Premda, walk-in shower me uvijek osvoji. Kupaonica koja čini razliku. Prije previše godina, organizirali smo jedan „managers meeting“ u ovom hotelu. Sudionici iz većine europskih država. Umjesto Zagreba, za reprezent Hrvatske odabran je Dubrovnik i Hotel Palace. Sad sam siguran da je to zato što je dubrovačka voda puno zahvalnija. Pretpostavljam jer bi zagrebačka „soba za tuširanje“ ubrzo postala soba za skupljanje kalcij karbonata.
Kad se već „žalim“ u duhu jedinog općeprihvaćenog hrvatskog jezika, valjalo bi reći kako se ove godine ocjenjivalo vina Dubrovačko-neretvanske županije, ali i drugih hrvatskih i inozemnih regija. Trebalo je tri dana za taj broj uzoraka, a nakon četiri dana i najblistavija hotelska hrana postane naporna. Osim slastica koje su u Dubrovniku uvijek „Top“! Prezahvalan sam Konobi Veranda koja nas je ugostila u Štikovici. Treba otići dolje dok ih još drži entuzijazam i dok ekipa ne skuži, jer kapacitet je razumno skroman. Smještaj rentaju već godinama, ali restauracija je recentna priča koliko sam shvatio.
Odmah su uspostavili nekonfekcijski pristup. Žablji bataci. Možda su skakutali još tog jutra, ali su smirili želudac odmah. Svježe neretvanske žapce sočnog mesa slijedila je krem juha od hercegovačke raštike. Zatim pašticada koja se stvarno pripremala bez „shortcutova“ i domaća loza uz desert za kojeg svako mjesto na dalmatinskom jugu tvrdi da je njihova receptura izvorna. Taj ručak je istinski nahranio gosta i pružio neke istinite okuse koji se pamte i prepoznaju.
Jer za razliku od salmonele s okusom industrijski procesuirane piletine – prava hrana je Lijek! Nutrijent koji hrani tijelo i dušu. Kojom god tehnikom i vještinom raspolagao, jelo će biti tek šablonsko ukoliko je namirnica konfekcijska. To se osjeti kod jela, kao što se osjeti kod vina.
Zato sam se veselio prilici da otkrijem nešto „ispod radara“, neko vino ili vinariju koja radi iznimna vina, ali je potpuno nepoznata izvan lokalnih okvira…
Značaj Dubrovnik FestiWine je veći nego što mi purgerinjosi mislimo. Na Korčuli primjerice, niti tjedan dana nakon Dubrovnik FestiWinea, na nekoliko mjesta su konobari znali preporučiti dobro vino i ukratko objasniti zašto ga preporučuju. Također su znali istaknuti „nagrađeno vino“ s Dubrovnik FestiWine u toj i toj kategoriji !?
Čini se da je baš Korčula jako dobro prošla u Dubrovniku i to nije slučajno. Premda je vinarija Bačić opravdano zablistala u kategoriji bijelih suhih vina, meni su Grk i Grci obilježili taj dan. Što se Pošipa tiče, Korkyra Melania 2015 Luke Krajančića je već sad impresivna, ali je vino koje će biti jako traženo za koju godinu.
Grk Bartul obitelji Zure 2016 i njihov prošek Elysion – standout! (veliko zlato zasluženo odnosi Đurinski iz Zagorja jer… #ledenaberba) Prosušeni Grk bio je čaroban, evocirajući neki drugi valorizacijski sklop od konvencionalnog. Praviti „prošek“ iz prosušenog grožđa sorte Grk receptura je iz davnina. Danas hrabar iskorak predstavlja povratak u zaboravljenu prošlost. Drago mi je da se to prepoznalo.
Kao što mi je drago da se prepoznao neočekivani „late entry“ – Fiorduva Marise Cuomo!?! Blend lokalnih sorti Fenile, Ginestra i Ripoli, ovaj Campania DOC Costa d’Amalfi prepoznat je kao jedno od najznačajnijih talijanskih bijelih vina. Drago mi je da se to prepoznalo i u natjecanju, jer ovo vino je priznanje festivalu. (For the record Tvrle, od mene je dobilo najvišu ocjenu u kategoriji. Recognized 🙂)
Što se tiče Grka, mislio sam na Kretu. KonKret-no Lyrarakis. Vino iz lokalne „rediscovered“ sorte Plyto (!) i drugo iz također lokalnog, ali raširenog bijelog sortimenta Krete – Vilana. Nisu to vina za ocjenjivanja, ali takvu ekspresivnu osebujnost podržavam.
Prepoznao sam i Volarevića u kategoriji crnih i rose vina. Odnosno, prepoznao sam Komarnu!!! Volarević potpisuje meni najbolji rose (La Chic 2016) u konkurenciji i meni drugo najbolje ocijenjeno crno vino – Plavac Mali Gold Edition 2013. Također, istaknuo mi se Pribidrag Kuće sretnog čovjeka ! 2012. i 2010.
Iznenadilo me da Cattunar potpisuje Teran barrique 2007. !? Kao i Dubrovački podrumi svoju Merlotinu 2007. Respekt!
Kad smo već kod merlota, Crvik ima predivan Negromant 2015. Općenito, Crvik pravi divne stvari i zaslužuje poseban osvrt…
Dalmacija je najraznovrsnija hrvatska vinska regija. Prepuna autohtonih sorti iz davnih vremena. Premda pod istim suncem, prepuna je i različitosti. Zaleđe se razlikuje od otoka koliko se i otoci razlikuju od obale i međusobno.
Cilj Dubrovačkog festivala vina upravo jest promocija autohtonih sorti i vinske kulture tog najjužnijeg dijela Hrvatske. Najvažniji segment festivala je izložba vina. U povijesno značajnim Lazaretima, ugođaj je bio više nego stimulativan. Izlagačima iz županije pridružili su se izlagači iz svih dijelova Hrvatske i susjedstva. U tom kontekstu, imao sam priliku održati radionicu o Frankovki. Tema koja zaslužuje poseban osvrt.
Lazareti su izgrađeni kao jedna od preventivnih mjera zaštite zdravlja stanovnika Dubrovnika za vrijeme Dubrovačke republike, ponajviše zbog straha od kuge i drugih zaraznih bolesti. Nitko nije mogao ući u grad dok nije proveo 40 dana u Lazaretu. Bila je to prva poznata karantena u svijetu.
Neka od ovogodišnjih „otkrića“ sigurno će se uskoro pročuti. Vina godišta 2016. obilježena su vrlo uspješnom berbom. Otok Korčula može se ponositi svojim vinarima koji su ove godine ostvarili najviše ocjene za svoje sorte: Pošip, Grk, pa i Cetinka, koja je pravo osvježenje nasuprot moćnim i često težim bijelim vinima.
Jesam li pronašao nešto „ispod radara“? Manje nego što sam priželjkivao, ali ono što jesam je vrlo uzbudljivo… uskoro u dojmovima 😉
Dnevnik vinopije 