Cijena: druženje s Brečevićem 🙂 (trijezno)
Cvrkut Brazde. Arome koje nekima bazde, a drugima ne 🙂 Malvazija iz vinograda prosječne starosti 80 godina održavanog tradicijski, bez upotrebe modernih zaštitnih sredstava i napravljena kako se to nekad radilo, bez danas dostupne kontrole i uz dodatno odležavanje u drvenoj bačvi kroz 18 mjeseci.
Pakiranje je osvojilo priznanje „Cropak“. Cijeli koncept da se vino umota u izdanje režimskih novina svih Istrijana ma gdje bili datirano na dan berbe, kao takvo nije neviđeno u svijetu, ali moram odati poštovanje izvedbi i timu Sonda, odnosno cijelom timu s članovima užih i širih obitelji koji potpisuju ovo rješenje.
A sad se vraćam onome što je bitno. Vino počinje polagano s mirisima ljekovitog bilja i poljskim cvijećem. Ništa ne da naslutiti prodorne kiseline na nepcu.
Dubinska svježina koja je neusporediva s danas konvencionalnom svježinom čak i najuravnoteženijih Malvazija.
Slast kontrasta slatkastih aroma i vinskih kiselina duboko zarezuje nepce, a vino je cjelovito i ostvaruje drugačiju vrst sklada od očekivanog.
Drugim riječima, povišena hlapivost mu pristaje. Daje mu oštrinu i naboj, koju bi u protivnom, na žalost, izgubilo. Vino je sasvim stabilno i potpuno čvrsto. Transformacije u čaši su ugodne, ali nisu dramatične. Kako i priliči Malvasiji Istrijani.
Jednako tako, modularnost uz jelo ne zapanjuje. Nastupa prirodno i neprimjetno. Ne pitam se kako je to moguće da je ovo vino toliko versatilno. Drugačija je uz bakalar Oliveto, drugačije uz standardni Baccalla della Mamma bakalar na bijelo. A jednako dobro i uz zagorsku kobasicu 🙂
Naravno, ovakvom vinu treba ipak nešto prostora i vremena u čaši.
Dnevnik vinopije 