Cijena: 55,00 kn (-50% MPC)
Ponekad mi nije žao što opstojim na zasićenom, ali nerazvijenom vinskom tržištu 🙂 Prosječan konzument vidi npr. Malvazija 2002. po prepolovljenoj cijeni i vjerojatno misli kako je vinu „prošao rok“ jer ni najluđa domaća Malvazija Istriana ne dostiže ove godine (za sad). Ali ja vidim Čotar i bez oklijevanja potražim bocu s najvišom razinom sadržaja 😉
Ovo osobito vrijedi za Teran kmetije Čotar sa slovenskog Krasa. Artizanalna posvećenost i inzistiranje na tradiciji u skladu s rastućim trendom „naturalnih vina“ osigurava i zahtijeva od vina dugovječnost na koju se ambiciozniji domaći konzument tek treba priviknuti.
Tako da zrelo vino kraškog Terana nije niti neobično niti antikno. Osim što miriši poput zrelog Burgundca, koji miriši na Teran 😀
Prstohvat volatilnosti, žmul hlapivosti, ljepilo koje ne narušava integritet vina. Ovo je za vinske duše. Naviknut sam da acidičan teranoidni karakter naglašava sirovu voćnost. Ovdje te kiseline naglašavaju mineralnu signaturu, informaciju iz tla.
Okus krvi koja podsjeća na voće umjesto okusa voća koje je „krvavo“. Zarazno, kao prvi put kad čuješ npr Lovrinac (Dječaci) pa ne možeš izbiti stvar iz glave…
Otvorio sam bocu oprezno. Tri sata prije konzumacije, da bi tek sad počelo plesati u čaši. Staro, višestruko korišteno drvo koje nije za bacanje. Koje nije dio kontrole, već dio nasljeđa presudnog za ispravnu valorizaciju ovakvog vina.
Toliko uzbudljivo, osobito na nosu, a deset godina od berbe još uvijek „mlado“. Prljavo zemljani, ali čistokrvno teranovski feeling sa savim dovoljno „mesa“ i svega 11,5% alkohola.
Dnevnik vinopije 