Cijena: cca 10 Eur
Odmah ti mora biti jasno da ovo nije za brzinski snif, srk, pljuc. Način na koji miriše je „geološki aktivan“ poput recimo raznih vulkanskih vina… to nisu ona koja je Spock pravio, već vina s vulkanskog tla, među kojima i neka meni najdraža terroirska vina.
Nije nevažno i prepoznati adekvatnu čašu za ovo vino. Velika čaša za bijelo vino oslobodit će bolje one specifične aromatske senzacije i asocijacije koje ovo vino evocira.
Poput grožđa iz kojeg je nastalo. Zamišljam žutonarančasto (ne znam zašto i pjegasto) grožđe srednje velikih bobica i tvrđe, ali puno sočnosti i mesnate žvakljivosti 🙂 Letimičnim pregledom interneta nisam uspio ustanoviti kako je sorta Plyto ampelografski definirana, a osim toga me zeznula Lyrarakis vinarija koja je Plyto brala u tri navrata, ali grožđe je svakako bogato mineralnom informacijom.
Voćne asocijacije uopće ne pomažu opisati ovo vino. Ta non-fruit aromatika zato je vrlo upečatljiva i uvjerljiva. Primjerena kompleksnom vinu kojem treba široka čaša i puno više vremena nego što to bilo koje ocjenjivanje tolerira. Zato jedan od najdražih suvenira s Dubrovnik FestiWine zapravo dolazi iz Grčke i to s Krete.
Možda zbog toga što „uljna“ komponenta traje dulje od svježine kiselina, after podsjeća na kalamata masline 😀 No, kako nismo na Peloponezu već kretskom položaju Psarades gdje Lyrarakis uzgaja ove drevne, mnoge skoro izumrle sorte, suzdržavam se od kušačkog imaginarija 😉 i nazdravljam jedinstvenom doživljaju.
Dnevnik vinopije 