Cijena Syrtis Rose: 55 kn
Cijena Syrtis Rose Premium: 125 kn
Malina, razigrana malina 🙂
Arome isprva „puderaste“, ali barem nisu prenapadne. Postojane, ravnomjerno nastupaju. Senzacije koje stvarno stvaraju sliku „nježne strane robusnog plavca“.
Volarević je jedna od rijetkih vinarija kojoj je 2014. bila povoljna godina. Kuriozitet vjerojatno ovisan o mikrobilježjima lokaliteta Komarna, najmlađeg hrvatskog vinogorja.
Dobro rashlađeni rose čini se opravdanom opcijom zbog visokih 14% i dosta tijela za kiseline Plavca. Robusnost se možda najviše manifestira u taninskoj strukturi, ali osobno mi se to sviđa. Djeluje uvjerljivo.
Međutim, mnogi dalmatinski rosei više su nježniji izričaj Plavca nego uopće rose vino koje ispunjava konvencionalna očekivanja. Moderni opoli kojima je svrha aromatičnost u nešto „nježnijem“ stilu i ovo „nježnije“ treba uzeti s debelom rezervom. Kad prorade tanini u čaši, što se ipak neće dogoditi na temperaturi frižidera, oslobađa se priroda Plavca.
Svejedno pokušava ispuniti taj nemogući „ideal“ lakoće i svježine što osjećam da nije potrebno. Samo motiv podilaženja očekivanjima može to opravdati, a kad je doista svoje, ne mora ispunjavati očekivanja.
Obzirom na karakternost sorte čini se opravdanim eksperimentirati s drvom. Syrtis Premium je isto vino, ali školovano u hrastovim bačvama. Zanimljivo da je regularni rose deklariran s 14% alc, dok je Syrtis Premium s 13,5%. Jednako suh, jednako Plavac, vizualno djeluje čak manje „obojan“ !? Vino za koje nisam znao što bi mislio na prošlogodišnjem Pink Day-u.
Nadam se da će ga donijeti i ove godine jer danas mi se puno više sviđa. Vinozniji nos, vinoznije nepce, vinoznije vino 🙂 Ekstrakt Plavca u light izdanju, ovako je manje „stisnut“, diše drugačije, a više nije opterećen drvom. Jutro nakon, ostatak u čaši hlapi kao najnormalnije crno vino od Plavca 🙂
Dnevnik vinopije 
Vidim da su se i cijenom za ovaj “premijum” (Jesus, somebody tell them, please…) pozicionirali negdje u ravan Tempier-a :-). Great work, guys, obzirom da me svi moji omiljeni rozei od nebbiola, najbolji na svijetu bez prave konkurencije, i dalje kostaju ispod 12 EUR po boci, I think I’ll keep looking elsewhere :-). A vama, drugovi, prepustam trazhenje crvene niti 🙂 🙂 🙂
Naravno, ta je cijena krajnje proizvoljno određena jer koliko sam shvatio radi se o tržišno potpuno zanemarivim količinama. U slučaju ozbiljnijeg tržištnog nastupa svakako bi i ja bio slobodan sugerirati neke razumnije okvire, premda znam da je počesto lakše “prodati” nešto cjenovno valorizirano van svake pameti nego po nekom utemeljenom iznosu, a u toj je igri Volarević još mala beba 😉
Ma daaa….pa svi znaju da je govno od čiuaue puno skuplje od govna od rotvajlera….jer ga malo ima 🙂
A što je s canaiolom?
🙂
Nista, predlozit cu Elisabetti da ga preimenuje u “Canaiolo Premium” zato jer su jako male kolicine.
Mislim da zaslužuje čak i Ultra Premium ili Ultra Premium Plus oznaku 🙂
Da, imas pravo, mozda bi nesto poput “Ultra Premium Plus”, ili mozda cak i nesto poput “Nec Plus Ultra Premium Super Plus”, zapravo bilo najpogodnije. Pametnome dosta, stono narod kazhe.
Ma da, ovo neće ni ići na policu (tek u pokoji restoran) tako da mi jedino ismijavanje tih “kategorija” premium i ultra premium ima smisla komentirati.
The latest breaking “Premium” news:
Tvrle vs Vinopija u filmu Canaiolo i Sangiovese – dva su grožđa bratska.
Hi hi, dobra 🙂 🙂 🙂
Alejandru se bitno popravlja smisao za humor.
Samo tako naprijed 🙂
Ovo vino je odlično. Čak i sobnoj temperaturi. Premium ofkors. XD