Dnevnik vinopije

Znate tu foru, festival traje dva dana pa danas isprobavam bijela, a sutra ću crna. Vina nisu samo bijela i crna i eto nevolje. Što je sa svim ružičastim i narančastim vinima? Što je s pjenušavim vinima? Kad isprobati neka od najnagrađivanijih i najskupljih slatkih vina?

Jedino moguće rješenje je da Vinocom mora trajati 5 dana 😀 Najveći festival vina i kulinarstva u Hrvatskoj prepun je vina iz svih krajeva, ne samo Hrvatske. Jedna velika dvorana, jedan ogroman šator i tri manje dvorane nisu dovoljni da prime sve zainteresirane posjetitelje, pa niti vinare koji su počeli izglagati i u foajeu na putu do izdvojene Zinfandel dvorane u kojoj je sve manje „Grand Cro izlagača“.

Jer Vinocom je već odavno postao smotra, pravi „who is who“ festival na kojem se mora pojaviti i biti viđen. Jedino ovdje taštinu ne mjerimo zavidnim pogledima i blicevima fotoaparata već gužvom na štandu.

Nemoguće je u dva dana isprobati većinu toga i sve se svodi na sretnu slučajnost. Osobno iskustvo temeljem kojeg je baš to i to vino obuzelo kušača.

Među stotinama izlagača nema puno imena koja nisu dosad samostalno nastupala na Vinocomu.

Svakako mi je drago da je Bedalov izložio svoje Zinfandele, odnosno Tribidrage, odnosno Crljenke 🙂 Tradicijsko vinaranje u kojem se osjeti dosta autohtonog materijala pruzetog iz starih vinograda omogućuje balans i finesu u čaši.

Jednako mi je drago da je mala vinarija Fazan iz susjednog Prnjavora imala uspješan nastup.

Neki su imali svojevrsni comeback poput posrnule vinarije Plančić, a neki poput vinarije Kostanjevec prvi put ozbiljno izlaze na tržište. Neke smo iznova otkrili premda su godinama prisutni, poput vina Anđelini iz Istre.

Neka poznata imena izložila su nove etikete poput vinarije Ritoša sa slatkim vinima iz prosušenih bobica žutog i crvenog muškata ili su predstavila možda nove berbe nakon duljeg vremena, poput autentično genijalnog „Ocu“ berbe 2015. punjenog samo u magnum boce.

Neka vina su se sada činila zaokruženija, punija i dublja nego kad smo ih prvi put probali, poput Refoška vinarije Prelac, a neka nisu postali vino već pivo 🙂 Poput najnovijeg trenda u craft pivarenju kojeg je odlično prezentiralo „otkriće“ – L`Equilibrista 60% iz muškata i 40% iz Sangiovesea.

Mnoge su granice tu da se brišu. Izraz „First beer then wine, it is fine. First wine than beer? Oh my dear…“ između ostalih. Poput rekorda u broju izlagača, broju posjetitelja i broju vina koje je Vinocom sigurno premašio i u svojem 12-om nastupu.

Čestitke!