Cijena: 45,98 kn
Brusnica, višnja, profinjen miris još uvijek mladog Merlota. Dodir drva divno zaokružuje i čak naglašava voćni aspekt. Intenzitet zavodljivo suzdržan, lijepo se naglašava vrtnjom u čaši i tada se može detektirati i korica naranče i nježne papreno-začinske note.
Sočan vinski poljubac raspršuje se ustima. Gutljaj nakon kojeg slijedi drugi. Harmonično, uravnoteženo suho crno vino Podunavlja s 13,5% alkohola. Istaknuti fruity, ali i skriveni „dirty“ karakter 😉
Izvanredno dobro raspoređene kiseline neprimjetno podižu na svim pravim mjestima. Tijelo nastupa opulentno, ali i iznimno pitko. Cjelina zaokružena. Vremenom, ali i podrumarstvom. Glatki i mekani tanini, trajan aftertaste s mentolastim retrookusom.
Izvrsna berba jedne od najboljih vinskih vrijednosti koja se može platiti u kunama. Uvjerljivi pobjednik blind usporedbe svih dostupnih crnjaka ove i više cjenovne kategorije i istaknuti razlog zašto Podunavlje valoriziram prema ključu – prvo Erdut, zatim Ilok, Baranja na trećem mjestu.
Dnevnik vinopije 
Sličnog smo mišljenja osim činjenice da je meni Baranja ispred Erduta i na kraju Iloka. 🙂 Samo zbog moćnih crnjaka 😉
da, osim nekoliko izuzetaka, malo su pre-moćni ti crnjaci, van balansa…
premda je vjerojatno najpopularnije baranjsko vino ona ciconia nigra josića koja je bitno drugačije vino od primjerice beljskog pinota s 16,5% alc (!?!)… meni ti je ta ciconia bila dobra u svojoj inicijalnoj inkarnaciji prije deset godina, ovo danas je forsirano, izvještačeno i debelo preskupo za takvo “vino”, a nedavno sam vidio da Josić itekako zna napraviti vino. Samo ne za prodaju bojim se 🙂 Barem ne u količinama niti približnim ciconiji…
Hm, konkretno Ciconia nigra mi nikad nije legla iako vjerujem da je vino napravljeno da oduševi mase. Ali kao što si i sam napisao s previsokom cijenom za tako nesto. Previše je tu drva, barika, paljevine, a premalo elegancije i harmonije. Najbolje Josićevo vino bilo mi je – rose od crnog pinota i frankovke, ako se ne varam. Graševine su preteške, sauvignon preslabo aromatičan i pretopal. Svakako mislim da je Baranja najveći potencijal jer imaju klimatske uvijete za “velika” crna vina. Bez problema mogu konkurirati Dalmaciji kvalitetom, a svakako su im cijene povoljnije u istom cjenovnom razredu. Erdut je možda bolji za bijela vina, a Ilok hm…oni neka se bave Tramincima to im odlično ide. 😉 IMHO
…naravno, drvo i paljevina… mene međutim još više smeta pretjerana, bučna, artificijelna voćnost. Recimo da cijenim kad vino miriši i osjeti se kao… vino, a ne voćni koktel.
Cijena je svakako istaknuta prednost Podunavlja općenito, ali meni činjenica što imaju identičan broj sunčanih sati kao i npr Hvar, nekako ne znači da mogu uspoređivati Baranju i Brač, osim što imaju tri zajednička slova u imenu 😛
Ne znam zašto misliš da je Erdut “bolji za bijela vina”, a Ilok ograničen na tramince…
Čisto zbog konkretnog primjera vinarije Iuris. Iako su crne sorte većinske u njegovim vinogradima, crna vina mu nisu ni približno dobra kao bijela – konkretno sauvignon i prije nekoliko godina sauvignon i graševina u litrenoj inkarnaciji. Iz Iloka nisam probao ništa posebno, a da bi time bio fasciniran osim njihovih traminaca. Rizling i graševina ne ostavljaju dojam nečeg čemu bi se rado vraćao.
o.k. svaka čast tim sauvignonima i čak i toj mješavini koja je za pristojne novce bila više nego pristojna, ali crne sorte su mu barem (!) jednako dobre. A tu su i Brzica, Janečić, Antunović te osobito Siber ! Na stranu Kadarka i moji afiniteti opskurnim sortama i očuvanju autohtonosti, Erdut u kontekstu Podunavlja ima vrlo uravnotežena crna vina internacionalnih sorti i uvjerljivu ponudu u svojoj cjenovnoj kategoriji u kontekstu vina iz bilo kojeg kutka svijeta trenutno lako dostupnih na polici RH konzumenta 😉
Ako ti već nijedna Graševina nije odgovarala, jesi probao ikad neku zanimljivu Frankovku iz Iloka?
Siber ima odličan Cabernet, ali primjerice crnjaci od Iurisa su mi bili poprilično tanki (Merlot i Cabernet). Probao sam onu Iločkih podruma i od Vinarije Horvatović i bile su jako dobre. Moj komentar od ranije se odnosio na bijeli sortiment.
Nezahvalno je to uspoređivati izolirano, ali prema osobnoj olfaktivnoj memoriji ne čini mi se da je Siberov Cabernet koji ti se svidio kao i meni, uopće ekstraktniji od Iurisovog Merlota i Caberneta, ukoliko misliš na tijelo pod tim “tanki”… ali mislim da sam shvatio, nego mene fascinira kad bi recimo ponudio takvo vino nekom okorjelom europskom vinopiji, očekujem da bi mu bilo sve samo ne tanko, možda čak i opulentno i punog tijela itd, ali domaćoj publici navikloj (a i ja sam ih popio poprilično) na ekstrakne bombe van balansa to je “tanko” 🙂
Mislim da previše te “buke”, previše tog “garnirunga”, da je to isto kao i previše “drva”, sve je to kozmetika, fasung, koji može biti majstorski i sa smislom, ali kladim se da ti se Siberov Cabernet svidio iz nekog drugog razloga kojeg možda nije tako jednostavno artikulirati, a nema veze s pukom punoćom, pukom ekstrakcijom ili koncentracijom.
Ciconia nigra. Drvo? Paljevina? Godišta koja sam ja probao, nisu imala nikakve sličnosti s oak monsterima koje spominješ, ali O.K. možda se Josić okrenuo takvoj stilistici, koja se očito traži. Nekako nemam potrebe ponovo probati vino koje me razočaralo, pored toliko novih vinara.
a onda opet… nedavno sam na nečiju sugestiju probao bitno drugačije karakterno crno vino istog vinara, skladno, čak se o nekom terroire-u tu može diskutirati…
što se diktata tržišta tiče, ide se iz krajnosti u krajnost i za razliku od donedavno favoriziranih spaljenih drvenastih crnjaka, sad čim se osjeti naznaka školovanja u drvu, automatski nije dobro 🙂
Ma naravno, najuspješniji vinar je onaj, koji je prodao sve zalihe, između dvije berbe. I ja volim i cijenim sve vinare, jer znam koliki trud oni ulažu, da bi mi mogli neš piti, a neki još i razglabati poslije 🙂
A kaj se drva tiče, daleko od toga, da ga ne volim, ali ak od njega ne vidim vino, onda to nije dobro (barem meni). Stvar je, isto tako, koliko se drvenarije uklapa u koje vino – najbolji primjer, za to bi bio, meni odličan, Zdjelarevićev Chardoney selekcija 2008.
Dobra stvar je da ima toliko različitih vina, da svatko može naći nešto za sebe. Uostalom slijedeći mjesec je natrpan festivalima, pa to treba iskoristiti za probu.
odličan primjer 😉
Ako se ne varam probao sam 2009. Jednosortni cabernet nisam imao prilike probati…
Ne znam od kud si sad izvukao tu nesretnu “crnu rodu”, jer ona nije jedan od baranjskih snagatora. I kao što si i sam napisao, samo prva inkarnacija je bila dobra, poslije je sve bilo slatka vodica. Najbolji Josićev crnjak je bio čisti cabernet sauvignon iz 2009. Njega sam bogme podosta popio, i uvijek sam se čudio ljudima koji bi uzimali cuvee, pored jednog od (meni) najboljih hrvatskih crnjaka ikada. Možda je tred trebao ići uz Josićevo vino, al si me ovdje povukao za tipkovnicu.
Intencija je i bila da malo nekog povučem za tipkovnicu 😉
Čak i ovaj “poredak” podunavskih subregija je čista provokacija 🙂
Nego, uistinu, šarena je Baranja. Naveo sam dvije uvjetno rečeno krajnosti. Postoji i Pinkert. Kao nešto treće 🙂 Barem ovo što sam nedavno probao. Uskoro u dojmovima 😀
Istina da mi komentar nije baš osobito jasan. U osnovi sam želio reći – baranjski moćni crnjaci znaju biti pre-moćni što je smiješno vino i – postoje potpuno drugačija vina iz tog kraja koja nisu moćni crnjaci i strašno su tražena, a opet nisu dobra jer su “neprirodna” za Baranju… (primjeti ovdje navodnike koje i inače previše koristim jer da radim digresije na svakoj drugoj riječi strpao bi sam sebe u ludnicu)
Sad si mislim, pa neka, ako ljude vole tu crnu rodu, možda je to iz istih pobuda kao kad sam i ja sam onomad “otkrio” Jigsaw Red Rosemount Estate-a 😉 Bilo mi to prvo suštinski drugačije vinsko iskustvo od plavaca i vranaca. Meni je to bio incijalni okidač zahvaljujući kojem sam počeo isprobavati, proučavati, istraživati vina.
Ovo vino sam probao ponukan dobrim kritikama cijenjenog Vinopije. Nažalost, moj Merlot je udarao na plijesanj i kvasinu, te je kao takav bio neupotrebljiv. Možda drugom prilikom…
sugeriram zamjenu boce u ovakvim slučajevima (neispražnjenu naravno), osim ako nije neka starija berba koja je stajala tri godinu u izlogu, ali čak i tad bi prodajno mjesto trebalo ponuditi ispravan proizvod u zamjenu…