Cijena: 120 kn u podrumu
Zlatnožuta boja u čaši u skladu s doziranim tonovima tradicije… vino koje je posveta ocu Borisa Šuljića, odnosno svim prethodnicima, Boškincima.
Nije me impresioniralo kad sam ga prvi put probao. Sad, ne znam što bi prije poželio uz oradu s grilla npr.
Trenutak u kojem uhvatiš miris po kojem znaš da je riba savršeno pečena. Jer riba se okreće samo jedanput.
Taj trenutak obilježit će paški Gegić, Debit, Chardonnay i Sauvignon. Ozbiljan stilski iskorak kod Boškinca nije povratak u prošlost. Ovdje se doista ostvaruje novi spoj tradicionalnog i modernog, toliko puta ponavljane teze da je postala floskula.
Nježna mineralnost sa žutim prizvukom, specifična dijalekta… naizgled podjeća na neko „domaće“ vino, ali toliko je svijetlo i jasno. Umjesto tuposti, životnost. Ali, ne ona jeftina osvježavajuća stilistika. Iskonska svježina cjeline čija se struktura sljubljuje s jednako autentičnom ribom, uljem i kruhom. Ispuni vrijeme kao što zvuk ispuni prostor. Energija.
Tek neprimjetni bijelotanični gumeni grip. Cvijet soli, ono najbolje od soli i nije toliko slano… Ali je „umami“. Ovakvo jelo s ovakvim vinom je lijek.
Čini se da čak i grožđe s Paga „trpi“ fenomen posolice. Nije teško iz dojma iščitati da je „Ocu“ vino produljene maceracije pa i spontane fermentacije, ali zanimljivo da je kupaža nastala silom paških prilika, iz zdravih ostataka burom i posolicom devastirana vinograda.
Dnevnik vinopije 