Cijena: cca 7 Eur
Tako rado bi lamentirao o revoluciji Lambrusca. Još negdje čuvam članke iz 2014., 2013…. Skoro je to nerealizirani popis za kupnju. No nekako ni Rinaldini ni Medici Ermete ni Vittorio Graziano ni Paltrinieri Radice ni Cleto Chiarli ni Cantina della Volta ne postaju ništa više od hinjenog name droppinga prepisanog iz nekog „Rethink Lambrusco“ izvora.
Doduše, nije da kod nas nema ništa zanimljivog. Prijestupni ponedjeljak sam se našao u društvu 2010 Lambrusco Donati Camillo. Kopkalo me nešto u pozitivnom smislu i prezahvalan na navedenoj preporuci Bastiona otvaram ovaj Ponente Podere Cipolla.
Zaključujem kako je to što me kopkalo kod Lambrusca zapravo paradoksalan spoj zemlje i zraka…
Štovano pučanstvo i dragi sugrađani, ukoliko ne poznajete Lambrusco, to je u redu. Ne poznajem ga ni ja. Osim ako ne računamo hrpu Amabile (oznaka slatkoće za Lambrusco) ili slađih bućkuriša frizzante atmosfere ispod čudnovatog čepa.
Ponente se otvara sa dobrodošlim grožđanim senzacijama, ali i dosta zemljanog materijala. Uz mjehuriće primjereno odgojene da ne djeluju preintenzivno, ali niti flah. Željezni, hrđavi zapjenjeni mjehurić.
Neobični raspon okusa koji pripada drugoj kulturi. To je ono što tražim ovdje.
Međutim, Lambrusco dell`Emilia jesu i ova vina koja sam spomenuo i gomila bezimenih zombija koji pune listing nekom grosistu u pregovoru s trgovačkim lancem.
Grasparossa iz organskog uzgoja. Metodo ancestrale. 6000 boca godišnje. Google it.
Mene sve više fascinira kako se stapa s rubom sira smrdljivca i polufermentirane salame sa začinima. Život je kratak. Ovaj dojam je već predug.
Dnevnik vinopije 