Vinarija Fazan, Riesling, 2015.

Cijena: 15 Eur u podrumu

 

Ne meću se dukati na cveće,

već na cure koje nitko neće.

😀 Priča o vinariji Fazan ne počinje u Prnjavoru. Prnjavor je inače najpoznatiji kao mjesto blizu Banja Luke 🙂 🙂 🙂

Banjalučki ćevap? Može. Banjalučko vino?!?

Sad će se javiti Alejandro i reći – Jungić, ali inat nije dovoljan da se napravi nešto dovoljno značajno. Tehnologija omogućuje da uzgojimo grožđe i napravimo „vino“ i na Marsu, ali činjenica je da banjalučki kraj kao niti većina Bosne ne poznaje tradiciju pravljenja vina.

Uostalom, zime su uglavnom surove na ovim obroncima. Do te mjere da se plemenita loza tijekom najhladnijeg perioda doslovno zatrpava zemljom. Da se spasi od smrzavanja. Što je bilo Christianu Zwickertu da na ovim hektarima posadi Chardonnay i Riesling ili Syrah i Pinot Noir, Cabernet Franc i Merlot?

Priča ipak počinje u njegovom rodnom Alsace-u ili možda u Chateauneuf du Pape-u za čije vinarije Christian radi i danas, a možda i tijekom desetljeća prijateljevanja kod Tomaca na Plešivici. Priča se nastavlja životnim partnerstvom s Oksanom Sadžik čija mama uistinu gospodari sad već respektabilnim imanjem.

Na imanju je još jedno važno ime koje potpisuje ove boce. Boris Lepir jedini je „formalni zaposlenik“, do grla u vinogradu i podrumu. I sadržaju.

A sadržaj priče je razlog zašto sam uopće išao posjetiti „Fazane“. Ozbiljan nos nagovještava ozbiljan štof. Zelena vinogradarska breskva…

Potentan sok nastupa dosta intenzivno. Ostavlja zeleni sklad u isušujućem gutljaju koji traje jako dugo.

Nije ovo tek svježe, skladno i pitko vino brza gutljaja. Ovo je Statement. Vina vrijedna spomena su ona koja traju i razvijaju se. Odgojena da se ova ekstraktna suhoća na poziciji 13% neprimjetnih alkohola, u boci dodatno produbi u novi balans koji ne mora ostvariti kompleksnost, ali će ostvariti jasnoću. Ljepotu naizgled jednostavnog.

Tek u usporedbi sa starijim godištima koja su tek danas u naponu, postaje jasnije u kojem smjeru će se razvijati.

Nije uspjeh eto napraviti nešto što zadovoljava najmanji zajednički nazivnik, konvencionalnu definiciju „vina“. Uspjeh je napraviti vno koje s vremenom dobiva na vrijednosti.

Osobito u Prnjavoru.

Porque Pas? Zašto ne? To je naziv kupaže Syraha i Pinot Noira koju smo uz izvrstan Chardonnay otvorili na tematskoj radionici Francuski začin na vinski način. Zašto ne bi pomiješali sorte koje se skoro nikad ne miješaju i zašto ne bi pravili uistinu značajna vina u Prnjavoru.

Bila je to prva vinska radionica na kojoj su se pojavili „Fazani“, a ovaj nedavni posjet je bio prvi tasting u još nedovršenom podrumu vinarije Fazan.

Fanatizam „Fazana“ ne prati marketing. Zato uvodni duhoviti stih narodne pjesme… to uvjerenje da se pravi ono u što se vjeruje da je najbolje, neovisno o diktatu tržišta, valjda je još jedino moguće u vinarenju. Vina Fazan jedan su od najekstremnijih primjera u kojem se estetika unutar boce i estetika pakiranja, bitno razilaze. Neovisno o konzistenciji i nepostojećem identitetu, svaka pojedina boca od samog oblika do etikete stvarno izgleda kao undergorund eksperiment nekog garažiste. Komunikacija je nepostojeća. Da nije Suhi u čaši spominjao ova vina u par navrata, ne bi „postojala“ na internetu.

Ali na svakom ozbiljnom kušanju s uzorcima na slijepo, ono što ostvaruju u čaši… otvara oči.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s