Cijena: cca 60 kn
Palčić. Nije Tom, ali je Leonardo. Uspio je nešto teško ostvarivo. Uspio je biti drugačiji u današnjem svijetu istarskih malvazija.
Kako vidim, tri su dominantna smjera Malvazije.
Kult mlade Malvazije – clean&green stilistika prevladava, nerijetko i prenaglašeni sauvignonski mirisi itd.
Odležana Malvazija – bilo u hrastovom drvetu ili drvu akacije ili čak u gruzijskoj amfori što je specifičnost Kabole.
Macerirana Malvazija – od blaže i kraće, vrlo kontrolirane maceracije, npr. temperaturno do ekstremno maceriranih, također uglavnom odležane, ali „s naglaskom na maceratu“.
Palčić je u društvu još samo dvije istinski posebne Malvazije koje kao da ne pripadaju niti jednom od navedenih smjerova, premda se koriste ovim ili onim odgojem u mjeri u kojoj im to odgovara. Brečević potpisuje Piquentum Blanc, a podrum Roxanich Malvazijicu.
Palčićeva Malvazija miriši drugačije. Miriši kao vino koje „nije odavde“. A opet, možda je više Malvazija od svih ostalih?
Nema baš puno tako starih vinograda Malvazije poput Palčićevih na položaju Dajla koje je odavno prepoznato kao idealno.
Malvazija je adaptabilna sorta, nema neku „kičmu“. Uvjetno se lako modelira i ovisno o vinifikaciji poprima karakter tog odgoja, npr. drva akacije s kojim dijeli aromatsku kompatibilnost ili karakter koji može ostvariti samo ležanjem u zakopanim amforama itd.
Ovdje, miris i okus su drugačiji. Možda prvi put dobivam ovakvu informaciju iz jedne Malvazije. I nema to veze s finoćom, svilenkastom mekoćom bijelog tanina na nepcu… ili ima veze? Nježno i delikatno poput same Malvazije.
Drago mi je da sam potvrdio svoju (pr)ocjenu otprije godinu dana, utemeljeno na jednoj boci Palčićeve Malvazije iz 2009. Recimo samo da ova radioaktivna zelena etiketa srećom nema veze sa sadržajem. Ima veze s težnjom da se istakne kao drugačija Malvazija. Palac gore 🙂
Dnevnik vinopije 