Točno prije mjesec dana u Westinu su se predstavile graševine, pošipi i druge sorte… osim istarskih malvazija i žlahtina 😀 i garganege i greco di tufo… ni fiana nije bilo, a bogami ni moschofilero, također ni obeideh…
Kristalna dvorana Westina već je korištena u svrhe prezentacije vinske ponude i to uspješno. Tako je bilo i ovog puta.
Nije bilo Malvazije, ali je bila Malvasija. Dubrovačka, u režiji vinarije Crvik. Napokon mi se svidio Tesoro. Pratim već neko vrijeme, osobito cijenim crna vina Crvika, pogotovo Vilin ples, a čini se da s godištem 2016. i Malvasija.
Slično mi se čini i za Zlataricu vinarije Prović. Chardonnay i MC obožavam već neko vrijeme, a s berbom 2016. čini se i Liviju.
Nadam se da to nije samo do stvarno izvrsne berbe. Jer, iznova sam otkrio Graševinu Iločkih podruma. 2016. je stvarno dobro vino, pristupačno, a nimalo banalno, po ničem „konfenkcijsko“ 😛
Kalazić ! Izvrsna mlada graševina, meni osobito onaj drugi uzorak sa „skupljim kvascima“ 😉 Ako nisu od zlata, isplatili su se.
Još jedan neočekivani favorit – Voštinić-Klasnić s ovim „maceriranim“ Škrletom. Dobar materijal, puna zrelost, prodornost i perzistencija na nepcu, a sve vrlo pedantno.
Galić bi s 2016. mogao ponovo imati stvarno izvrstan Sauvignon. Sontacchijeva Graševina još bolja od 2015., ali najvrijednije iz tog kutjevačkog podruma ostaju Cabernet Franc i Crni Pinot.
Prigora veseli! Zelinski Sauvignon i Riesling kuće Bedeković prepoznatljivi i odlični. Bijeli Pinot Vlade Kosa iz 2016. zato je neprepoznatljivo odličan 😛 Inače od Vlade Kosa očekujem odlično crno vino, također neprepoznatljivo za Zelinu 🙂 🙂 🙂 ali očito stvarno dobra godina za Bijeli Pinot. Onaj poznatiji zelinski Kos ima odličan pjenušac Rosula iz Crnog Pinota, ali to je druga priča za jedan drugi osvrt.
Međimurci su došli valjda svi 🙂 Svaka čast. Mislio sam na trenutak da sam u njihovom zavičajnom klubu. Posebno me veselilo vidjeti obitelj Kossi nakon duljeg vremena. Rizlinzi su njihov forte, baš kao što je to Zeleni Silvanac kod Cmrečnjaka. Ipak nekako najviše cijenim vina Belovića poznatom po Sauvignonu, Tramincu, a meni definitivno i Graševini. U redu i Dvanajščak-Kozol i dr, ali također za jedan drugi osvrt.
Od svega je samo jedan izlagač kao osobito ugodno iznenađenje obilježio ovaj En Primeur, kasnije i Grand tasting, a to je Kopjar. Zagorje, na samoj granici s Varaždinom. Rizling, Sauvignon, Graševina, čak i Crni Pinot. Previše pozitivnih impresija da ne bi bolje istražio. Dodatna intriga, deklariraju se kao organska vina: “Do zadnje kapi” 😀 Pa ispočetka 🙂 🙂 🙂
Dnevnik vinopije 