Dnevnik vinopije

Cijena: cca 30 BAM 🙂

Slojevitost, kompleksnost, sofisticiranost, biodinamika, organski uzgoj, bosanski hrast sve su termini koji se nerijetko koriste u pokušaju opisivanja Plave Grede.

Uglavnom isti termini nisu prva asocijacija na Hercegovinu, pa čak niti autohtonu sortu Blatina 🙂 🙂 🙂

Ali, kad me netko pita koju Blatinu bi odabrao kao ponajboljeg predstavnika svojeg podneblja i sorte, Brkićeva Plava Greda prva je pomisao.

Priznajem da rijetko kupujem vina u količinama većim od par butelja. Nemam dovoljno prikladno mjesto za duže čuvanje, nemam puno prostora uz sadašnji ritam i posvećenost 15ak etiketa mjesečno, nemam vremena za česta druženja, a prečesto niti dovoljno novca 🙂

A Plava Greda je upravo vino koje se isplati pratiti kroz godine, koje predstavlja značajan doprinos bilo kojem vinskom druženju, vino u čijoj umjerenosti volim uživati 😉

Zato sam organizirao radionicu „vertikala Plave Grede“ na prošlogodišnjem Vinocomu u Zagrebu. U redu, dijelom i zato što sam potrošio karton fenomenalne 2009. 😀 Zapravo sam gnjusna bitanga koja je iskoristila Josipa Brkića da bi mogao besramno uživati u isprobavanju Plavih Greda od 2006. do 2012… gmaz i gnjida koja je mogao lakoćom napuniti dvoranu za 30 ljudi, ali ne, koji ide u dvoranu za 10 sudionika da bi rastočio dragocjenu tekućinu na kapaljku 😀 Zbog toga se ovim putem ispričavam svima koji nisu bili dovoljno brzi da rezerviraju svoje mjesto.

Na radionici sam upoznao fascinantne razlike među godištima koje ne bi tako registrirao da ih nisam probao usporedno. Jer vino doista jest prepoznatljivo u svim berbama. Ipak, razlike u životnim krivuljama, aromatskim aspektima, strukturi i cjelokupnom doživljaju su značajne. Koliko se sjećam, 2009. i 2007. osobito su mi se svidjele.

Plava Greda 2012. u voćnoj je mladosti. Sočan poljubac brusnice iz nešto „opulentnijeg“ godišta.

I dalje je to Blatina iz 30-godišnjih vinograda, 24 mjeseca na finom talogu, suha kao barut s nevisokih 12,8% alkohola, nešto „slađe“ voćne mladosti, ali vinoznih kiselina koje kriju nešto drugo, nešto duboko i nestabilno kao život, ali uvjerljivo i čvrsto… potencirajući zemljani karakter kojeg samo Blatina može ovako uvjerljivo prenijeti.

Ono što Brkić s Plavom Gredom uvijek uspijeva ostvariti je hladni zemljani karakter i fenomenalan prirodni balans kiselina i tanina.