I ove godine umjesto Best of, Best buy, Top 100 ili sličnih generatora klikova, arhiviram neke divne trenutke koje su obilježila neka divna vina.
Uglavnom su u fotogaleriji vina s privatnih vinskih druženja, ne iz restoranske ili winebar ponude, ali kako su se takva druženja počela događati i u restoranima… teško je razgraničiti 😛 , a zašto bi i trebalo.
Kad bi morao izdvojiti jedno vino koje mi je najviše obilježilo proteklu godinu (čitaj, najviše sam ga popio 🙂 ) onda bi to bilo:
P.O.Poje, Vina Bunčić, Voščice bijelo, 2016.
Cijena: 60 kn
Vjetar i kamen, suhoća i sol… nikad mi dosad bijela kupaža Tonija Bunčića nije bila toliko uvjerljiva, premda kandidata nije falilo. Ravnoteža koju je berba 2016. uspjela ostvariti donosi neusporedivu smirenost i slojevitost u čaši.
All`antica, tradicijsko vinarenje kakvo se više ne prakticira, u izvanrednoj berbi uspije sačuvati konkretnu nutritivnu vrijednost, hranjivost, energiju. Na žalost je ovo vino danas kulturološki šok, ali kome god sam ga ponudio, uključujući i nevinopije koji mogu popiti isključivo polusuhi muškat, vino je „sjelo“.
Težačka jednostavnost koja ne forsira primarne arome i zapravo ne priznaje tu modernu konvenciju, uvjetovanu podjelu na primarne, sekundarne i tercijarne… ostvaruje opojnu aromatičnost puno kompleksnijih odnosa zrelog žutog voća okupanog suncem, prosušenog eteričnog bilja i specifičnog saliniteta.
Bunčići nemaju vinograde u Dračevom polju i ovo nije Vugava. Kurtelaška je to, uz pomoć Rukatca i Kuča, sa Voščica na Visu i vino istinske dubine i kulture. Bez bar koda.
Dnevnik vinopije 