Dnevnik vinopije

Stari moj dnevniče, predugo odgađam ovaj osvrt.

Kratka forma postala je još kraća. Čak je i twit postao predug 😀 Ako ne možeš to reći fotkom na Instagramu, odustani. Attention span vinske mušice i čovjeka ne razlikuju se više u trajanju. Stoga, odmah upozoravam kako ovo nije post primjeren pregledavanju na zaslonu smartphonea.

Mali glas mi govori kako je odavno vrijeme za redizajn. Kako vizualni tako i sadržajni. Kako bilo, to se neće dogoditi. Content i samo content u ovom obliku ostaju imperativ Dnevnika vinopije.

U tom smislu želim reći me zaboli za sve-što-treba-raditi-da-se-ostvari-što-više-klikova. S druge strane, već stvarno dugo vremena osjećam potrebu zahvaliti svima i svemu što me inspiriralo i još uvijek inspirira. Vinima, vinarima koji su ih napravili, komentatorima, vinopijama i svima koji ovo čitaju…

Predugo pripremam u glavi ovaj tekst i kad sam shvatio da nikad neću biti u potpunosti zadovoljan i da nikad neću uspjeti navesti sve što želim i sve koji to zaslužuju, odlučio sam izdvojiti samo ono čega se sjetim dok pišem. Svojevrsni „top of mind“ ipak počinje sa ljudima.

Nekoliko osoba sam upoznao upravo zahvaljujući Dnevniku vinopije i njih ubrajam u tzv. „prvi ešalon Dnevnika vinopije“ 🙂 Patti-ja, ifke-a i mene okupio je buonsangue, aka el tvrle.

Bliski su tu jako i fiškuš, cipelicalutalica ;-), pa čak i Lada 😀 , a clemens i madirazd 😀 nesuđeni gosti.

Zatim dinko-šminko, ibro, p, amater, Luka i ostali komentatori koji prate blog valjda od početaka… valjda ćemo se jednom podružiti uz neko dobro vino.

Krešimir, alejandro i mnogi iz „drugog ešalona“ – hvala vam na podršci i zanimljivim komentarima. Hvala i torro i Tibor i Koshpa, kao i svima koji su „ostavili trag“ makar se taj trag meni i ne sviđao uvijek 😉 Hvala Ivan, hvala finesse i moj ludi kum, vino zupa. Dobrodošli ste uvijek s bocom ili na bocu nečeg dobrog 😀

Najveću zahvalnost, ali i ispriku ipak dugujem buonsangueu. Ne volim baš uvijek tvoj utjecaj na ovim stranicama, ali znaš što još više ne volim? (ovo treba zvučati kao Milo Hrnić 🙂 ) Kad si u pravu.

Da je ovo forum, davno bi imao administratorski status. Ključni utjecaj na mene nije se ipak događao u bespućima tvojih komentara na ovim stranicama. Odvijao se iza svih onih sličica ispijenih vina u „Best Of“ prvim dojmovima svake nove kalendarske godine. Jednom si mi napisao da si bio tek „katalizator“. Volio bi da i ja mogu biti takav katalizator.

Pokrenuo sam stoga nešto u što vjerujem da s vremenom može na bolje promijeniti puno toga. Nakon svih vođenih degustacija, festivalskih radionica, ocjenjivanja, objavljenih članaka, specijaliziranih rubrika i drugih projekata, pokrenuo sam s Ivanom Salopekom malo drugačiju edukaciju. Bez powerpoint predavanja, ali i bez besmislenog preseravanja olfaktivnim senzacijama 🙂 🙂 🙂 Ono što ovdje radim, ne može se lako kopirati. Zahvaljujući tebi.

Zahvaljujući tebi ne bi bilo ni terroirskih vina ni čaša u Vis ni nebrojenih drugih tema u koje se i prehrabro upuštam. Mnoge stvari izgledale bi drugačije. Mrzim kad si u pravu, ali i ja sam sigurno u pravu kad tvrdim da je buonsangue uživo, svakako drugačija osoba od svojeg avatara.

Zahvalan sam i na recentnim otkrićima. Kad iz čaše procvjeta izvorno začepljena 61-godišnja klasična Rioja u idealnoj kondiciji, malo toga što misliš da znaš o vinu ti pomaže. Moraš imati dušu.

No, dosta pederane. Vrijeme da se vratim u „kritizer“ mod. Nedavno se poklopilo da sam bio pozvan odabrati osobne favorite unutar domaćih granica. Kraj svega što sam nadrobio, izdvojio sam u tom smislu tri imena. Miloš, Tomac, Coronica.

Zbog kontinuiteta ozbiljnog rada i to takvog koji uvelike nadilazi uskogrudne okvire domaće vinske scene, ovo možda i nisu jedini(e) vinari(je) čija vina djeluju „kao da nisu odavde“,a da istovremeno uvjerljivo utjelovljuju identitet svojeg podneblja, ali meni predstavljaju sigurno utočište, odmor od gluposti i uzemljenje.

Millenium je jednostavan i čist, moja osobna preporuka za pjenušac klasične metode jer u svojem cjenovnom razredu ne postoji ništa tako ozbiljno dobro. A opet, taj Brut koliko god bio briljantna vrijednost, skoro je brutalan u usporedbi s Diplomatom kraj čije svjetlosti, snage i beskompromisnosti materijala djeluje tvrdo i tupo u usporedbi. Kao kompot od jabuka naprama precizno nijansiranoj strukturi koja nosi aromatičnost idealnog intenziteta. Tomčev Classic u aktualnim LOT-ovima je Brut Nature i nikad nije bio bolji. Zreo i pun, a fokusiran i elegentan. Premda više kvaščano iskustvo od Milleniuma i Diplomata, svoju punu raskošnu zrelost pokazuje bez trunke gorčine. Pjenušavi Rose je sami vrh svoje kategorije i puno šire od nacionalnih granica, a Amfora Brut suludo hrabri iskorak u nepoznato ravan čaroliji koju još nisam u potpunosti razumio, ali me okupirala do razine iznad puke fascinacije.

Miloš je moj odgovor kad bi morao odabrati jedno jedino vino koje svjedoči o Hrvatskoj. Zanimljivo, baš je meni, kojeg smatraju velikim kritičarem plavaca i nekim tko „ne voli plavce“, upravo Plavac Mali taj odabir. Ukratko, ne znam što uvjerljivije utjelovljuje sve što se očekuje od velikog vina od Stagnuma. Postoje bliski aspiranti, ali da u ovom trenutku moram učiniti taj odabir, ne bi dugo dvojio. Kako nemam bolji komentar od ovog (https://buonsangue.wordpress.com/2011/04/11/in-hoc-stagno-vinces/) ,rado prenosim link na sadržaj posta koji vrijedi pročitati više puta.

Osjećam potrebu zahvaliti i svim onim vinarima i vinima koja na tržištu ostvaruju dodanu vrijednost za novac. Koliko god bila različita, to su vina koja predstavljaju svako u svojem kontekstu osobnu „Preporuku“ u navedenom smislu. Odavno su tu Iuris, Ritoša, Vuina… mladi aspiranti poput Piquentuma, ali i legendarni vinari poput Enjingija.

 

Svima koje sam izdvojio i još više onima koje nisam, zahvaljujem na inspiraciji i želim vam sretan Božić i sretnu novu 2016. godinu. Vinima berbe 2015. možemo se veseliti 🙂

Živjeli!