Cijena: 61,98 kn
Kad se pojavio, s godištem 2008., Dillatum je bio ugodno iznenađenje. Podsjećao me na vina kakva su se nekad pravila, samo zdrava, dobra vina, ali koja su imala svoj karakter, dosta jasnu pripadnost nekoj tradiciji Mediterana u najopćenitijem značenju, a zapravo Dalmacije kakvoj je svjedočio autor slavne ampelografije, a kakvu sam mogao zamišljati kroz to vino. Nije nevažno niti da je boca koštala 50 kn u maloprodaji 😉
Već 2009. nije bila jednako uvjerljiva, ali je to još uvijek bilo usporedivo vino. Meni je Dillatum posebno značajan jer je sadržavao malo drugačije sorte, koje su svjedočile o nekoj drugačijoj crnoj Dalmaciji. „Oprostio“ bi dakle i veću neuvjerljivost Babici, Ljutunu, Ninčuši, Glavinuši, Dobričiću, Crljenku Kaštelanskom i Plavcu, sortama tog kaštelanskog genetskog mišunga blendanih u Dillatumu.
U nekom trenutku Dillatum je postao valjda prepopularan za svoje raspoložive količine. Razmak od tri, četiri godine između berbe i plasmana na tržište sveo se na tek jednu godinu. Dillatum 2015. punjen je u lipnju 2016. Moram priznati da je i meni bio potreban za jednu radionicu, ali tada, sredinom svibnja nisam mogao dobiti bocu i cijenio sam integritet vinarije koja ne pušta vino koje još nije spremno. Premda je to bilo svega par tjedana od punjenja.
Međutim, bojim se da se Dillatum pokvario. Ne u smislu da je vino neispravno. Naprotiv, vjerojatno je sada i „čišće“ u enološkom smislu. Ali, doziranu rustikalnost zamijenila je anesteziranost. Sada imam dojam tehniciranog vina, ne školovanog već grubo korigiranog materijala.
Da li je došlo do nekog problema sa stabilnosti, osjećam li jod ili merkaptane suzbijane sumporom, nije moje područje niti je dobro ukoliko uopće razmišljam o tome. Ne znam i ne zanima me. Znam da ovaj Dillatum ne mogu popiti. Gutljaj je to koji se teško probavlja.
To mi je toliko krivo da se već treći dan nadam da je samo do boce, ali mali glas mi govori da se uzalud nadam. A taj glas ne dolazi ni od jedne od 4 sorte u 2015 Dillatumu.
2015 Dillatum deklarira 13,5% alkohola i sorte Plavac, Babica, Ljutun, Dobričić.
Dnevnik vinopije 
poklonio ga neki dan jer sam ciljao na crni blend od 3 ili više domaće sorte, a nisam ni probao 2015 🙂 btw. nije da sam imao puno izbora u navedenoj kategoriji, eventualno još R6. kategorija je potpuno proizvoljna i vjerojatno samo meni nešto znači, ali može li se netko sjetit još kojeg takvog vina?
Da je isključivo od naših sorti i u toj cjenovnoj kategoriji, teško. Interesantan crni blend u toj cjenovnoj kategoriji je Bogondon- Stina (plavac, syrah, cabernet, merlot). Naravno, iz 2014, užasne godine kada je većina vinara očito pobrala ono malo što je valjalo od svake sorte, i sve kupažirali (Boškinčić, Coronica je isto imao neki crni blend iz 2014)
Bogondon ne dolazi u obzir jer ima nepodnošljivo pretenciozan naziv 😀
Ovo mi je bilo značajno vino zbog “atipične crne Dalmacije”. To je svakako tema koja me zanima i koju sam u par navrata i moderirao.
Nije lako danas naći niti monosortna vina Darnekuše, Lasine, Plavine, Rudežuše 🙂 Babica je srećom pristupačnija, kao i Crljenak, a onaj jedan Dobričić i Ljutun koje sam svojedobno probao vrlo su nedostupni… od blendova koje “isključuju internacionalne sortimente” (tako da to nije ni R6, a kamoli Bogondon) pada mi na pamet trenutno jedino Amicus Novus Sladića ili neki blend drugoga Sladića 😀
La Sin od Bibića je fantastičan, čini mi se da prilično ispod radara prolazi to vino
Pa, meni se čini da prolazi ispod radara jer nije još baš sve na svom mjestu, ne samo kao vinu od lasine, već kao samom vinu. Dobra priča i etiketa (tko voli i bitno mu je), ali vino je tanašno i, nakon početnog zavodnog parfema, opada i nestaje. Siguran sam da Bibich može puno bolje od ovog ”La Sin” i ”Domaine” priče. Dokazao se u mnogočemu pa očekujem da i od Lasine izvuče najbolje.
Meni LaSin jako dobro funkcionira. Imao sam i ja slično iskustvo ne predavno, ali onda kad je ponestalo Sladićeve Lasine uzeo sam ovo ljeto La Sin za neku priliku i ugodno je iznenadio. Delikatno, ali vrlo postojano u ovom smislu koji navodiš.
I meni vrlo dobro funkcionira LaSin, a da je tanašan (u usporedbi s nekim jačim sortama), to nije sporno, ali ne zato što bi vino bilo loše vinificirano, kako to Patti sugerira, nego zato jer je sorta takva, vrlo sličan crnom pinotu, koji je isto kao sorta zapravo prilično “tanak”
Sori zbog upadice, decki, ali, Torro, koliko sam ja shvatio, ti vjerojatno prichash o tendencijama sorte u smislu relativnog volumena i ekstraktnosti, a Patti o intenzitetu, perzistentnosti i, eventualno, preciznosti vina, sto su u tom slucaju zapravo dvije razlicite teme. (I, da budemo fer, nigdje ne vidim da sugerira da je “loshe vinificirano”, vec dapache kazhe doslovce da “nije jos bas sve na svom mjestu”, sto je ipak malo drukciji komentar…)
Vjerojatno si u pravu, mislili smo na dvije različite stvari
“od blendova koje “isključuju internacionalne sortimente” (tako da to nije ni R6,…” – R6? možda znaš nešto što ja ne znam 😉 ali R6 bi trebao biti u toj kategoriji…
Je, oprosti, zamijenio sam sa R5 koji je bijeli blend. R6 bi trebao biti i koliko znam je plavina, lasina i babić
Gle, None, ni ta 2008. nije bila baš neko super vino….više fora jer su nutra neki ninčuša, ljutun, nadrkan, minđuša itd…time ni razočarenje ne bi trebalo bit tak gorko. Malo onak, nit smrdi nit miriše. Dae na etiketi pisalo plavac mali, ne bi danas ziher ni bilo tvoje recenzije. To me podsjeća na onu narodnu…krenuli smo loše, a onda se naglo pogoršali… 🙂
Ne razumijes ti to, dragi moj, nisi ti jos na toj razini. Nash None ti je totalan doktor za neke stvari, primjerice za “vina kakva su se nekad pravila, samo zdrava, dobra vina, ali koja su imala svoj karakter, dosta jasnu pripadnost nekoj tradiciji Mediterana u najopćenitijem značenju, a zapravo Dalmacije kakvoj je svjedočio autor slavne ampelografije”, na sto ga sve to vino, kako kaze, “podsjeca”, iako onda u zadnjem dijelu recenice priznaje da je sve to samo “zamishljao”. Dakle, vino ga zapravo ne podsjeca na sve to na sto izricito tvrdi da ga podsjeca, vec ga podsjeca na nesto sto je on zamishljao, sto takodjer izricito tvrdi. O tempora, o mores 🙂 🙂 🙂
He he, sad vidim da sam propustio dodati i all`antica odrednicu 😀
🙂 DilleTANtum – umišljaj vina kakvo je bilo dok još rvacki pra-vinari, koi su ga radili, i pra-blogeri koi su ga lokali, nisu bili takvi jebeni stručnjaci ko danas. Ur-weine für ur-alkos… 🙂 None je vinski Highlander….besmrtan….prati ljutun još otkad ga je Muhlo sa sve Kosjencem dovuko sa Karpata… 🙂
re: “DilleTANtum – umišljaj vina kakvo je bilo dok još rvacki pra-vinari, koi su ga radili, i pra-blogeri koi su ga lokali, nisu bili takvi jebeni stručnjaci ko danas. Ur-weine für ur-alkos…🙂 None je vinski Highlander….besmrtan….prati ljutun još otkad ga je Muhlo sa sve Kosjencem dovuko sa Karpata…” — ifke, trolaš za 100 punata 😉 ponekad (poneko) pije ili podržava ideju, predodžbu, ili (božemioprosti) sjenu onog nekog mitskog vina. pa zanemariš sve ono oko čega bi inače digao kuknjavu. razvali te ona “tupa” i “tvrda” žilavka koju popiješ na slučajnoj terasi na žalu uz neretvu. prođu kroz tebe i partizani i austro-ugarska i rimljani i sve ostalo odjednom. možda čak i muhlo 😉
A čuj, netko njuši štalu u najčišćem Bordeauxu koji sam probao, a netko uživa 😉 Neovisno o predočekivanjima
Jasno, jasno, ja sam prvi koji ce se sloziti s time… Usput i transverzalno, netko je jednom rekao nesto u stilu (parafraziram): “Drinking old wine is like making love to a very old lady. It is, of course, possible and can even be enjoyable. But it requires some imagination.” 🙂
Ma to ide mene, Tvrle….None mi želi oduzet demokracko pravo da u Pauillacu osjetim ponešto štale. Ne želim se spuštat na taj nivo razgovora i zato ću samo da kažem….Vahee!…tako mi Manitua….umri, bledoliki! Dabogda napo Sarajevo dogga Valter brani! 🙂
Sve u redu, ja sam se vise nadovezo da naglasim kako nash None ima puno mashte 🙂
Hahaha…jašta neg ima. Pouring down in buckets… Al opet, jebiga, aj ti budi vinski bloger u Rvackoj bez mašte… Mene sam zabrinjava što se None počeo izražavat prilično izravno, bez međuredaka….nije dao čak ni 86+ bodova. Kriza ljubavi i tolerancie zakoračila je i na ovaj blog… 🙂
Maštoliki, pa moram se negdje ispuhati. Posebno u ovom “virtualnom” okruženju. Kako bi inače i ti imao prostora za istu praksu. Vidiš da je oprost, tolerancija i empatija posljednje što napušta uredništvo ovih stranica dok altruizam poprima uzvišeni oblik. Možda bi čak trebao aplicirati za neka sredstva namijenjena pomoći hendikepiranim i drugačije uskraćenim u svekolikim vidovima ljudske prirode poput imaginacije primjerice
Ne shvatam tvoju zadnju rečenicu, bledoliki bez kose……pomalo se gubiš, neka ti Manitu pomogne! 🙂
“Ne shvatam tvoju zadnju rečenicu” Exactly my point. Molim, dodatne zahtjeve u inbox 😀