Cijena: 78,39 kn Wineyoulike klub cijena
Naučili smo piti Malvazije. Sad je vrijeme da naučimo piti dobre Malvazije. Godina 2018. još nije ni počela, a već se zahtijevaju Malvazije berbe 2017. Po mogućnosti uz biftek. Dokle tako?
Dakle, dobro vino je dobro vino i ostat će dobro i nakon duljeg vremena u boci, a ponekad će postati i puno „bolje“ nego što je bilo u trenutku punjenja.
Preduvjeti za takva vina uglavnom nisu u „kemijskoj ravnoteži“ osnovnih gradivnih parametara poput ostatka neprovrela sladora, alkohola, tanina i kiselina…
Preduvjeti za takva vina su u ravnoteži koja se ostvaruje trojstvom Mjesta, Čovjeka i Sorte. Pod Mjestom mislimo na ono što francuzi i cijeli svijet nazivaju terroir pri čemu je tlo i geološka datost važna barem koliko i posebnosti pojedine godine u klimatološkom smislu. Pod Čovjekom mislim na vinogradara koji uzgaja lozu na određeni način i podrumara koji stvara vino, odnosno vinara kao idealnog interpretatora Mjesta i Sorte u kulturološkom smislu. Pod Sortom je sve naizgled jasno jer misli se na sortiment, plemenitu lozu koja osigurava plodove određenih kvaliteta.
Iz navedenih razloga i Degrassi (Čovjek) svoju Malvaziju (Sorta) označava i vinogradarskim položajem Bomarchese (Mjesto). Bomarchese nije fantazijsko ime već položaj specifičnog sastava tla koje omogućuje elegantne Malvazije takve kvalitete koja ne podilazi našim umjetnim konvencijama i podjelama na „svježe“ i „odležane“.
Ovo malo infantilnih tropskih senzacija po otvaranju boce, brzo izvjetri iz čaše ustupajući prostor bijelom cvijeću sa bijele zemlje položaja Bomarchese.
Elegancija i finesa kvalitete ekstrakta s dubokim salinitetom mineralni je potpis tla sačuvan u grožđu i vinu.
Visprene kiseline… (samo se zafrkavam 🙂 ) Dakle, opisivati pojedine komponente je nasilan pokušaj olfaktivne analize, a mene zanima uživanje u cjelini koju omogućuje pravi sklad. Sklad, koji je ostvaren između ostalog i vremenom u boci.
Ionako, malotko bi na slijepo pomislio da ovo nije aktualna berba. Krepka voćna svježina, tȇk i perzistencija (zavidna u kontekstu Malvazije). Citrusi i trave, izrazita suhoća, relativno nevisok alkohol od 13% (opet u datom kontekstu), sve su pozicije s kojih zavodi svaka „svježa Malvazija“.
Jedino što bilo koja Malvazija ne može ostvariti ono što dobre vremenom mogu. Ovo nije nikad bila clean&green, zelena Malvazija. U usporedbi, 2015 Bomarchese je „žuta“, jesenska Malvazija. Odatle mekoća i podatnost, odatle delikatnost, ali svejednako živa energija koja bridi nepcem i koja neće nestati iz čaše za 20 minuta.
Dnevnik vinopije 