Dnevnik vinopije

Cijena: mislim da je koštalo ispod 50 kn

U pravilu sva vina otvaram prije vremena. A sad rose star tri godine 😉 Pojedina ružičasta vina nadilaze svoju kategoriju i očekivanja, a ovo je jedno od takvih.

Ne znaš miriši li na neprovreli mošt ili suho vino koje se ponaša kao zreli crnjak autentične Blatine. Arome su teške poput opojnog mirisa zumbula koji se širi prostorom. Jedinstvene i prezanimljive, dakle pomalo na kinky stranu 😉

Boja višnjevca je apsurd rosea, ali zašto ovo vino nadilazi trivijalnu stigmu svoje tržišne kategorije u kojoj se očekuje da svaki rose bude ljetno osvježenje? Postoje „orange wines“, a očito i „orange rose wine“ 😀

Ovo nije protototip ljetnog osvježenja direktno iz frizera na stol. U krajnjoj liniji, ima deklariranih prilično likerskih 14,5%. Ono što se dogodi kad malo temperiramo ovakvo vino je da „proradi“ drugačije i postaje nešto drugo.

Ako sam nedavno Filipecov rose nazvao „najozbiljnijim poluslatkim“, onda je Rosary najslađi suhi rose. Svih vremena, naravno 😉 Poptuno acid-free iskustvo maline i višnje kao upečatljivih začina… nevjerojatno da je Rosary doista suho vino.

Još ne mogu vjerovati da je na neki ludi način išlo uz tikvice, luk, papriku i paradajz u woku i Gracinovo maslinovo ulje. Kao što luk u woku postaje sladak, tako suhi Rosary postaje Rosamundo, rose s mudima

Hrabro i beskompromisno, mene je osvojilo svojom neobičnošću.