Sudba je htjela da se i samim početkom godine prisjetimo još jedne značajne osobe koja je obilježila kulturu vina. 2016. nije doživio Charly Foucault, poznato prezime iza cijenjene Clos Rougeard vinarije u Loirskoj apelaciji Saumur-champigny. Braća Foucault potpisuju ono što je, prema istinskim poznavateljima, ponajbolji Cabernet Franc uopće. Taj „Les Pouyeux“ koji pamtim jedno je od najznačajnih vina koja sam probao.
Očito je kako je u 2015. godini objavljeno manje dojmova nego u prethodnim godinama.
U osnovi, nakon tisućitog, više niti ne objavljujem dojam ukoliko mi nema osobitu vrijednost, ukoliko vino ne nalazim značajnim zbog nečega ili ga eventualno objavim ukoliko je stimuliralo da plasiram neku poluprovokaciju ili natjeralo da se upustim u neku problematiku ili slično.
Naravno, još uvijek nalazim zadovoljstvo u traženju tzv. “Best Buy vina”, koja iz ovih ili onih razloga smatram da vrijede više od svojih novaca pa tako umjesto Best Buy osvrta početkom godine postoje Preporuke.
U duhu tradicije i u želji da naglasim ono zaista ponajbolje o čemu sam ostavio crticu ili dvije u protekloj godini slobodan sam izdvojiti:
Poderi Colla, Campo Romano, 2011.
Krauthaker, Merlot, 2011. (tržišni uzorak – TBA)
Legovina, Cabernet Franc, 2009.
Ronchi di Cialla, Schioppettino di Cialla, 2004.
Ronchi di Cialla, Ciallabianco, 2001.
Ronchi di Cialla, Schioppettino di Cialla, 2010.
Drappier, Pinot Noir Brut Nature & Fleury Blanc de Noirs Brut
Zatim nekoliko hrvatskih bordoških kupaža, svaka vrlo specifična i svaka vrlo – rasprodana, što je dobro ako je kupljeno za čuvanje i to višegodišnje čuvanje u podrumu, ali je vjerojatno prerano ispijeno u nekom restoranu…
Grabovac, Gran Reserva Modro Jezero, 2010.
Da moram izdvojiti samo jedno vino, ovog trenutka vjerojatno bi odabrao ili Fleuryjev BdN ili Drappierov Brut Nature
🙂 Ili možda 2004 Schioppettino di Cialla ,ali obzirom da je prošlogodišnji „pobjednik“ bio 1992 Schioppettino di Cialla, neka budu Drappier i Fleury 😉
Oboje smatram i vrlo značajnim dojmovima, meni i najdražim iz prethodne godine.
Znam da nisam još obradio sve inpute prikupljene sa zagrebačkog VinoCom-a, ali već jednako tako znam da „Najugodnija iznenađenja 2015.“ nema potrebe posebno nabrajati u odvojenom dojmu jer samo je jedno neočekivano ugodno iznenađenje zasjalo prošle godine:
Ivančić, Chardonnay Sur Lie 2013 & Chardonnay 2014.
U nastavku, osobne arhive radi, bilježim „žrtve“ različitih privatnih druženja godine 2015. od bezveznih smijurija do nečeg najboljeg ikad 😀 Ako nekome nešto zapne za oko, to nije slučajno 😉
Dnevnik vinopije 