Istraživanje o percepciji Zeline vjerojatno bi ukazalo na dosta suprotstavljenih stavova. Kraljevstvo Kraljevine i gemišta nije poznato kao zelena oaza u kojoj pojedine obitelji uzgajaju grožđe po ekološkim principima. Sami certifikati koji postoje konzumentu jamče vrlo malo toga. Opet, na vrlo malom prostoru zelenih brežuljaka postoji previše raznolikosti da bi se obuhvatile najmanjim zajedničkim nazivnikom. Postoje li onda uvjeti za laissez faire pristup stvaranju vina u kojem će se osjetiti Mjesto i njegova povezanost s čovjekom?
Vina obitelji Čegec probao sam prvi put tek na prošlogodišnjem VinoComu. Bilo je to drugačije iskustvo. Iznenađenja, obzirom na etablirana zelinska imena Jarec, Kos, Puhelek već sam poznavao u vidu crnjaka Vlade Kosa i bijelih vina Bedekovića (Prigora). Svejedno, ovo je bilo skroz neočekivano i bitno drugačije.
Čegec, Graševina, 2008.
Središnja hrvatska baštini neke drugačije graševine od onih koje nastaju u Slavoniji.
Uzorak je bio slightly corcked pa sam morao požuriti što mi je žao jer mi je baš ovo vino, uz Chardonnay, nešto u čemu sam planirao uživati. Dunja… žuta, tvrda i mirišljava. Livada… poljsko cvijeće.
Skladan gutljaj izrazite suhoće… fantastično suho, smireno i cjelovito.
Raspoređena svježina, uklopljeni alkoholi (13,4%), glatka tekstura. Dobar balans, ugodna konkretna težina, ali gipko tijelo. Ujedno i odličan „grip“, kvaliteta koju ostvaruje na nepcu.
Dodana vrijednost u vidu sklada cjeline. Slast vrlo vinozne Graševine. To izgleda toliko jednostavno, ali danas postaje tako neuhvatljivo.
Čegec, Chardonnay, sur lie, 2008.
Cijena: 75,00 kn
Barrique kao nenametljivi začin, integracija potpuna, ono što samo vrijeme i osjećaj za feeling 😀 mogu ostvariti… Jasno, materijal je jako bitan.
Nešto više citrično-začinski aromatski sklop na nosu. Još uvijek neočekivano mlado na nepcu. Voćna svježina, suhoća i neprimjetnih 14,2% alkohola.
Energična punoća puno prije fizičke težine. K tome nema niti putrastog niti uljastog doživljaja. Gutljaj je sočan i relativno brz. Trajnost na nepcu ustraje…
Čegec, Chardonnay, 2013.
To što miriši na breskvu i nije neki raritet, ali način na koji miriši je bitan… opušteno i neforsirano.
Ta ista suzdržanost u vidu zatomljene energije osjeti se i na nepcu. Vinoznost, ali i mladost u vidu voćnog karaktera.
Suho, sočno, s neprimjetnim alkoholima. Resko i čvrsto. Dunja. „Grip“ koji te drži i tjera da probaš dalje. Vrlo uravnoteženo, opojno i lijepo vino.
Drsko?
Nimalo. Ali vrlo odvažno 🙂
Čegec, Traminac, 2011.
Cijena: 65,00 kn
Vrlo jasne arome traminca s natruhom tropske raskoši.
Funkcionira. Neka luda „prezreli-ananas-ali-koji-osvježava“ kombinacija.
A opet, osim toga i nemam što puno napisati. Vino je očito, to što je. Sviđa mi se kako se opojna cvjetna mirišljavost Traminca otapa u voću.
Čegec, Graševina, izborna berba prosušenih bobica, 2011.
Cijena: 215,00 kn
Umjesto jednostavnog naziva Trockenbeerenauslese 🙂 imamo najmanju bočicu s najduljim natpisom. Visoka zrelost ovog predikata čuva se u 0,25L bočici.
Ovo je nešto što ljude obično oduševi jer prekrije sve što si prije toga popio i pojeo.
Za ovako jantarno žutu tekućinu očekivao bi da je uljnija i viskozitetnija već na oku. Međutim je uspješno izbjegnuta sirupastost i ljepljivost. Dakle, vino je koje se da ispiti, ugodnog teka, ne baš osvježavajuće naravno, ali okrepljujuće. Da je izbjegnuta ta zapravo poželjna botritična gorčina materijala…
Vrlo uspješan predikat bez nepodnošljive težine i koncentracije, s vrlo prirodnim šećerima i alkoholima (15,2%).
Sad kad smo usuglasili da je ovo ipak jako dobra priča za razliku od hrpe polusmeća kojima se mnogi klanjaju, možemo diskutirati o livadskom medu i ostalim aromatskim aspektima te pratećim asocijacijama.
Čegec, Zweigelt, 2011.
Cijena: 65,00 kn
Koncentrirano voće oslobađa se poput praska… prvotna eksplozivnost na nosu postaje suptilna vinoznost.
A nepce mirno. Zemljane arome. Kožnatiji tanini. Rustikalno, prekrasno kad se malo opusti nakon nekoliko minuta u čaši.
Suho, 12,5%. Premda crno, hladnije i svježije od bijelih vina kuće Čegec. Umjesto da rastvara masti kakve domaće kobasice ili sočne prasetine može se doslovno sprijateljiti i s pikantnijim ljetnim salatama, svakim gutljajem vodeći te u hlad zelinske kleti.
Dnevnik vinopije 