Stanovnike Zagreba je iznenadio ružičasti oblak koji je iznad grada lebdio od 12 do 19 sati tijekom 19.03.2016., a hrvatski mediji pitaju se što je ova misteriozna pojava i tko ju je izazvao.
U mojem slučaju, krivac za opisano stanje je Rakov Opol 2015, ružičasto vino dobiveno iz sorte Babić u šibenskom vinogorju. Bilo je to napokon vino nakon mase šampona koja su se mogla probati u Mimari tog dana.
Općenito, u tom kraju u nešto širem geografskom smislu, ružičasta su vina danas posebno uspješna, premda to zapravo znači tek nekoliko proizvođača malih količina rose vina dobivenih iz sorti Plavine i Lasine.
No, tema je Pink Day 2016. Osim osobnih očekivanih favorita koje nema potrebe izdvajati, ono što sam prepoznao kao izuzetno kvalitetno, svako u svojem žanru jesu:
Kairos Rose iz sorte Crljenak (Tribidrag) koji za razliku od bljutavih „white Zinova“ kalifornije pokazuje puno karaktera i ove će se godine vjerojatno prepoznati u krugu najuspješnijih rosea Dalmacije, uglavnom doduše nastalih iz Plavca Malog.
Rose iz Darnekuše Joanne Ahearne. Ponekad je potreban Master of Wine da prepozna ljepotu sorte poput Darnekuše. Materijal ne dolazi iz onih najviših vinograda u Hrvatskoj koji su na veliku nesreću ljubitelja vina zapušteni erozijom Plančićeva „trijumfa“, ali jest s visoke nadmorske visine drugih položaja otoka Hvara.
Cmrečnjak Rose Brut. Sasvim neočekivano za Međimurje gdje se dosta vina dizajnira sukladno diktatu tržišta ili su možda očekivanja tržišta preodređena onim što im se servira, ali Cmrečnjak je ozbiljno suh i neobično životan pjenušac koji se lijepo uklopio u dobro društvo Bolfana i (pre)poznatih pjenušaca Plešivice na ulazu u dvoranu.
Korak „Draga“ Rose 2015. Dosad me nije oduševljavao Korak rose, ali ovo je bilo izvrsno. OK, i ovo je uzorak iz bačve, a oni znaju biti jako zavodljivi u svojim fazama, ali naznake su izrazito obećavajuće. Jedva čekam.
Ritoša Muškat Ruža Porečki 2015. Prekrasno vino koje ostvaruje sklad svježine i voćne slatkoće kao malokoje. Premda će se svidjeti i svakoj starleti koja obilno namirisana dolazi kušati vina, puno je tu više od banalnog slatkiša. Forma koju drži u čaši i produbljivanje aroma koje vremenom nastupa zaslužuje malo dublji uvid. Moja bočica me čeka u frižideru.
Zigante Aurora Se 2015. Bilo bi nepravedno ne spomenuti rose iz sorte Teran, a ovogodišnji interes zasluženo uzima ovo vino. U puno suptilnijoj ekspresiji izvodio bi i Kabolin rose, koji se teško može doživjeti u dvorani punoj vina.
Bilo je još puno toga lijepoga. Deklić se jako lijepo prezentirao, jako zanimljiv i Prigora Rose, Slavonci poput Pinkertice, Iurisa, Buhača…
Dnevnik vinopije 