Cijena: cca 55kn
Jedino meni poznato vino iz sorte Zlatarica, jednog od autohtonih kultivara podregije Dalmatinska zagora. Bijelo suho vino iz Umčana u zagori deklarirano je kao „stolno“ pa ne treba nositi oznaku godišta i u tom smislu je u dobrom društvu nekih od najboljih hrvatskih vina koja su deklarirano „stolna“ iz raznoraznih razloga bitnih isključivo Zavodu i neinformiranim konzumentima.
Nadam se da će više informacija o značaju sorte podijeliti na ovim stranicama clemens 😉 a dok čekamo kulturološku podlogu, bilježim opservacije iz prve ruke. Desnice, dakako, kojom držim čašu 😀
Reduktivniji štih otkriva trave i bilje s posolicom. Dobar „spread“ u ustima, sklad svih komponenti ukomponiran u pitku cjelinu. Nježna slanost, mekane kiseline, 12,1% alc.
Ipak, bez jasnog identiteta, razlikovnosti. Da ne znam da je Zlatarica, mogao bi biti i Rukatac.
Premda se čini pomalo površno i jednodimenzionalno, vrlo je ugodno, baš lijepo zaokruženo vino čime ostvaruje slasnost i užitnost. Tip vina koje će zadovoljiti većinu situacija za bijelo vino, povrće, riba, bijelo meso, riža, tjestenina, aperitiv, predjelo, glavno jelo… međutim, premda vrlo dobro napravljeno, nedovoljno posebno.
Da je malo više energije, prodornosti, perzisencije, uzvišenosti… ne u smislu viših kiselina ili ekstrakta, već… Zlatarica je „zlatna sredina“. Uspješnija od mnogih Pošipa i Malvasija Dubrovačkih, ali manje zanimljiva od ponekih Maraština i osobito Vugava itd.
Pomalo umara, ne zato što je vino „umorno“, daleko od toga, ali je malo zamorno 
Dnevnik vinopije 
“Tip vina koje će zadovoljiti većinu situacija za bijelo vino, povrće, riba, bijelo meso, riža, tjestenina, aperitiv, predjelo, glavno jelo… ” ___ Jesi li mozda razmisljao o tome da pocnes izostavljati ove dijelove koji ti ne idu bas najbolje? 🙂 🙂 🙂
😀 Ahahahaaaa, zlikovče!
Morat ću se malo koncentrirati na taj aspekt. A ostati fit 🙂
Evo, citam ovu tvoju briljantnu analizu i nekako mi se cini da bi se poruka mogla svesti na: “srednje loshe, ne pijte osim u krajnjoj nuzhdi, ali, ako Vas bas uhvati nuzhda, vjerojatno se necete otrovat, a otrovat se necete cak ni uz veoma shirok dijapazon najrazlicitijih i raznorodnijih jela”. Direktore, jesam li dobro shvatio? 🙂
Čujte gazda analitik, premda evidentno nije hvalospjev, vino je dobro posloženo, uravnoteženo, također je versatilno i u tom smislu zahvalno, ali nema dušu… ključni momenti dojma su zadnja rečenica i to da je mogao jednako tako biti i neki rukatac umjesto zlatarice. Kako nisam najveći živući ekspert za zlataricu 😀 analizu prepuštam drugima 😉
Kako to analizu prepustas drugima, a, bolan, ispiso si tu pred ochima sviju dve kartice spektakularne analize :-). Sacu opet ja da ispadnem “analitik” i kriv sto naprosto konstatujem sta svake zdrave ochi vide 🙂 🙂 🙂
(Inace, slazhem se s tobom da je kljucna zadnja recenica, samo se neizravno 🙂 naglas pitam o konzistentnosti ove nemale kolicine pomalo inkontinentnog prduckanja koje prethodi zadnjoj recenici 🙂 🙂 :-). Ajde, budi mushko, nemoj sad da se ljutis na chika Tvrleta 🙂 )
Znam da bi ti volio da se zadržim na tom “zaključku” i samo iz toga izgradim cijelu priču, međutim tako nije išao moj doživljaj ovog vina. Dobio sam bocu s preporukom. Otvorio sam bez predrasuda o potencijalima sorte i “tipskoj prepoznatljivosti” 🙂 ali s nekim predočekivanjima. Ovdje objavljeni dojam zapravo je kronološki zapis impresija nastalih tijekom konzumacije, a takvih je ionako većina dojmova do sada. Ovo je zgodan primjer vina koje zaslužuje objavu i o kojem ipak imam što napisati, a opet nije inspiracija koja bi potaknula neki bravurozan dojam. Nije to zbog nikakvih kompromisa, već je to što jest. Morao bi napustiti ovakav format da bi se pozabavio zahtjevnim “analizama”.
Kao što je i meni razumljivo da je najteže pisati o najdražim vinima jer ne znam odakle bi krenuo, tako mi se čini skoro jednako zahtjevnim pisati o tome zašto mi je vino bilo zamorno. Ne mislim ovdje na subjektivnost svakog doživljaja pa tako i ovog. Ne mislim, kao što sam naznačio, niti na bukvalnu interpretaciju u smislu treba više ili manje kiselina ovakvih ili onakvih ili ne znam kakav pH. Mislim na to da mi je bilo dosadnjikavo iskustvo, neuzbudljivo i da mi vino nije “dalo energiju” već me “iscrpilo”. Puno je takvih vina i o njima često nemam što napisati osim tvrde sommelierske šablone, ali volio bi da Zlatarica ili bilo koja druga autohtona sorta progovori o sebi, pa bilo to i neprihvatljivo za današnje kriterije i konvencije… ovakvo vino je zahvalno i ima široku primjenu, ali svijetu ne treba još jedno mediokritetsko vino. Radije vino koje idealno paše isključivo uz “puru” odn. palentu i ništa drugo na svijetu, a to nije ovo vino.
Ne vidim rezon kod ovako malih proizvođača u ostvarivanju svojeg mjesta u kompromisima i podilaženju standardima ukusa i očekivanjima najšireg tržišta iako to možda i nije ovdje svjesno rađeno, ali ostavlja dojam izrade i kontrole koja je “industrijska” u naravi… “moderna zlatarica”, moderna tehnologija tradicionalna sorta
U tom smislu geneza stvari u izjavi da vino treba biti prvo iskreno, a tek onda može biti i dobro ima uporište upravo na ovom primjeru. Volio bi da je manje dobro, a više “autentično” (što opet ne znači da želim piti “žutinu”).
Ne zhelim cherechiti, jer 1/3 na ovaj ili onaj nacin imas pravo, 1/3 si u principu u krivu ali te shvacam, a 1/3 si samo i naprosto u krivu. Manje vise :-).
No, zamislimo da se to sto pokusavam reci, a bas mi je ovaj od svih stotina i stotina dojmova posebno dao povod za to (nadam se da ti je vec odavno jasno da ja doista ne pishem iz puke dosade ili samo da bih jebuckao), moze svesti na sljedece… Da te citiram :-): “ovakvo vino je zahvalno i ima široku primjenu, ali svijetu ne treba još jedno mediokritetsko vino”. Oprosti, but it’s not me that begs to differ: it’s common sense and basic language comprehension that do so. Ako je istina da “svijetu ne treba jos jedno mediokritetsko vino”, kako onda u istoj recenici stoji i to da je “ovakvo vino zahvalno i ima shiroku primjenu”? Po tebi je zahvalno i ima shiroku primjenu vino za koje u istoj recenici tvrdis da svijetu ne treba?
Helooou??
Molim te lijepo…
Razlog da sam bas na ovom dojmu odlucio potegnuti ovo pitanje jest to da je dojam relativno dug i prepun, doslovce KRCAT, upravo ovakvim sasvim osnovnim i banalnim contradictio in adiecto koji u sebi fakat, ali fakat, ne kriju nikakav dublji smisao od tebe koji s jedne strane vidis u chemu je problem, ali se s druge strane, premda si se u sebi vec jasno kriticki odredio prema tome, libis doista kriticki dosljedno i posteno i izraziti o tome, pa sto samome sebi, a sto vinu “koje ti je preporuceno”, smisljas razne prozirne izgovore i odstupnice, da ne kazem sto direktnije.
Ne bih sad puno dalje, da ne ispadne da previse brigu brinem o necemu sto je, na krajevu krajeva, tvoja vjerodostojnost…
If you think you can both have your cake and eat it, go ahead, have a go, knock yourself out.
You’d be the first, you know that, and I’d be the first to congratulate 🙂 🙂 🙂
Jebotezmija Tvrle, pa život običnog čoveka je pun kojekakih kontradikcija, a nekmoli jednog vinskog blogera u terminalnoj fazi…čiji postovi imaju zahvalnu i široku primjenu, ali svijetu………………… 🙂 🙂
Cekaj malo, drugo su ozbiljne kontradikcije, poput onog “Scarlet je Scarlet, ali triput je triput”, a drugo je ovo Direktorovo samo-naneseno somnambulno vrludanje po samoj ivici iskopina antichkog Pizdarium-a. Ako ovako nastavi, a preko noci jos padne i nesto kishe, ujutro ga ni bagerom vise nece otkopati 🙂
Hahahahaha….contradictio sine qua non…..nije lako nekaj suvislo napisat kad se nadrobiš nekog vlaškog gutedela… 🙂
Uz svo duzhno postovanje prema vlashkom autohtonom Edelcvicheku, koji svijetu, doduse, ne treba, ali je uzasno versatilan uz hranu, narocito na Marsu i Plutonu, zanimljiv, iskoristiv, jako dobro “poslozhen”, opcenito koristan, dulce et utile et cetera (plus jos onda, naravno, svi ovi meandrirajuci sati sumnje, sati bola, “pjesnicka je tuga pregolema, ima rime ali smisla nema”, itd.), cini mi se ipak da je tu bila na djelu neka jos zesca kombinacija opijata, a, sudeci po tome da ide iz zla u gore, izgleda da se jos nije ni skinuo :-). Mozda se neku vecer s Mad-om napushio onih nekih ljutih bunika sta ih beru babe iz Prijepolja… 🙂
kaj hebete nonea…i ja pijem zlaticu (krumpirovu-zagorsku) i nije mi loša..osim u aftertasteu.. 🙂 zlatna medalja zelina… najstarije natjecanje u ovom dijelu evrope…pokojni šubert,ivankovič,zec,pes,kos..guska…i ostala ekipa spoznala je smisao života ovdjje …i zato prvi puta u životu moram branit mog prefragog noneta uz pjesmu:
Ne lomite mi bagrenje
pod njima sam je ljubio
O, zar moram da vam ponovim
okanite se njih jer sve cu
da vas polomim… 🙂
Sad smo već na psihoanalizi mene, a kamoli vina. Teško je to odvojiti 🙂
Again, kronološki zabilježena impresija je rezultirala ovakvim dojmom. Isprva mi se svidjelo, minus neprepoznatljivost (ali što ja znam o zlatarici) a onda plusevi i na kraju taj “zaključak”…
Stvarno nema dubljeg smisla u ovim kontradikcijama, ali nema baš potrebe ni biti bukvalan 😀 Ako je zahvalno u smislu da nećeš pogriješiti odabereš li ovo vino uz brojna jela na stolu, ne znači da je puno više od prosječnosti. (jer neće oduševiti u nijednoj kombinaciji) Pustimo sad frazu što svijetu treba. Zapravo to znači da meni ne treba. Jer imam hrpu alternativa za više ili manje novaca po jedinici količine. Uglavnom za svaku situaciju na stolu koju mogu zamisliti.
Sve za svakoga često ispadne ništa za nikoga. As simple as that 😀
OK, skraceno: pishesh gluposti.
Jel sad jasnije? 🙂
🙂 Možda, ali uzroci nisu u kompromisima i nevjerodostojnosti koja bi iz tog proizašla. Nisam morao objaviti ovaj dojam, ali sam baš želio…
Naručio sam si nedavno sanduk Ribolle 13 Ronchi di Cialla jer mi baš treba ono što bi nazvao bijelim univerzalnim vinom. Dakle, “zahvalno” 😉 kad god poželiš bijelo vino uz bilo što ili čak uz ništa uopće na stolu. To je u njihovom portfoliju uvodno vino u Cialla iskustvo i meni je to (premda nominalno nešto skuplje vino od 50ak kn) trenutni odabir u toj “kategoriji” u smislu vrijednosti za novac!
Kakve to ima veze s onim što sam ja pokušao ilustrirati u svojem dojmu u uobičajenom formatu ovog dnevnika?
U razlogu zbog kojeg je meni to trenutna vrijednost za novac, a što većina publike siguran sam ne osjeća jednako… (ali ne zbog individalnih preferencija i sl. jer to nije tema ovdje)
leži pravi uzrok toj kontradiktornosti koju si lijepo uočio i još mi ljepše nabio na nos 😀
Ova Zlatarica je jako lijepo posloženo vino i naizgled besprigovorno (razlozi za “obezvrjeđivanjem u stolnu kategoriju” dakle leže negdje drugdje, ali to nije tema). Unatoč svemu, nakon četvrte čaše mi više ne daje razlog da ga ponovo poželim. Ništa strašno. Takvih vina je ionako dominantnan broj. Ali ovo nije još jedna Graševina u moru. Ovo je Zlatarica. E zato mi je žao i zato mi to nema smisla. Zlatarica bez duše jednako tek još jedan solidan rukatac npr. (niti ampelografija ovdje nije tema, niti “potencijal” sorte). Čemu? Kao univerzalno bijelo vino mogu uzeti npr. Antunovićev Rukatac za 25kn i odradit će podjednako solidno sve što očekujem. Nema mi smisla platiti dvostruku cijenu samo zato što piše Zlatarica, a to mi je žao, jer želim baš Zlataricu (totalno sam si kul i hipster zbog toga 🙂
Spomenuti aktualni ideal univerzalnog belog 😀 košta još i više i premda to po samoj svojoj definiciji nije kompleksno vino (poput Ciallabianco recimo)… premda po analitičkim laboratorijskim parametrima možda čak ima vrijednosti istovjetne ovoj Zlatarici… premda po površnim organoleptičkim senzorskim procjenama većine publike nema razlike između slanosti ove Zlatarice i mineralnosti ove Ribolle… Ribolla je daleko dublje vino koje prenosi energiju, istovremeno smiruje i stimulira, koje ima dodanu vrijednost u vidu nečega što nije samo do čovjeka u vinogradu ili u podrumu.
Ma nema problema, direktore moj! Ukoliko ni nakon ovih nekoliko intervencija ne vidis u chemu je poanta (a tvoje sve neorganiziranije reakcije nedvojbeno ukazuju na to), onda nek i halal gori, tko zna, mozda je stvarno ni nema, hej haj 🙂
Shifijo! 🙂
Prilično sam siguran da sam shvatio poantu ovog na što si upozorio, samo objašnjavam da te više ili manje “kontradiktorne gluposti” nemaju veze sa smišljanjem odstupnica i izgovora, niti s mojom vjerodostojnosti.
U krajnjoj liniji, baš to bi onda bilo vjerodostojno 🙂
Zato sam se potrudio iznijeti, cijelo vrijeme svjestan tih kontradikcija, neku ajmo reć, pozadinu priče… a halal je već izgorio, samo pitaj ifkea 😀
The lady doth protest too much, methinks 🙂
😀 The unexpected virtue of ignorance
ako govorimo o vinogradima između neretve i vrgorca, čini se da zlatarica nije “nuzgredna” 😉 sorta. ostalo je zlatarice dosta jer je prodor svjetskih sorti na krajnjem jugu prilično asimetričan – kod crnih sorata je izraženija asimilacija ampelografskog prostora. npr. merlot je u velikoj mjeri zamijenio plavku i vranac. kod bijelih, osim ugni blanca (sredina 20. st.) i (recentnije) charda, nije ništa značajnije zaživjelo. većina dostupnih bijelih vina je kupaža (najčešće miješani vinogradi i zajednička fermentacija) introduciranih sorata (već spomenute i rkaciteli) i rukatca, zlatarice, kuči, medne, itd. zlataricu jako hvale i u nekoliko navrata sam čuo “zlatarica – najbolja loza/grožđe/vino!” 🙂 posebno se traži grožđe starih loza zlatarice. osim ovog vina, znam za samo još jednu obitelj koja buteljira vino s dominantnom zlataricom.
naravno, ono što nedostaje tom prostoru je par “poslanika”, hipstera, umjetnika koji bi se prihvatili posla odgonetavanja terroira (valjda se imamo čemu nadati?) i obrazovanja okoline.
“treba naime prvo stvoriti društvo, onda ćemo možda raditi dobro vino” 😉 (misao se izvorno odnosi na kazalište)
Kao moj mali doprinos ovoj raspravi donirat ću jednu (meni izuzetno vrijednu) raritetnu butelju, relativno nepoznatog autora, bijelog otočnog vina. Nadam se da će autor ovog bloga imati želju podijeliti svoje dojmove s nama 🙂
Vrlo rado Marko. Čut ćemo se da mi kažeš o čemu se radi.