Tematski festival inspiriran možda najfascinantnijom od svih sorti… Pinot Noir ima ključnu ulogu za neka od najznačajnijih vina. Samo u Francuskoj, od Blanc de Noirsa ili rosea Šampanje preko crvenih Sancerrea do najcjenjenijih terroirea Burgundije, utjecaj Crnog Pinota bio bi dovoljno fascinantan. Međutim se raširio skoro svuda po svijetu i zaintrigirao mnoge vinare koji pokušavaju otkriti njegovu tajnu.
Jedan od njih je i Matjaž Lemut, čiji je Tilia Estate ozbiljno posvećen Crnom Pinotu. House of Pinots je slogan vinarije s vrlo jasnim fokusom – na Pinote. Matjaža sam upoznao prilikom jedne posjete Vipavi i odmah shvatio da se radi o jednom od onih ljudi s prirodnim utjecajem. Jer nije lako okupiti sve vinare da podrže manifestaciju koja do jučer nije postojala. Matjaž je kao glavni organizator festivala Modri Les Noirs uspio organizirati proizvođače Crnog Pinota Vipave, Goriških Brda, Štajerske, čak (Slovenske) Istre i (Hrvatske) Plešivice i drugih regija.
Svakako, osim samih vina i vinara koji ih predstavljaju, lokacija je dodatni magnet. Kendov dvorec, u privatnom vlasništvu Ive i Edvarda Svetlik, a koji u potpunosti utjelovljuje luksuz i karakter Relais&Chateau koncepta, bio je istaknuti protagonist manifestacije. Moram priznati, prilika da kušam i poneku (Grace) Rebulu Svetlik, bila je dodatni mamac i meni.
U čarobnom ambijentu predstavili su se uglavnom renomirana imena i poneki „autsajder“. Hrvatski predstavnici mogu biti ponosni. Npr., od svih rigidno pedantnih „pravilnih, blueprint pinota“, odnosno „pinota kontrole“ kakvi su i Tilia Estate i Dveri-Pax i Verus… upravo Korak je blistao.
A Tomac je, s još nespremnim Crnim Pinotom 2017 pokazao već neusporediv sklad i energiju – meni jedan od najboljih na festivalu. Drago mi je i da Quentin Sadler dijeli slično mišljenje. Već samim odabirom Quentina za moderatora radionica, Modri Les Noirs demonstrira upućenost umjesto populističkog i konformističkog pristupa. Quentin je bio odličan. Pravo osvježenje i osoba s kojom je privilegij komentirati vino.
Jedan od komentara bio je i nevjerojatan diverzitet, razlike među vinima koje su sve iz iste sorte. Upravo to je Pinot Noir. Možda crveno tlo Istre nije idealan teren za ovu sortu, ali Klenarov PN iz 15godišnjih vinograda bilo je toliko uzbudljivo, kožnato, neobično dobro vino. Svakako i „PN netipično“. Međutim, da li su PN Goriških Brda „tipičniji“? Teško. Realno, niti Brda nisu bogomdana za PN, ali tamo ima ozbiljno dobrih vinara koji to kompenziraju. Impresivni šarm Brda demonstrirali su Jakončić, Kristančič, Marjan Simčič, Ščurek i Vinska klet „Goriška brda“.
Ščurek (2013) je bio neočekivano uzbudljiv i energičan, dinamičan na nepcu s ugodnom progresijom, granično volatilan i balzamičan, a s rastopljenim taninima u kičmi, zemljanom forrest floor aromatikom…
Najbolji PN Slovenije ipak dolaze iz Vipave. Očekivao sam da će Burja biti moj favorit i premda je bio divan na svoj suptilan način, jedno drugo ime je blistalo. Pasji rep, vinarija čiji autohtoni Zelen sam upoznao, ali ne i PN. Da moram u ovom trenutku odabrati jedno vino od svih, vjerojatno bi odabrao Pasji rep.
Drugi bi bio meni do jučer totalno nepoznati Heaps Good Wine Company !?! Godište 2016. pokazuje kuštravo lice PN, slatku acidičnost uz prekrasnu integraciju drva. Dugo nisam probao ovako vibrantno, skoro električno, vino. Čak niti iz čuvenog Ritoznoja slovenske Štajerske 😀 Međutim, skoro paradoksalno skladno, sve na svojem mjestu…
A mjesto, Idrija. Čarobno samo po sebi. Dostojna kulisa čarobnoj sorti – modrom pinotu.
Dnevnik vinopije 