Dnevnik vinopije

Vrbnik je povijesno mjesto očuvanog nasljeđa, kulturološki idealan ambijent za šarmantnu vinsku manifestaciju. Dani vina otoka Krka u Vrbniku imaju već lijepu tradiciju. Posljednji vikend kolovoza u pravilu je rezerviran za vinare i vinoljupce, a ove godine i za zajedničke radionice koje smo održali Martina i ja u hotelu Vinotel Gospoja.

Tema radionice „Povratak u budućnost“ je Sansigot. Vino od ove sorte više nitko ne uzgaja na otoku po kojem je dobilo naziv. Sansego je Susak, a Sušćan crni istoznačnica.

Međutim, premda je Sansigot nekad u prošlosti Vrbnika bila značajna sorta, današnji je Vrbnik sinonim za Žlahtinu. Samo su dva vinara koji buteljiraju monosortni Sansigot: Vinarija Šipun (Ivica Dobrinčić) i vinarija Ivan Katunar (važno je razlikovati od Antun Katunar, a pogotovo od Cattunara iz Istre 😀 )

Dobrinčić će baš sutra u sklopu Vinske srijede u Basementu predstaviti vina kuće Šipun, vjerujem i Sansigot i nadam se jedan trenutno još veći raritet, rose iz sorte Trojišćina.

Šipunov Sansigot iz 2013. na radionici je bio u punoj formi i možda najbolje demonstrirao koliko je to posebna sorta. Profinjen u svojoj zrelosti, besprijekorno vitalan i strukturom vrlo – svoj. Sansigot, pokazuje potencijal koji sam naslutio još s prvom isprobanom bocom, onom Ivana Katunara iz 2008. To „srce koje hladi“ još uvijek je tu, a da postoji još koja boca 2008-e… bilo bi jednako nekomercijalno i tome proporcionalno – značajno 😉

Radionica „Žlahtina za dobar tlak. U boci.“ kasnila je jer je domaćin, Vinotel Gospoja demonstrirao čaroliju molekularne kuhinje. Odmah naglašavam kako ne cijenim tehniku koja je sama sebi svrha i cijeli taj show mi ne vrijedi koliko i kvalitetna namirnica, ali u ovom slučaju bilo je opravdano steak zamrznuti tekućim dušikom na kriogene temperature da bi se odmah prebacio na indukcijski štednjak. Ekstremno visoka temperatura nakon ovakvog smrzavanja ostvarila je posebnu teksturu i okus mesa. Ne isprobavajte kod kuće 😀

Dok je Martina tjerala sudionike da otvaraju boce, ja sam im dizao tlak 🙂 Pjenušave žlahtine bile su posložene u sljedećem logičnom poretku: Ivan Katunar Biserno vino, PZ Vrbnik Valomet Extra Brut, Konoba Nada Soubze Brut, Gospoja Brut i Gospoja šampanjsko pivo za resetiranje na kraju.

Ne znam što se dogodilo s onim bisernim vinom koje je Antun Katunar svojedobno prodavao u Vrutku, ali nadam se da to nikom neće nedostajati. Takva se bljutava sladunjavost mogla konzumirati valjda isključivo na onim kriogenim temperaturama.

Potpuno drugačije od Bisera Žlahtine kuće Ivan Katunar. Za početak, ovo je pjenušava baš Žlahtina. Iz Vrbničkog polja. Odluka da se ne pravi klasičan pjenušac već ovaj frizzante (tzv. „biserno vino“) čini se potpuno logična dok ispijaš čašu za čašom ovog besprijekorno balansiranog suhog osvježenja. Nije to vino za kontemplaciju i puno priče, već za opuštanje. Možda jest malo na zeleniju stranu, ali materijal nije posebno bran već možda djelomično selektiran za ovu svrhu. A svaka svrha u kojoj su karakteristike grožđa očuvane i kvalitete naglašene… je opravdana.