Cijena: vrijeme da ponovo citiram Oscar Wildea “Nowadays people know the price of everything and the value of nothing.”
Nacrtaj mi ovcu.
Antoine de Saint-Exupéry… prve riječi na francuskom jeziku koje sam poželio znati izgovoriti. “Mali princ“ je nešto na čemu sam odrastao. Kao i Plavac mali, uostalom 🙂
Uglavnom, pripovjedač je Malom princu crtao ovcu. Jedna je izgledala bolesno, druga je bila ovan 🙂 , treća je bila stara, a Mali princ je htio ovcu koja dugo živi. Na kraju mu je nacrtao kutiju s rupama. Ovca koju želiš je unutra.
Ta alegorija toliko je snažna i jednostavna da je nije potrebno objašnjavati.
Dingač je proslavljeni položaj Plavca malog. Danas je malo Dingača u kojima mogu uživati. Zašto je nečije „skuhano“ grožđe bolje od drugog? Zašto 2011 Kiridžija Dingač nije mastan? Zašto dugo živi? Herbalan je, kao i grožđe, blisko zemlji, kožnato i mesnato… puno topline tanina i hladnoće kiselina.
„Ako odraslima kažete: Vidio sam divnu kuću od crvenkaste cigle, sa geranijumom na prozorima i golubovima na krovu…, oni nisu u stanju da zamisle tu kuću. Treba im reći: Vidio sam kuću koja vrijedi sto tisuća franaka. Onda oni uzvikuju: Kako je lijepa!“
Puno je Plavaca u ovom cjenovnom rangu prezrelo i preteško, a bez pravog tijela. Puno ih djeluje namješteno i ušminkano, a s čudnim kiselinama, u disbalansu s cjelinom.
Korta Katarina uspijeva ostvariti ono što malokojem Dingaču danas uspijeva. Doduše, Korta Katarina je također grožđe Dingača i Postupa. 2009 Korta Katarina Reuben`s Reserve otvara se cedrovinom. Dah ipak integriranog drva. Bez džemastosti, a ekstraktno, koncentrirane arome suhih šljiva, smokava i pelina. Herbalan i na nepcu, do granice gorčine. Kadulja i tanin omekšan školovanjem i vremenom. Još pomalo drven, ali ta zemljanost i čvrsto, vitko tijelo bez grama masnoće, tvrdo, impenetrabilno. Ne zatvoreno, impenetrabilno 🙂 Vrijeme u dekanteru je obavezno. Alkohol prati takvu koncentraciju. Izražen je, ali ne grije i ne štipa. Jedan od najfinijih Plavaca koji sam probao.
2012 Korta Katarina Plavac Mali daje rogač i kadulju na nosu, a suhe smokve i višnju na nepcu. Dim i voće zajedno, savršeno čisto i pravilno. Sitan kožnati tanin isprepleten je svježinom hladnih kiselina. Pedantno skrojeno, aromatski precizno, iz prvorazrednog materijala. Toplina u nosnicama ili hlapivost? To što nema balzamičnosti na nepcu ne znači niti da nije hlapivost niti da jesu prirodno visoki alkoholi. „Vatreni plavac“ rekao bi Bulić 🙂 Kad se napokon skupi na hrpu nakon dekantiranja i formiranja u čaši, diše. Polako. Kao more. Duboko. Postaje cjelina.
Jedan je Dingač, ali što je s ostalim Plavcima? Kako se Plavac otoka Korčule uklapa? 2015 Zure Advocatus Diaboli ruši stereotipe. Daje rogač i suhe višnje, začinjenost i svu snagu topline, a bez alkoholnosti. Taničan grip na nepcu nije tako surov kakav je bio prošle godine, a sva srčanost i voćnost se produbila zajedno s neprepoznatljivo vitalnim kiselinama. Ipak se, koliko god bili usitnjeni, svi ti tanini talože i talože. U prepoznatljiv stisak. Je li to Plavac? Kakav samo tvrdi sir s maslinovim uljem može ublažiti?
„Ako odraslima kažete: Dokaz da je mali princ postojao je to što je bio prekrasan, što se smijao i što je želio ovcu. (…) Oni će slegnuti ramenima i smatrati vas djetetom! Ali, ako im kažete: Planet s kojeg je došao je asteroid B612 – bit će uvjereni i ostavit će vas na miru.“
Plavac mali uspijeva i u Makedoniji. Je li netko probao 2013 Ezimit Veliki Plavac mali? Vjerojatno više puta nego što mislite 😉 Miriši kao Vranac kožnatih tanina, ali uz voće Vranca istovremeno je bogato aromama rogača i suhe smokve, višnje i šljive. Međutim, balans fantastičan… savršeno, ali dosadno. Pomalo sintetsko, ne ispolirano u smislu zapeglanosti, već bez duše.
Duše zato ne nedostaje Višanima. 2016 Bunčić Smokovo autsajder je po svemu. Od sirove snage njegove mladosti jači je samo kožnati tanin. Vinozno vino, robusno, „domaće“, a bez indikatora „kućne radinosti“. Mineral u afteru! Pijesak Smokova koji je upio sunce i ostavio hladnoću bez imalo hlapivosti. Esencija tla i sorte specifičnog terroira.
Terroir… riječ na francuskom jeziku za koju sam poželio znati što znači.
Oči su slijepe. Srcem treba tražiti.
Dnevnik vinopije 
Pozdrav, htio bi se nadovezati na misao o Dingaču. Od boce do boce razočaranje u nazad nekoliko godina raste. Proizvođača sve više, vina uglavnom bezvezna. List loze i 16 posto alkohola kao da moraju značiti “čudo” u boci. U početku bude zabavno, ali brzo dosadi. Ipak, Kiridžija je jedan od rijetkih koji nudi sadržaj dostojan slavnog imena. Nekako mi se čini da za razliku od mnogih on zna zbog čega je vino takvo kakvo je- nije nastalo slučajno. Ako se dobro sjećam rekao je da on prvi ili među prvima bere i da pokušava iz berbe u berbu smanjiti alkohole do nekih 14,5% Kako bilo to vino ima smisla i treba postojati. Vezano za Advocatus Diaboli – nisam shvatio u čemu je tu fora. Ako i stavimo sa strane cijenu koja je teško razumljiva, specifičnost korčulanskog plavca je izostala ili je previše prikrivena ili je samo meni promakla 🙂
Da, Kiridžija je možda u prednosti zbog drugih razloga, ali svakako i zbog toga što mu vino “nije nastalo slučajno”. Advocatus Diaboli sam nazvao rušiteljem stereotipa, pri čemu sam mislio upravo na predočekivanja od “korčulanskog plavca”. Slažem se, ako je smisao u ostvarivanju specifičnosti onda su i meni npr Pagadebit i osobito Krajančićev Plavac ili Birinov favoriti, ali mislim da sve što nosi neku poruku treba postojati.
Puno toga sam ovdje otvorio između redova. Jedna od tema je i retorika koja me muči već neko vrijeme, ona o “stilu”, “karakteru” i “identitetu”.
Ok, nisam htio reci da Zuretov plavac ne stima niti da ne bi trebao postojati. Ocito sam imao ocekivanje koje nije ispunjeno, ali da ne bi bilo zabune to sto je korculanski karakter izostao nije nikakav minus. Problem meni je sta su gutljaji odlazili u prazninu iz koje nisam dobio nikakvu poruku, nikakav dodir koji bi me naveo da ponovo zelim kusati to vino..
Mozda se za 10 berbi pojavi novi “karakter” po kojem cemo opet “mjeriti” ..
Možda nisam trebao završiti komentar s tom rečenicom. Ona se ne odnosi na prethodni odgovor na komentar.
Advocatus Diaboli mi je poslužio ovdje kao primjeren “antipod” često ukuhanom Dingaču, premda Kiridžijin to ionako nije, a niti Kortin (to dvoje je međusobno vrlo različito, a opet prepoznatljivo kao Plavac). Em s Korčule em mlad vinograd em konceptualno potpuno drugačije vino 🙂 Upravo je u toj koncentraciji (osjećam) “problem” zbog čega se pojavljuje “praznina”. Konkretno sam vino na slijepo dosta visoko ocijenio godinu dana ranije jer, premda sirovo i zatvoreno, davalo mi je iskrenu prirodu koja nije samo stilski statement.
Dojam ne uspoređuje namjerno niti cijenom niti bilo kojim kriterijem redom navedene, a vrlo različite, plavce. Samo ih uspoređuje s alegorijom u kojoj niti jedna ovca nije bila dovoljno dobra Malom princu dok nije dobio hipotetsku “ovcu”, svojevrstan okvir unutar kojeg može egzistirati njegova predožba o idealnoj ovci.
Obzirom da je cijela storija o Malom Princu svojevrsna alegorija, iznio sam, nimalo slučajno, još nekoliko teza koje se mogu povezati s doživljajem navedenih (i bilo kojih drugih) plavaca.
Pribojavam se da sve to skupa zvuči kao da namjerno mistificiram i kompliciram, ali to mi se činio kao jedini način da slikovito problematiziram “što je plavac”. Tek onda mogu kvalificirati što je dobar plavac.
Ma sve pet, ali, brate, problem je da si jos uvijek u stanju napisati recenicu poput “mislim da sve što nosi neku poruku treba postojati” 🙂 🙂 🙂
Ali terapija djeluje. Još 1251 post i prva faza je pri kraju 😀
” svi ti tanini talože i talože. U prepoznatljiv stisak. Je li to Plavac? Kakav samo tvrdi sir s maslinovim uljem može ublažiti?” …..jebiga, stari, pripremi se bolje za naše top plafce! Ja to radim ovak…petog mi sjeda plaća….znači oko drugog počnem pit po 4 tablete b-kompleksa dnevno za žifce…čim sjedne plaća dok sam još u plusu, osiguram si “Plavac Kit”….u taj kompletić spadaju: Maestro kartica, b-kompleks 30 tb, tvrdi sirevi i camembert odavno isteklog roka, zabavna sisata ženska, maslinovo ulje i zubna četkica najtvrđe tvrdoće. Kad mi u jednom trenutku večeri, usprkos sisama, dobrom siru i alkoholu, tanični grip počne fakat ić na kurac i sjetim se isisanog Maestra, tu je b-kompleks da sve to podnesem sa osmjehom Mone Lize. Neki bi rekli to je tu mač zajebancije….ali fuck them…plafci su muški poso, nije za svakog. Da skratim….nije ugodno….al poslije si car i žene te vole. Nas i pilote… 🙂