Baraka, Debit, 2018.
Počinje s Debitom.
Ako je meni Bibichev bijeli Bas de Bas – baš savršen Debit 🙂 , ovo je sušta suprotnost. Što ne znači da nije savršen u onome što moderan Debit ostvaruje. Možda nije glupo ponoviti, specifičnu strukturu koja neobjašnjivo paše uz bijelu ribu, ali u Barakinom Debitu kao da je ostvaren dodatni pomak prema predjelu, uz aperitivni potencijal još pitkijeg, ali zelenijeg i kiselijeg laganog bijelog vina.
Nije to samo zbog 11,5% alkohola i limunskog aftera već specifičnih kiselina koje uz marinadu u limunovom soku ili drugačije marininirane školjke i inćune postaju užitna cjelina mekana kao mlijeko.
Baraka, Roža dišpetoža, 2016.
Egzotičan med. Naglašen oksidativni moment dobro pristaje ovim zrelim klementinama i suhim smokvama. Međutim od cijele dišpetacije ostaje dišperacija u vidu tanično-acidičnog stiska u afteru. Svjedočanstvo zanimljivog materijala, spoja Plavine i Babića, a koji još uvijek odjekuje…
Preneobično za komercijalnu kategoriju, superzanimljivo kao kuriozitet. Skoro više kao neostvareno crno vino nego rose.
Baraka, Malena, 2019.
Aktualan rose isključivo je iz Plavine i umjesto 10,7% deklariran sa 11,5% alkohola.
Rose od Plavine je nešto najljepše na svijetu 😀 Umjesto dišpeta, podatnost. Ugodna i skladna nježna voćna zaokruženost. Kugla, s osvježenjem u sredini.
Dnevnik vinopije 