žvaćem zlato i hrđu nekog „ručno rađenog“ Šampanjca degoržiranog prije taman toliko vremena da je još u voćnoj fazi.
Donat MG meets kvasac 🙂 Priznajem. Izgubio sam. Odnosno, odustao od želje da pročitam, da pod svaku cijenu doživim vino i prepustio sam se doživljaju. Onim čime me vino ispunilo ne mogu prenijeti, a čuđenje i smirenost je jedina reakcija.
Uz karakteran pjenušac iz amfore – karakteran sir. Izbor je pao na Comte. Ono što obožavam kod ovog sira je način na koji „isparava“ arome u nos dok ga žvaćeš. Planinski, špiljski, skoro kao da je od kozjeg mlijeka, a ne kravljeg u tom smislu. Drevan sir, unutar AOC regulacije, zaštićenog porijekla, tradicionalna asocijacija uz (danas sve „hipsterskiji“) opskurni Savagnin regije Jura, međutim uz Plešivičke sorte u ovakvom izdanju odigrao je također jako zanimljivo.
Dnevnik vinopije 
Nekidan isprobao ponovo ovaj pjenušac i sad više nisam skroz zadovoljan ovim osvrtom. Majstorstvo koje ne znam kako bi opisao, kamoli i sebi objasnio. Ne mogu objasniti, ali sretan sam da to mogu osjetiti, da mogu doživjeti koliko je pjenušava Amfora čarobno vino. Posebno sad kad se opustilo, spojilo, postalo veličanstveno, a u suštini “skromno” (osim cijenom koja uopće nije nimalo sablažnjiva obzirom na ostvarenje i značaj) ili “bez potrebe za jeftinim impresioniranjem”. Knjige bi se mogle napisati o ovome vinu i onome što predstavlja.