2010. BEST BUY

Meni se čini da je 2010. bila zanimljiva godina za vinopije. Brojna vina za koja sam objavio dojam s cijenom na datum kupnje danas su još „jeftinija“. Zatim, više konzumiram domaća vina od uvoznih što nije bio slučaj godinama ranije, a taj trend nije samo u mojem slučaju. Čini se da je domaća proizvodnja sve bolja, a MPC cijene sve pristupačnije. Stoga sam iz arhive 2010. izdvojio hrpetinu vina koja ubrajam u vrijednost-za-novac ponudu u svojoj kategorji i na našem tržištu:

Nottola, Vino Nobile di Montepulciano, 2005.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/03/15/nottola-vino-nobile-di-montepulciano-2005)

Jedan od rijetkih Nobile di Montepulciano dostupnih u RH kojeg se sjetim svaki put kad preplatim neko uvozno vino 🙂

J&F Lurton, Pilheiros, 2004.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/03/12/j-f-lurton-pilheiros-2004)

Kao što sam i napisao, Pilheiros koji možda globalno i nije neki „best buy“, ali ne znam ni jedno Portugalsko vino tradicionalnih sorti boljeg omjera vrijednosti za cijenu na našem tržištu.

Tedeschi, Valpolicella Classico Superiore, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/03/03/tedeschi-valpolicella-classico-superiore-2006)

Koliko poznajem kurentnu ponudu u RH, ovo je najbolji omjer dobivenog za uloženo u svojoj specifičnoj kategoriji i ukoliko poželim Valpolicellu, pomislim na ovo vino.

Enjingi, Zweigelt barrique kasna berba, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/03/03/enjingi-zweigelt-barrique-kasna-berba-2006)

Dakle skoro prepolovljena cijena u odnosu na dan kad sam prvi put probao meni uvjerljivo najbolji Zweigelt u Hrvatskoj i jedno od najzanimljivijih domaćih vina općenito.

Erdutski vinogradi, Meandar Portus, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/04/13/erdutski-vinogradi-meandar-portus-2007)

Bilo bi zanimljivo provjeriti je li ovo vino i danas na istoj razini kao u proljeće jer za ove novce vrijedi riskirati. Zapamtio sam ga kao jedno od rijetkih primjera dobro posloženih kupaža u kojima su naglašene upravo najbolje osobine zastupljenih sorti.

Calvet, Chateauneuf-du-Pape, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/05/04/calvet-chateauneuf-du-pape-2007)

Nekad bilo sad se spominjalo kategprija 🙂 Prisjetio sam se avc-ove dojave za nešto što se smatralo nemogućim. Tu i tamo, naši supermarketi stvarno pokažu (slučajno) da su dio Svijeta u kojem je moguće naći CdP za desetak EUR. Bazičan, rudimentaran, ali pravi CdP. Za petstotinjak Eura više i ifke bi mogao pronaći Domaine Pegao recimo 😉

P.O.Panjoka, Malvazija, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/05/03/p-o-panjoka-malvazija-2008)

Zašto studiozno pratim rezultate Vinistre? Upravo da bi otkrio ovakvu neočekivanu ponudu. Vino koje je svoju impresivnu zrelost pokazalo prošle godine, puno dojmljivije negoli u 2009.oj kao mlada Malvazija.

Buhač, Merlot, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/06/21/buhac-merlot-2009)

Očekivao sam ovo vino na ovoj listi nakon (za mene) otkrića berbom 2008., ali bi volio da je vinar u svojoj dobrostivosti izbjegao konfuziju jer za istu cijenu se moglo uzeti vrhunsko i kvalitetno vino. Vrhunsko otvorio neki dan i stojim iza svake riječi koja i ove godine Vinogorje Srijem svrstava u BEST-BUY.

Antunović, Postup, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/06/15/antunovic-postup-2007)

Pravi pravcati Postup! Pppppotpuno paradoksalno poput Plavca prihvatljivih para. 🙂 Ne znam koji Postup se može naći ispod 10 EUR, a da je sličan vinu koje bi trebalo dolaziti s položaja Postup. Ni Po-stup više nije pre-skup.

Antunović, Plavac, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/12/01/antunovic-plavac-2008)

U svojoj cjenovnoj kategoriji Plavaca do 40 kuna, svakako jedna od najpoštenijih ponuda.

Iločki podrumi, Traminac (vrhunski), 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/06/08/ilocki-podrumi-traminac-vrhunsko-2007)

Egzemplar  Iločkog Traminca (suhog) i ujedno VALUE pobjednik u svojoj cjenovnoj kategoriji. Ima povoljnijih, ali ti Traminci nisu za mene. Kako sam i napisao, ovo bi svaki vinopija trebao probati, makar „samo“ u edukativne svrhe 😉

Kos, Kerner, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/07/28/kos-kerner-2008)

Mislim da je već 2009. aktualna, barem „kasna berba“ koju sam baš jučer ispijao. Nekako mi je došlo da i ovo vino istaknem u BEST BUY kategoriji pa nek se javi tko će baciti prvi kamen 😉

Ivan Katunar, Žlahtina, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/09/30/ivan-katunar-zlahtina-2009)

Lagano i pitko, izvrsno vino! Nenametljivo prisutno. Fenomenalno zahvalno. Nedavno sam ga ponovo isprobao za neku feštu i zaključio kako mi je možda među 5 najboljih vrijednosti za novac koje sam imao sreću degustirati u 2010.

Piquentum, Blanc, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/10/27/piquentum-blanc-2009)

Jedino vino koje sam osim u BEST BUY ubrojio i među meni najbolje, odnosno butelje koje su me osobito impresionirale u protekloj godini.

Belje, Graševina (vrhunska), 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/10/05/belje-grasevina-vrhunska-2009)

Moram odati priznanje Belju koje iz berbe u berbu uspijeva napraviti masovnu, ali zato cjenovno prihvatljivu te izvanrednu Graševinu. Ovakva vina imaju potencijal mijenjati kulturu stola daleko više negoli nedostupna vinska ezoterija u kojoj će rijetki imati privilegij uživati.

Vuina, Babica Štafileo, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/12/20/vuina-babica-stafileo-2008)

Kronološki nekako posljednje, ali meni jedno od prvih „best buy“ ponuda godine.

Oglasi

91 thoughts on “2010. BEST BUY

  1. vinopija 10/01/2011 / 18:56

    O ne! Još mi fali natpis: Jer ste vi to tražili 🙂

  2. igor 11/01/2011 / 11:59

    I Žlahtine 2007 i 2008 kao i 2009 su izvrsne….
    Ostala vina koja si spomenuo vinopija,a nema se kaj komentirati.Sjedi 5….

  3. wineandfood4u 11/01/2011 / 13:04

    Piquentum teran, Belje merlot vrh 2008., Benvenuti malvazija, Krauthaker graševina ksana berba, Enjingi rizling kasna berba, Tabali cab.sauvignon reserve… evo, ja bi i ova vina dodao… mislim da su odličan odnos cijene i kvalitete

    • buonsangue 11/01/2011 / 15:11

      Benvenuti malvazija, best buy? Ovisno po kojoj si je cijeni kupio Nemam pojma koliko kosta franco cantina, ali sumnjam da je cijena dovoljno niska. U Zgb, koliko ja znam, cijene variraju od 70-100 (!?!) kuna, a potonje bi se prije moglo okarakterizirati kao Theft of the Century nego kao Best Buy ;-). Tu mogu samo parafrazirati legendarnu formulaciju kolege Ifketa: “Gospodine Benvenuti, nudim Vam ODLICNU cijenu od 30 kuna”. (Eh da, kad smo vec kod Benvenutija. Probao nedavno onu Corona Grande, ili kak se vec zove, kaj ste ti i ovaj gazda ovdje nahvalili do neba. Uf. Bojim se da bi se moj dojam mogao sazeti sljedecim rijecima: dug je put od toga do pristojnog desertnog vina.)

      • wineandfood4u 11/01/2011 / 16:33

        benvenuti malvazija je 64 kune u vrutku, mislim da je to dobra cijena za to vino. a corona grande, ne znam šefe, nemreš reć da je ”daleko od pristojnog”.. nije to vrh, i to je tek početak (ovo im je prvo punjenje), i mjesta za napredak definitivno ima, ali nije loše… dapače, meni se jaaako sviđa…

        • buonsangue 11/01/2011 / 18:50

          Cuj, to sto sam izrazio cudjenje, ne znaci da ne respektiram to da je tebi to dobra cijena za to vino. Meni definitivno nije, a da se opet nadovezem na Ifketov duhoviti, briljantni, precizni i dosta temeljiti post (steta sto je “izgubljen” u hrpi od preko sto uglavnom beskorisnih drugih komentara i prepucavanja), uopce ne mislim da su cijene koje on tamo “nudi” metaforicke prirode: slazem se s njim do u kunu 😉 u smislu toga sto bih sam ponudio za ta i takva vina. Nadalje – ne mislim da moje anekdote moraju za ikoga biti mjerodavne, ali zanimljiva je npr. sljedeca situacija. Ja vec dosta dugi niz godina sva ta vrlo nova i novija dostignuca hrvatske vinske scene marljivo dijelim s ljudima koji zive u drugim vinskim kontekstima, veoma su iskusni degustatori i znalci kakvih u Hrvatskoj bas i nema, a, za razliku od raznoraznih padobranaca, poput npr. Neal Martin-a kojemu je kontekst hrvatskih vina jasan kao meni kabalisticke skole na Plutonu, dobro poznaju i razumiju vinarstvo i vina kako Hrvatske, tako i citavog regionalnog vinskog konteksta unutar kojeg Hrvatska zauzima svoje mjesto. Boce poput Benvenutijeve malvazije (koja je, najkonkretnije, takodjer prezentirana u tim krugovima, i to kroz vishe razlicitih berbi) uglavnom kvalitetom i karakterom redovito izazivaju reakcije koje bi se mogle parafrazirati na sljedeci nacin: “not really in any way actively bad, but mostly showing a tendency to be rather neutral, inconsequential, and without much distinctive character”. To su redom pristojni i dragi ljudi, a parafraza mojeg dojma o tim vinima bila bi blizhe sljedecem: “nearly always a few bricks or more short of a half-decent wall”. A kad tim ljudima spomenem maloprodajnu cijenu (dakle, od 64 kune, cca 9 EUR, koliko ti napominjes da kosta u Vrutku, do 100 kuna, cca 14 EUR, koliko ti ja garantiram da sam svojim ocima vidio u jednom Zg ducanu pred cca dvije godine), njihova reakcija bi se dala parafrazirati kao “moderate amusement”. Zakljucak? Svatko ima pravo na svoje misljenje i sve te druge platitude blablabla, ali ja ti tvrdim da Benvenutijeva malvazija (uzimam ju za primjer jer si ju sam spomenuo, a primjera u tim krajevima s tom sortom ima na… desetke? Vishe?) s tom apsolutnom kvalitetom (za razliku od “relativne” kvalitete) i tim cijenama na bilo kojemm normalnom vinskom trzistu ima shansu jedino i iskljucivo – da stavi kljuc u bravu. A sad nek svatko i dalje misli sto god hoce, sto se mene tice.
          A sto se Corone Grande tice, kak to mislis “nemrem rec”, kad sam vec rekao 😉 . A ovo sve kaj govoris nakon toga “nije to vrh” (ajdeee?!), “to je tek pocetak (ovo im je prvo punjenje)” (kaj se to mene tice? Jesam im ja mama? Poslovni partner? Ciboneta?), i “mjesta za napredak definitivno ima” je sve neko ogradjivanje (ono prvo), nabrajanje nekih olakotnih okolnosti (ono drugo. Ali cemu? Pa nismo na sudu, brate 🙂 ) i ponavljanje moje konstatacije (ono trece, osim kaj si ti sigurno ponosan na sebe jer mislis da si to “diplomatskije” formulirao, a ja pak silno na sebe, jer mislim da sam to tocnije formulirao 😉 ). Na Silvestrovo sam bio podvrgnut citavoj barazhi “elitnih”, tesko nabavljivih, ili cak od vinara rucno etiketiranih i signiranih istarskih slatkih, poluslatkih, desertnih i stalivec vina. Jedino koje je pokazalo naznake uzgona, strukture i kompleksnosti bio je Kozlovicev Sorbus (?). Uglavnom sve ostalo, nedisciplinirane i nestrukturirane, melasaste bombe na prvu loptu. Corona Grande, koju sam kushao prvu, je prednjacila u slaboj artikulaciji, ljepljivosti i gotovo potpunom odsustvu balansa izmedju slatkoce i svjezine, a ovo potonje je kljucna kvaliteta od koje zivi svako – kao sto sam rekao – iole pristojno desertno vino. (Nota bene: govorim o “iole pristojnim” desertnim vinima jer mislim da doista ne bi bilo fer usporedjivati ova vina s pravim “vrhom”). Kladim se, s druge strane, da cijena tog vina, ako i kada izadje na trziste, nece patiti od tolikih nedostataka 😉 .
          Evo, to bi ti bilo ukratko. Lijep pozdrav!

          • vinopija 11/01/2011 / 23:47

            Benvenutijevu Malvaziju kao niti jednu drugu niti ja ne doživljavam u best buy kontekstu.
            CoronaGrande međutim, slatko je vino koje sam probao jednom prilikom nakon nekoliko bijelih i zatim crnih vina te neposredno nakon Masijevog Amaronea i zatim Reciotta. Mislio sam da nakon toga nema smisla probati CoronuGrande, ali sam se prevario. Nisam mogao vjerovati da me toliko oduševilo na prvu upravo zbog supersnažne aromatičnosti podržane upravo živim visprenim kiselinama iz daleke pozadine i upravo zbog nimalo melasastog šećera, već inteligentnog suodnosa istih u međusobnom balansu koje se protivi razumu (na dobar način). Međutim, slažem se kako nije nimalo “pristojno” desertno vino i čak bi ga nazvao vrlo nepristojnim, odnosno neortodoksnim eksperimentom koje me natjeralo da ustuknem korak unatrag kako me ne bi srušilo svojom aromatičnosšću. Obuzet tim iskustvom, prilično sam bio frustriran kad sam vidio koju MPC ima, ali mogu shvatiti to u kontekstu rijetkog dobra.
            No, rijetko sam kao što znate spreman ovoliko pisati o nečemu o čemu nisam radio bilješke.

            • igor 12/01/2011 / 00:38

              Cudno što se tice spominjane Malvazije….
              Kaj nedostaje mladoj Malvaziji…. nisam je imao prilike probati…
              Da li mogu slobodno napisati što se tice cijene za Malvaziju bezobzira na sve ostalo… da se pokolonjenom konju ili ti u ovom slucaju vinu ne gleda u zube….

            • buonsangue 12/01/2011 / 02:18

              Jedino u cemu se poklapa moj i tvoj dozivljaj ovog vina je to da su kiseline u “dalekoj pozadini”, he he. Jedino kaj me brine, gazda, je to da se tvoj opis Corona Grande s druge strane u potpunosti poklapa s mojom degustacijakom biljeskom aftertaste-a Masijevog Reciota 😉 🙂

          • igor 11/01/2011 / 23:58

            Kozlovicev Sorbus……(ma nije teško dobavljiv)
            Žut i smolast,dosljedan,na prvu loptu na nosu se osjetio med,pre-prezrelo voce(osobno meni odgovara),kompot,karamela koja je ni za glavu ni za rep,a i miris drveta je prisutan ne previše….
            Sorbus na okus prefin,premekan i sa hard strukturom….
            Solidna 4 i ako nisam ja osobno za desertna vina….
            Corona Grande pati kak skoro nije patila.:), no tko je ljubitelj da se tak izrazim slatki vina bude pregrizao 119,90 za butelju.

          • jurica 12/01/2011 / 12:18

            Dobro si ovog alkosa i žderonju rastavio na dugmiće. Tako mu i treba kad se u božićnoj čestitki usudio vinske neznalice carlosa i suhog proglasit hrvatskim parkerima. Tebe nije ni spomenuo. Sram ga bilo.

            • buonsangue 12/01/2011 / 14:10

              Sori, nisam samo siguran jel se ovo odnosi na mene i moj prethodni komentar? Ako ne, unaprijed se ispricavam na smetnji ;-).

              • jurica 12/01/2011 / 18:14

                A ja nisom siguran da li si mu dao packe zbog toga što vrlo malo zna o vinima ili zato što je povrijedio tvoj ego time što je u božićnoj čestitki neke svoje frendove(carlos i suhi) proglasio najvećim autoritetima na hrvatskoj vinskoj sceni i usporedio ih s robertom parkerom, a tebe nije ni spomenuo.
                Ukoliko je istina to što si rekao o desertnim malvazijama, onda bi inspekcija trebala zabraniti prodaju tih melasom doslađivanih patvorina.

                • buonsangue 12/01/2011 / 22:45

                  OK, znaci, bilo je meni namjenjeno.
                  Bit cu fer i pravit cu se da si ravnopravan sugovornik, pa cu poklonit duznu paznju ovome sto si mi napisao, umjesto da taj n-ti primjer ad hominem napada bez apsolutno ikakvog vinskog sadrzaja naprosto izignoriram kao da si komad drva.
                  Najkrace moguce, prijatelju, ti iznosis nekoliko teza:
                  1) da se u mom odgovoru WF4U radi o “rastavljanju na dugmice” ili dijeljenju “packi”;
                  2) da su te navodne “packe” s moje strane motivirane mojim navodno povrijedjenim egom zbog a) toga sto me WF4U navodno ne spominje u svom sharmantnom i shaljivo intoniranom bozicnom post-u; b) toga sto tamo neke ljude, medju kojima nisam ja, usporedjuje s Robertom Parkerom i proglashava ih najvecim autoritetima na hrvatskoj vinskoj sceni.
                  3) u drugom od dva post-a spominjes neku inspekciju koja bi trebala zabraniti prodaju neceg sto je “dosladjivano melasom” (sto sam ja navodno rekao o desertnim malvazijama).
                  Evo ti odgovora na svaku od tvojih teza:
                  _________________________________________

                  1) Ukoliko pod “alkos i zderonja” mislis na bloggera Wineandfood4u i aludirash na autoironicni pozdrav kojim zapocinje svoj bozicni post, potpuno je nejasno o kakvim “packama” i “rastavljanju na dugmice” govoris, a jos je manje jasno na koji nacin si dosao do zakljucka da taj covjek “vrlo malo zna o vinima” (ili pak – da ja tako mislim). Obzirom na to da se radi o covjeku s kojim vec odredjeni niz godina i nick-ova imam veoma otvorenu i konstruktivnu razmjenu misljenja (a nismo se bas uvijek ni slagali, dapace!), i znamo se uslijed toga malo bolje nego sto ti znas mene, a – cini mi se – i njega, naprosto si totalno fulao registar: WF4U sam, kao bar vec pedeset puta do sada, otvoreno i neuvijeno napisao tocno sto mislim o nekim vinima i nekim ocjenama i hipotezama vezanim uz ta vina (bilo njegovim, bilo sasvim desetih ljudi). To ti nema bas nikakve veze s “rastavljanjem na dugmice”. “Rastavljanje na dugmice” ni inace nije nesto sto je u opisu mog radnog mjesta, a u iskushenje dolazim samo kad me pocnu bezveze prcati iskompleksirani i nadrkani padobranci (poput tebe) koji ponajmanje od svega imaju namjeru pricati o vinu, cemu je ovaj prostor inace namjenjen. Za primjer rasprave o vinu slobodno uzmi upravo moj odgovor Wineandfood4u, koji i sam apostrofirash: ako ga jos jednom pazljivo procitas (za sada, nazalost, ne naznacujes za to potrebite sposobnosti), mozda ce ti sinuti da, svidjao se tebi moj ton i diskurs ili ne (sto je tvoj problem, a lako je i jednostavno rijeshiv: od sada na dalje, zaobilazi moje post-ove), u istom odgovoru u dva odjeljka razradjujem dvije sasvim konkretne na razgovor vezane vinske teme. Ukoliko ti nakon ponovnog citanja to i dalje nije jasno, a) ionako nema shanse da shvatis moju poruku o pertinentnosti teme, te b) please, consult Cliff’s Notes.
                  ________________________________________

                  2) a) U svakom od svoja dva post-a kojima me “prozivas” ponavljas da me WF4U navodno ne spominje u svojoj bozicnoj cestitci. Bas me zanima na temelju cega i u ime cega to tako kategoricki dvaput za redom tvrdish, obzirom na jednostavnu cinjenicu da me on tamo bjelodano spominje. Ti, dakle, cinis sljedece: pozivas se na konkretni tekst (this is where you shoot yourself in the foot) – tvrdis da u njemu ne pise nesto sto u njemu bjelodano pise (this is where you blow your own head off with a sawn-off shotgun) – konacno, na temelju te potpuno nemotivirane, a komicno netocne pretpostavke, dvaput iznesene kao tvrdnju, iznosish dijagnozu mog navodnog psihickog stanja (this is where you walk down the red carpet to the sound of fanfare to be awarded your hard-won Mental Midget of the Century trophy). Pouka: ocito je da sebe drzis izuzetno prikladnim kandidatom za nastavljanje svijetle tradicije Sherlocka Holmes-a (vjesti i lukavi cross-referencing s bloga na blog koji te vodi do nepogreshive konkluzije, he he) i doktora Freuda (na temelju narecene nepogreshive konkluzije, pozvan se jos nepogreshivije iscitati moje tesko psihicko stanje i krizu mog ega), no predlazhem ti da se odmah sam prijavish nadlezhnim instancama, prije no sto pocnes vjerovati da si jos i inkarnacija Napoleona Bonapartea.
                  b) Ukoliko me WF4U u dijelu cestitke koji se odnosi na mene ne dovodi verbatim u kontekst “autoriteta na hrvatskoj vinskoj sceni”, vjerojatno to ne cini prvenstveno zbog toga sto –ocito, za razliku od tebe- dobro zna jednu jednostavnu cinjenicu: ja niti se smatram niti cinjenicno jesam dio icega sto bi se moglo definirati kao hrvatska vinska scena. Drugi razlog bi mogao biti da – ocito, za razliku od tebe – primjecuje kod mene teznju za cistim racunom, jasnim namjerama, cestu autoironiju i zajebantski ton, sto se tesko moze nazvati bilo autoritarnim bilo autoritativnim. Tebi to ocito nije jasno, ali inzistiranje na cinjenicama, znanju i vaznosti iskustva s jedne strane, a s druge pak spremnost da se stjecajem okolnosti steceno znanje stavi na uvid i koristenje drugim vinoljupcima koji misle da od toga eventualno mogu imati neke koristi, mogu se interpretirati i na druge nacine osim kao pokusaj uspostavljanja ili projekcije vlastitog „autoriteta“.
                  Sto se tice „usporedbe s Robertom Parkerom“, ukoliko te doista zanima tocan razmjer notorne gluposti koju insinuiras (sumnjam da te bilo sto zanima, ti si tu ionako dosao samo malo prcat), morao bi uloziti mnogo vremena i truda da a) mnogo toga – o cemu trenutno ocito nemas pojma – naucis o povijesti vinske kritike i recepcije u svijetu u zadnjih bar pedesetak godina (a narocito zadnjih 20!) i o veoma razlicitim filozofijama i estetikama vina koje utjelovljuju razne utjecajne struje medjunarodne kritike, b) nakon toga malo temeljitije procitas cim vise stvari koje sam tijekom godina po forumima i blogovima napisao ja. Nakon toga bi ti mozda bilo kristalno jasno ono sto ti je u ovom trenutku, zbog silne neupucenosti i nerazumijevanja, ocito potpuno muljevito i nezamislivo: da nekom moje vinske orijentacije i mojih vinskih uvjerenja bilo kakvo spominjanje Roberta Parkera, da to diplomatski kazem, bas i nije nuzno omiljena tema, a ponajmanje od svega kompliment. Poucak: ne zakljucuj gluposti o odnosima i stvarima u koje si monumentalno neupucen.
                  U svom prvom post-u Carlosa i Suhog apostrofirash kao „vinske neznalice“, insinuirajuci pritom vjerojatno da sam ja taj koji tako misli. Ovo ne komentiram iz potrebe da demantiram tu moronski neosnovanu insinuaciju, vec samo da ti jos malo demonstriram koliki si tupan. Sto se Carlosa tice, ljudi koji prate moj blog su vjerojatno vec shvatili da, bar na temelju toga sto sam od sada imao prilike procitati, blago receno nisam bas narocit fan njegovog stila pisanja, a ponekad ni pristupa vinu koji naoko iz toga proizlazi, i svoje sam kriticko neslaganje i zestoku polemiku na za to prikladnom mjestu vec i sazeo na odredjen broj prilicno kategoricnih opisa: ako te zanima, procitaj, pa ces mozda i sam vidjeti da „vinska neznalica“ nije medju njima, za sto -kao i za sve sto JESAM tamo napisao- postoji razlog. Sto se tice Suhog, tj. Zeljka Suhadolnika, ukoliko te interesira moje misljenje o toj „vinskoj neznalici“, predlazem da procitas njemu posvecen post na mom blogu: http://buonsangue.wordpress.com/2010/08/09/dry-farming/. Pouka: ne ladi nepotrebno usta o stvarima o kojima nemas blage veze, jer postoji velika vjerojatnost da te vlastita glupost blamira.
                  ______________________________

                  3) Ne znam zasto uopce otvaram ovu temu, obzirom na to da je fakat pre-de-bil-no… Jesi kad cuo da netko npr. za neki Chardonnay kaze da je „putrast“? Jesi? Nisi? To ti je samo jedan primjer dosta cestog tzv. deskriptora. Uglavnom, kad npr. Vinopija za neko vino kazhe da je npr. „putrasto“, to ti, prijatelju, ne znaci da Vinopija tvrdi da je netko u njega doista stavio putar. E, pa tako ti i moj komentar o „melasastim“ slatkim malvazijama ne znaci da ja (kao sto ti dobrano onkraj ruba pameti i bazicne inteligencije tvrdish) sugeriram da je netko ta vina „dosladjivao melasom“. A da shvatis sto to tocno znaci, predlazem ti da proucis funkcije i semanticke efekte pridjevskih sufiksa poput –ast ili –av u hrvatskom jeziku. Pouka: jedina inspekcija koju bi ovdje trebalo angazhirati je ona koja bi zaplijenila tebe i odvela te na neko mjesto gdje bi ti neki svetac mirakulozno „prosvjetlio pamet“, pa da nam se vratish jos lukaviji, opakiji, lijepshi i bolji njego sad.

                  Do tada, srdacan pozdrav!

                  • Ivanhoe 12/01/2011 / 23:38

                    Dječaci, zar se ove stvari ne rješavaju kuburom i deset koraka u rikverc? Zagađujete prostor

                    • buonsangue 12/01/2011 / 23:57

                      Ukratko: mama ti je djecak, a tata ti zagadjuje prostor. Moderator na ovom blogu i forumu je poznat (hint: nisi ti, preduzetni pionire), a ti lijepo preskoci sto ti se ne svidja i mani se uloge arbitra i sanitarca.

                  • igor 13/01/2011 / 02:31

                    inspektor Jurica je pal na testu…
                    Jura kaj ti radiš u Badelu…..Kakva te patvorina spopala….
                    Dobio sam Penfolds shiraz cabernet 2008 od sestre..Nisam ga ni otvorio neka još ostari malo..E sad bi bilo nisko od mene da u startu bez razmišljanja i svega ostalog popljujem kak vino ne valja da su mu tanini,okus,miris i sve ostalo u banani i da lupetam o vinu kak je ovakvo ili onakvo,a kaj ti kažeš Jurica na to….

      • igor 12/01/2011 / 00:05

        buonsangue,
        a premalo si ponudil za malvaziju.:)

  4. Ivanhoe 11/01/2011 / 16:40

    Vrijeme je da se organizira Vinopijada! 🙂
    Možemo krenuti odozgora prema dole. Ili obrnuto 🙂

  5. ifke 11/01/2011 / 16:50

    hehe….škakljiv poso – tražit best buy po Rvackoj. Ko otić u bordel i otvorit natjecanje za najdjevičanskiju kurvu….hihi… 🙂 Vinopijo, Sizife! (a i mi svi!)

    • vinopija 11/01/2011 / 23:53

      A pro pos le mythe de Sisiphe, ponekad se stvarno osjećam kao Meursault…

      • buonsangue 12/01/2011 / 02:13

        Sta jest jest, gazda, i ja sam se bas pitao sta radite kad sam Vas neki dan vidio kak stojite na plazhi s pistoljem u ruci 😉 .

        • vinopija 12/01/2011 / 13:44

          Sad mi još prišijte “Kiling an Arab” status, a nikad nisam slušao The Cure 😉

          • buonsangue 12/01/2011 / 16:00

            Al Hendrixa zato jesi. Vidi ti se po stajlingu. 🙂

          • vinozupa 10/02/2011 / 13:13

            Trebao si, imaju oni i jedan hit koji je ovih dana aktualan “Fire in Cairo”, i sam znaš što si rekao Mubaraku kada si kao šampion sveta ostavljao piramide iza sebe…

    • Ivanhoe 12/01/2011 / 09:36

      Lako jednom Koraku brutalnom cijenom mlatit kad na pračkomet od kuće ima milijunsko tržište! Ekipa iz Srijema apsolutni Best buy! Na sreću konzumenata nemaju previše izbora kod određivanja cijene. Teško bi Buhač prodao merlot za 100kn…

  6. audiofan 12/01/2011 / 10:36

    Prvo, ovo mi je prvi post ovdje pa pozdrav svima a posebno vinopiji. Tvoj site je po mom skromnom mišljenju jako dobar.
    Lista preporuka je vinopijina, tj. subjektivna. Neka vina na njom mi se ne sviđaju a neka su pun pogodak.
    Ono što me ponukalo na komentar je spominjanje Benvenutijeve Malvazije(pretpostavljam berba 2009? Mada bi se i o 2008 dalo diskutirati…). Ta je malvazija zajedno sa baznim Kozlovićem najskuplja na tržištu(cca od 65-70kn, Vrutak na primjer).
    Da li je Benvenuti toliko dobar? Meni ne… A Kozlović? Ni on mada naki tvrde da je to najpitkija 2009(bazna malvazija)…
    Probao sam skoro sve bazne malvazije 2009 i po mom mišljenju manje više sve su dosta “velike” i ne baš presvježe. Kao solidne do dobra mogu navesti Trapanov Ponente 2009, Coronicu 2009(iako je će ovdje biti dosta neslaganja) i Degrassijevu Selekciju 2009(samo je preskupa). Gulio Ferenac 2009, Benvenuti 2009, Terzolo 2009 su meni previše “flat” i pomalo čudnovate za mlada vina… Meni je zanimljiva Kraljević CUJ 2009 malvazija jer je svježa i poletna(i pomalo podsjeća na one malvazije od prije 7-8 godina), ikao znam da će i ovdje biti dosta komentar i neslaganja.
    Mali komentar o Clai-u Sv.Jakov 2009. Moje mišljenje o tom vine je manje više povoljno NO… Uzeo sam jednu butelju na put u Beč par dana prije Božića kao poklon prijatelju koji vodi jedan Bečki restoran. On je tog Clai-a totalno popljuvao kao nepitko i “teško” vino koje nema nikakav potencijal za prodaju na Bečkom tržištu…. A kaj da velim? Ti Austrijanci pojma nemaju… Samo piju te Veltlinere, Lovrijence, Rizlinge i sl.

    BTW, možda bi bilo dobro napraviti liste fav baznih malvazija iz berbe 2009?

    Moja lista:

    Trapan Ponente 2009
    Coronica Malvazije 2009
    Degrassi Malvazije Selekcija 2009(mada ovo striktno nije bazna)
    Kraljević CUJ Malvazija 2009

    Uvjetna preporuka Kozlović Malvazija 2009

  7. vinopija 12/01/2011 / 13:58

    Hvala na komentaru i doprinosu. Zgodan prijedlog. Malo ću razmisliti, a veselim se eventualnim reakcijama. S 2008.om sam imao “dvoboje” odnosno usporedna kušanja, a prošle samo jedno, ali upravo s Kozlovićem i Benvenutijem. To me silno zabavljalo jer počesto je zahtjevno uočiti razlike 😉 Trapanov Ponente i meni je jako fino “legao”, a i Coronicovu Malvaziju sam baš sinoć u Zadru imao priliku uživati. Meni je Benvenuti super, ali cijenom ne može biti best buy jasno. MaDaBaKo sam istaknuo kao meni najbolju mladu malvaziju 2009.g., ali žalim što nisam još otvorio Damjanića, Radovana i još puno toga…

    • audiofan 12/01/2011 / 15:08

      Ah da, zaboravio sam na MaDeBaKo… Dosta dobro vino iako je cijena malo previsoka.
      Radovan Malvazija 2009 je dosta solidna no, ne spada u moje uže favorite.

      BTW, evo i moje liste školovanih malvazija:

      Trapan Uroboros 2008(absolutni best buy IMHO ako pronađete koju 0.75 butelju, lakše će se naći neki 1.5 magnum) Napomena: novi Uroboros 2009 je cuvee(chardonnay 60% i malvazija 40%) ponešto je skuplji nego Uroboros 2008 i po meni je vrlo zanimljivo vino. Svakako probati!

      Coronica Gran Malvazija 2008(po meni najbolja školovana malvazija iako joj Trapan Uroboros 2008 više nego puše za vrat. Poneki joj zamjeraju visoki alkohol. Zaista veliko vino.)

      Kabola Amfora 2006(do pojave Tomčeve Amfore jedino ozbiljno amfora vino u RH. Svakako probati radi proširenja vidika o samoj malvaziji i njemin potencijalima. Trenutno nešto ispod 100kn u Vrutku)

      Matošević Alba Robinia 2006(akacija… Izgleda da mi se sviđaju malvazije u akaciji…)

      Kozlovićeve Santa Lucie mi nisu tako dobro jer ponekad imam dojam da su na umoru(bar zadnje dve buteljke što sam imao prilike kušati)

      Mislim da je za sada dosta od mene o malvaziji…

    • buonsangue 12/01/2011 / 22:47

      Sorry, gazda, ali sve mi se nesto cini da je nick pod imenom jurica plod Vasheg kriminalnog uma i nauma…

      • audiofan 12/01/2011 / 22:58

        Sorry, buonsangue, ALI ja nisam jurica. PERIOD.
        Totalno Vam se krivo ćini… No, ja ispriku za krivu insinuaciju ni ne očekujem…

        BTW, volim Vaš blog pa se nisam nadao ovakvom postu…

        • vinopija 12/01/2011 / 23:31

          Ni ja nisam ifke 🙂 Ali ne mogu reći da se nisam nadao ovakvom bouonsageovom odgovoru 🙂 Da nema ovih komentara, mislim da bi si već davno onaj pištolj koji Buonsangue spominje usmjerio u Hendrixovku xoxoxo

          • buonsangue 13/01/2011 / 00:06

            Gazda, kladim se da ce kad ja odem na godishnji odmor rubrika komentara postat utociste blagih pacifista, Killroy will be elsewhere, i vise se nece svima cinit da stalno gledaju reprizu Rocky IV :-).

          • ifke 13/01/2011 / 00:18

            Vinopija, blog te mazo, ovdje se više ne zna ko pije, a ko piše! 🙂
            Pitanje za @jurica: Uz dužno poštovanje i bez uvrede ali, jel moguće da si tako tup!? Buonsangue, never argue whith the stupid. He will bring you down to his level and beat you with experience…

            • buonsangue 13/01/2011 / 00:25

              @Ifke (da ne uvredim audiofana): I am not arguing. I am enlightening ;-). It’s a hard job but somebody’s got to do it :-).

        • buonsangue 12/01/2011 / 23:50

          Uf, audiofan, doslo je do nekog nesporazuma. Nisam ni mislio na tebe. Ako je moja greska, ispricavam se.
          Evo, u medjuvremenu sam ti bas dolje (dok nisam bio svjestan ove zabune) pozelio dobrodoslicu, pa primi to kao iskaz mojih plemenitih namjera!

  8. ifke 12/01/2011 / 17:56

    Buonsangue, nadam se da nisi ti jedini skužio da se ne radi o metafori u onom postu, kao ni o eventualnom afektu. Uz dužno poštovanje Coronici i ostalim vrsnim istarskim vinarima, al ne može jedno jednostavno voćno bijelo vino predviđeno za pit od travnja do travnja, koštat 10 eura ili tu negdje. Mi smo svi užasno prepristojni u komentiranju cijena domaćih vina, pogotovo istarskih i dalmatinskih. Evo, moj klasični šoping u Vrutku izgleda ovako: malo se šetkam i gledam Istrijane i Dalmatince, a onda odem kupit Slavonca ili Bansku kosu.
    Audiofan, provjeri u rječniku stranih riječi izraz “kontekst” prije neg što Austrijance počneš dojit Clai-jem. A i drmni si koji veltliner, možda ti njegova svježa kiselina pojača apetit za znanjem… 🙂 Bez uvrede, dobrodošao…..
    A kad već trkeljamo o baznim malvazijama….Trapanov Ponente, tupkast i umrtvljen, nikako se nismo našli, završio u umaku. Matošević krasan miris, nektarine, marelice, a onda šaka u oko, tjelešce malo većeg eritrocita, palac dolje i worst buy, Degrassi neupečatljivo i tanko, Coronica, fini steinobst miris, skladno srednje tijelo, odlična. Naravno da nisam probo hrpu toga, a nit neću dokle god su tak skupi.

  9. audiofan 12/01/2011 / 18:48

    Huh, Huh… ifke, bojim se da me nisi potpuno shvatio po pitanju Austrijanaca(moj prijatelj je vlasnik jednog od boljih restorana u Beču…). Naime, on sam je poželio probati Clai-a nakon hvalospjeva u našim medijima. To što mu se nije dopao je po meni stvar osobnog ukusa. Clai je trenutno totalno IN kod većine hrvatskih vinskih kritičara. Da li sa pravom ili ne?

    Nema uvrede sa moje strane. Prijatelj je nakon Clai-a otvorio Loimerov Gruner Veltliner Langenlois Terrassen da mi pokaže kaj je pravo vino…

    ifke, tvoja opaska o cijenama baznih istarskih vina stoji. NO, priča izgleda nekako krivo jer mi nije baš najjasnije kako vino koje košta 32kn(bez PDV-a) fco Istra u ZG maloprodaji košta više od 60kn(sa PDV-om). No, diskusija o maržama nije za ovaj web site…

    Slavonci? Hmm… Pa cijene nekih novih slavonskih vinara(čitaj hvaljenih po štampi) u skoro na nivou istrijana…

    • ifke 12/01/2011 / 20:08

      Ma naravno da je i pitanje ukusa, ali i pripremljenosti na takav tip vina. Prije sam ti spočitnuo “kontekst”, a taj ti je otprilike, da rizlinzi i veltlinci sjeverne Austrije, čak i u najzrelijim varijantama(14,5 – 15 alc) i na najboljim položajima, odišu svježinom i mineralnošću koja tu svježinu još i potencira, tako da, ako čovjek nije upoznat i naviknut na mediteranski tip težih vina, normalno da mu je teško i tupo. A sad, druga je stvar što smo mi Hrvati većinom dubokoumni mislioci, pa volimo takva tzv. kontemplativna vina koja ni uz šta ne pašu, pa ih moramo pit sama snatreći o stvarima koje nemamo,a imaju Austrijanci, taj veseli nekontemplativni narod kojem još uvijek vino služi i za utaživanje žeđi, između ostalog. Možda ti njegova reakcija više govori o našoj vinskoj kulturi nego njihovoj…
      Slažem se, marže su isto problem i posebna tema. I razlog zašto po bircevima svi cugaju pivo.
      Ima i napuhanih Slavonaca, naravno, ima vinarskih genija u svakoj pokrajini, ali u ist. Sl. ima i povoljne kupnje, na što je Istra već dugo imuna.

      • buonsangue 12/01/2011 / 23:45

        Audiofan (uzgred, dobrodoslica i od mene) & Ifke, ovo je zanimljiv dijalog, rado bih se ukljucio. Al necu o mladim malvazijama i slavoncima jer mi je to malo dosadno, a ni ne kuzim se bogznakak :-).
        Audiofan: Ne moze se reci da tvoj prijatelj nije dobro izabrao ilustraciju, Fred Loimer je odlican vinar – od najjeftinije linije pod cepom na navoj koja si mogao dobiti cak i na letovima Austrian Airlines, do vina s posebnih polozaja (Steinmassl je po meni medju boljim austrijskim rizlinzima uopce). No, ako je vlasnik jednog od boljih beckih restorana, pretpostavljam da ima dovoljno dobru vinsku listu da mu iduci put mozes sugerirati da ti natoci nekog vrhunskog austrijskog vinara koji nije dostupan i u Hrvatskoj, za razliku od Loimer-a ;-).
        Ifke: sigurno te ne iznenadjuje da se slazem da je ovo zapazhanje o Smaragdima s 14%-15% alk jedna od kljucnih stvari za kontekst kako upravo tih vina, tako i jos nekih po nekim parametrima usporedivih. Formulirao si to, kao i obicno, kratko (ja sam npr. famously bio na samom kraju reda kad je Bog dijelio dar konciznosti), efektno i precizno.
        S druge strane, nisam bas siguran da svrstavanje Clai-evih bijelih vina u kontekst “mediteranskog tipa tezih vina” (kojem nedvojbeno takodjer na odredjeni nacin pripada) dovoljno precizno pokriva njihov primarni kontekst, koji ih do najvece mjere determinira, a to su -najsire i najjednostavnije receno- razna doslijedno non-intervencionisticka, vinoveristicka, vinnaturalna i sto li vec strujanja i utjecaji. Iz istog razloga, mislim da ih ne pokriva ni ova vec poslovicno lucidna primjedba od rvackoj sklonosti kontemplaciji 🙂 :-): cini mi se da je Clai-eva vina tesko citati u kljucu i kontekstu hrvatskog vina, s kojima ih, cini mi se, vise od bilo cega drugog povezuje geografska slucajnost od doslovce nekoliko kilometara.
        Jos jedna zanimljiva tema koju ste potegli: “pitkost” Clai-evih vina. Mislim da se radi o vinima koja kategoriju “pitkosti” u normalnom, konvencionalnom znacenju (da fino i lako klizi, potice apetit za jos jednom casom itd.) na odredjeni nacin zanemaruju, gotovo bi se moglo reci da su za takvo sto nezainteresirana, a istom jasno zahtjevaju da ih se cita u nekom drugom kljucu.
        Sasvim je, naravno, razumljivo da pojedini vinoljubac vrlinu pitkosti kod vina cijeni toliko da ga ni ne interesiraju vina koja zahtjevaju drugi tip angazhmana, i mozda nude neke druge stvari, ali sigurno ne pitkost.
        Cinjenica je, naravno, i to da -na srecu- na svijetu postoji dovoljno vina koja “meditativni potencijal”, fenomenalno visoke registre kompleksnosti, pa i ekstremno non-intervencionisticki ili “naturale” pristup, pa cak i odredjeni osjecaj “tezine” -paradoksalno- bez ikakvih problema kombiniraju s velikim kolicinama svjezine i naoko banalnom, gotovo frivolnom i nezahtjevnom, dobrom, starom pitkoscu…
        Navedeni Smaragdi dobar su primjer upravo takvih vina. Najbolja medju njima su kompletna vina, a poneka (gotovo) savrshena.

        • ifke 13/01/2011 / 01:17

          Ufff…odličan post, buonsangue. Ostavi me bez reči. Moje pojednostavljenje je u ovom slučaju zaista i promašilo bit spomenutog vina, tako da potpisujem tvoju precizniju artikulaciju. Uglavnom, audiofan se malo posprdno obrecnuo na reakciju tog svog frenda, a ja mislim da je ona možda i na mjestu. Iskreno, dalje o ovom i ne bih, jerbo iako sam probo razna vina sličnog tipa, Clai-a nisam nikad, i neugodno mi je dalje o tome raspravljat.

        • audiofan 13/01/2011 / 09:17

          bounsangue, prijatelj mi je auto nakrcao raznim austrijskim vinarima koji nisu dostupni u RH. Loimer je bio otvoren u kontekstu-možeš ga kupiti i u ZG-u. Inaće, potpuno se slažem sa tobom-Loimer je stvarno dobar a i vinarija mu izgleda mrak…
          Pitkost… Ovdje smo izgleda potegnuli “sivu” temu! Zašto? Pa osim kod g. Suhodolnika nigdje se gotovo “pitkost” ne spominje kao vrlina. U potrošačkom dijelu Svijeta u čaši kod bolje ocijenjenih vina možeš ugledati “lijepo pitko” kao atribut. Ostali, uz iznimke “pitkost” uopće ne spominju kao vrlinu…
          Meni se čini da su neka vina napravljena sa degustacijom kao prvim naumom a, ne ispijanjem u klasičnom smislu. Po mom sudu to je totalno krivo jer ako troje nemogu popiti butelju jer je vino relativno “nepitko” nešto nije u redu sa tim vinom… Nije to problem samo Clai-a(njegovih bijelih vina) nego i mnogih drugih koji igraju na kartu impresije na prvi gutljaj.

          • vinopija 13/01/2011 / 10:00

            well allow me to retort… Nisam siguran da “Suhi” navodi opservaciju kao pozitivnu ili negativnu. Meni recimo pitkost može biti u jednom slučaju pozitivna, ali u drugom slučaju može biti i negativna. Nepitkost u pravilu predstavlja negativnu atribuciju. Podrobnije bi to obrazložio, ali sad moram bježati… dobra diskusija

          • buonsangue 13/01/2011 / 10:55

            @Audiofan: inace ne obracam mnogo paznje na arhitekturu vinarija. Dobar dio najboljih vina na svijetu dolazi iz podruma koji su polupecine i, da ne kazem nista gore, potpuno neugledni prostori, a postoji isto tako i prilicno izrazita tendencija da vinari i vinarije s nesto vise financijske moci arhitekturu koriste vecim dijelom u funkciji puke prezentacije i ceremonije, cesto – s izuzetkom ocito nuznog prisustva aparature za pravljenje vina – prilicno “divorsiranu” od samog smisla mjesta ili, modernijim rjecnikom, funkcije (ovo je skracena karakterizacija, inace bih morao ovdje napisati traktat o odnosu izmedju forme i sadrzaja u arhitekturi od pecinskog covjeka do, stajaznam, Rem Koolhaasa, a to bi se tek tipovima poput Jurice dalo citati 😉 ). No, mislim da je bas Burghardtov podrum kod Loimera, koji spominjes, dobar primjer situacije gdje ne postoji bas nikakvo trenje i dihotomija izmedju “smisla” (prirode, namjene i, ako zelis, samog “duha mjesta”: mjesto u smislu “locus”) i “pojavnosti”. Pojednostavljeno receno, rezultat je taj da, kao zainteresirani posjetitelj i namjernik, u Loimerovom novom (i ne bas jeftinom) podrumu covjek nema osjeca da je zalutao u neciju luksuznu PR mashinu (primjera je toliko mnogo, a posjetitelj na takvim mjestima i u samom srcu ukopanog vinskog podruma i dalje ima osjecaj da je “outside, looking in”: sto je, uostalom, pazljivo sracunat efekt…), vec ima snazan dozivljaj konkretnog “znacenja”, “smisla”, fizickog i duhovnog kontakta, odredjene harmonije koja nije slucajna.

            • audiofan 13/01/2011 / 14:22

              buonsangue, odličan opis osjećaja koje budi Burghardtov podrum kod Loimera. Ja bih to slobodno nazvao vinska harmonija… Mnogi naši vinari bi trebali posjetiti to mjesto da ponešto saznaju…
              I slažem se sa tobom oko Clai-a, on je zaista interesantan vinar. Neki njegova vina spominju u kontekstu meditacije no, ja ne bih išao tako daleko.

              Po mom vrlo osobnom sudu previše novih RH vina “više” klase puca na prvu impresiju. Probao sam iz bačve neke radove berba 2010 i nisam baš siguran kuda nas vodi taj trend…

              • buonsangue 13/01/2011 / 17:29

                Pada mi na pamet nesto o ovom sto kazes, da se Clai-eva vina spominju “u kontekstu meditacije”, pa kazes da ne bi isao tako daleko. Ako smijem, jedno razjasnjenje termina. Pojam “meditacijskih vina” ili “vina za meditaciju” je preuzet iz talijanskog vinskog zhargona, gdje se odredjen tip vina cesto oznacava kao “vini da meditazione”. Pokojni Veronelli je, kako bi -izmedju ostalog- izbjegao na krivi trag navodece konotacije rijeci “meditacija”, za takva vina skovao termin “vini da conversazione”, koji, cini mi se, bolje pogadja sushtinu vina na koja se misli. Jedna od kljucnih pretpostavki koja se krije iza tog zhargonskog termina je, pojednostavljeno receno, da se radi o vinima koja su preintenzivna, preizrazajna, presamostojna, a mozda i presamozhiva, da se lako i prirodno sljubljuju sa znatnim brojem jela, te da se uopce koriste kao versatilni, prirodni partner hrani. Stoga ih se uglavnom ne bira i ne pije uz jelo (sto je kao uzus u Italiji, a i u drugim zemljama s usporedivim vinskim tradicijama, sama srzh vinske kulture i primarno mjesto i uloga vina), vec nakon obroka ili potpuno izvan konteksta obroka. U talijanskoj praksi se pod tim terminom cesto podrazumijevaju slatka vina, a ponekad i vina koja, poput Clai-evih bijelih vina, zive na nekim drugim -uvjetno receno- “organoleptickim ekstremima”.
                Ja bih, imajuci to u vidu, rekao da Clai-eva (narocito bijela) vina prilicno dobro odgovaraju na taj nacin formuliranoj definiciji izraza “vini da meditazione”.

          • buonsangue 13/01/2011 / 11:10

            @Audiofan, II: Jos jedna stvar. Spominjes vina koja su “napravljena s degustacijom kao prvim naumom” i vina koja “igraju na kartu impresije na prvi gutljaj”.
            Mislim da mi je sasvim jasno o kakvim vinima govoris. Jedino sam isto tako sasvim uvjeren da konkretno Clai-eva bijela vina, sto god drugo o njima jos mogli reci, ne spadaju ni u jednu ni u drugu kategoriju: dapace, cini mi se da se radi o vinima koja su tim kategorijama gotovo antipodi.
            (Mozda nepotrebno razjasnjenje, ali, s druge strane, nikad ne znas tko cita 😉 : bez obzira na to sto ih cijenim i smatram vrijednima i zanimljivima, osobno nisam neki preveliki fan Clai-evih vina. Ovo sto o njima govorim ovdje, i u prethodnom odgovoru Ifketu, nije nikakva apologija, vec jednostavno pokusaj da ta vina, obzirom na to da sam si u zadnjih 4-5 godina dao truda malo ih upoznati, kontekstualiziram do najvece meni moguce mjere na temelju onoga sto sama ta vina govore o sebi, te izmedju ostalog i na temelju onoga sto sugeriraju o svom “srodnishtvu” unutar vinske obitelji).

            • vinopija 15/01/2011 / 22:08

              Nisam odolio i moram pozdraviti jednu od najkvalitetnijih izmjena mišljenja te komentara od prvog dana ovog bloga! Audiofan – You are most welcome, a buonsangue već dobro zna – fenomenalni komentari za kontekst “pitkosti” kao i “vini da meditazione”. Hvala vam.

              • audiofan 17/01/2011 / 10:00

                Hvala tebi vinpijo na ovom site-u.
                buonsangue zna o vinima više nego ja koji sam malo “bolji” potrošać kao i ti.
                Diskusija je bila zaista dobra i možda ju i nastavimo…

              • audiofan 17/01/2011 / 10:04

                Hvala tebi vinopijo na ovom site-u.
                buonsangue zna o vinima i vinskoj kulturi više od mene. Diskusija je bila zaista dobra i možda ju nastavimo…

  10. ifke 13/01/2011 / 14:15

    Ne znam, Vinopijo, meni je pitkost uvijek pozitivan pojam, koji nije u kontradikciji sa kompleksnošću odr. vina. Drugo je neš ak ti je vino praznjikavo, prevodenasto, prelagano, fali tanina u crnjaku ili neš treće. Dapače, mislim da je baš ta pitkost glavni razlog zbog kojeg mnogi smatraju vrhunske rieslinge najboljim bijelim vinima na svijetu. Mnoga bijela vina imaju njihovu mineralnost, kompleksnost i ozbiljnost, ali nisu toliko pitka. Najbolja bijela vina koja sam ikad probao su Loimerov Steinmassl 2007 i Wieningerov Rosengartl 2007, koji su pitki ko majčino mlijeko. Znam da je blesavo, al stalno si zamišljam koliko bi se skale i kriteriji HR vinopija promijenili kada bi nam bila dostupnija ta svježa AT vina il kad bi sami znali napravit takva.
    No, vratimo se kontemplaciji… 🙂 Sinoć sam cuclao ponovno nakon godinu dana Kalazićev chardonnay 2007 (15,7 alc), koji lagano ulazi u tercijarnu fazu ( 🙂 ) , al je još uvijek odličan, još je voćan i šardonejast i mastan. Nevjerojatno je da košta 29 fakin kuna, dok u isto vrijeme i u istom dućanu kutjevačka litrenka gemištača dođe 30 čuna. Respect Kalazu!

    • ifke 13/01/2011 / 14:36

      Malo sam u ovom postu ponavljo što je Tvrle već gore reko, pa sori….nije naodmet…
      Inače, cuclao se neki dan i Adžić rajnski 2009. Aromatski bogat, al u tijelu malo rastrojen, prvo izštrče kiseline, a retron. alkohol (14,5), al zanimljiv, ima lipih stvari. Ako ga je ko kusao, volio bih znati dojmove…

      • audiofan 13/01/2011 / 14:41

        ifke, Adžić rajnski 2009 otvoren jučer… Na nosu solidan. NO… Neharmoničan sa previskim alkoholom. Kiseline? Ne baš sjajno uklopljne. Osnovni Loimer ga pojede za doručak… Taj Adžić je dosta čudno vino.

    • igor 14/01/2011 / 12:31

      @ifke;Chardonnay 2007 tjera na još jednu casu pa kud puklo da puklo.Prenježno vino za mene velikog u pozitivnom smislu mislim… gdje prevladava miris zrelog voća i vanilije u manjini….Okus privlačan, jak i harmonican za ovako prebogato vino da tako nazovem.Vino je posluženo kao aperitiv prije jela…ni dan danas mi nije jasno zašto!
      Rajnski Risling 2009 od Adžića sam kak se ono kaže s noge probao.Presmireno vino,svježe i pitko i ima dosta posloženi bouqe,a pitam se na pocetku kam se guraju te kiseline.;)
      Pustio bi ga ja da još malo ostoji..
      Loimer je Loimer…kapa dole za njega….

      • ifke 19/01/2011 / 00:59

        Ma taj Adžićev rizling ima svašta fino u sebi, baš bi ga volio kusat za par godina, možda se posloži…

  11. wineandfood4u 13/01/2011 / 15:40

    @Bounsangue i @Jurica: 🙂 sad se lijepo rukujte, a ja ću otvorit tu benvenutijevu best buy malvaziju i pit ćemo ju dok se ne zakenjamo! (od užitka) 🙂 🙂 jeste ludi oba dvojica….

    • buonsangue 13/01/2011 / 16:03

      Eh, majstore, izgleda da sam ti se fakat smrtno zamjerio kad si me do sada zvao na Vegu Siciliu i Giacoma Conterna, a sad mi se prijetis Benvenutijem 😉 …

      • buonsangue 13/01/2011 / 16:10

        (Inace, nije da u globalu ne cijenim duh koncilijacije i sl., ali, da ti budem skroz iskren, pomalo mi ide na zivce i nije mi objektivno bas neka genijalna furka da se, makar i u shali, pod isti nazivnik “jeste ludi obadvojica” smjeste neki moron koji dodje tu nesto prcat ljude a o vinu ne kaze ni mu ni be i npr. ja koji prakticki u svakom threadu napisem par kartica teksta koje bar pokusavaju nesto smisleno reci sto o temi, sto o na temu vezanim vinskim pitanjima. Prvi sam za shalu i humor, ali, come on: nismo u djecjem vrticu.)

    • ifke 13/01/2011 / 17:08

      Da, to bi bilo jedno groteskno “mirenje”… 🙂 Mislim, ljudi, imate forum.hr za tinejdžerska polupismena dobacivanja, Vinopijin blog je blog o vinu. Mislim da bi produktivnije bilo izrazit se negativno o diletantskim i pederskim upadicama, u ovom slučaju @jurice, (zbilja papir – desktop – svašta otrpi), pa ih se moguće i otarasit u budućnosti, nego ić mirit dvije posve različite humanoidne vrste…

  12. Luka 13/01/2011 / 16:39

    Da wineandfood4you, odvoji žito od kukolja brate..

  13. wineandfood4u 13/01/2011 / 17:59

    @El Tvrle – vega sicilia, pingus, conterno i slični i dalje čekaju svoj red..i ovo je bila šala čisto da se ne pokoljete zbog nekog komentara ili nečijeg ukusa ili neukusa. nisi mi se ništa zamjerio šta ti je… pa mi se već godinama ovako ”dopisujemo”.. 😉 @Luka: wtf?!? kaj ti misliš da je razlikujem tvrleta od nekog jurice?? ne budi smiješan…nemam se ja tu kaj petljat u tuđe rasprave. smiješno je da moje mišljenje da je ta nesretna malvazija dobra za te pare povukla ovoliko prepucavanja i komentara… smiješno mi je to.. svatko ima pravo na svoje mišljenje, bilo pravo ili krivo… tu smo da čujemo različite stavove i upoznamo nove vina, da nekog vraga valjda i naučimo od onih koji više znaju, a ne da si karate majke zbog nečijih besmislenih izjava.. daj se malo ohladite..

    • buonsangue 13/01/2011 / 21:02

      Prijatelju, poanta je upravo u tome da ova moja “prepiska” s ovim trolom nema nikakve veze s tvojim ili mojim misljenjem o Benvenutiju. O Benvenutiju smo razgovarali nas dvojica. A ovaj trol se upleo ne zbog Benvenutija ili bilo kakvog vinskog razgovora, nego iskljucivo zbog toga sto izgleda ima neki problem sa mnom. Kao drugo, nije tu bilo nikakvog “klanja”. On se upleo u razgovor da sa mnom – iz samo njemu znanih razloga – odredjenim tonom podijeli svoje misljenje o meni. Ja sam na to njemu u vrlo slicnom tonu temeljito i veoma zorno naprosto objasnio da je “pogrijeshio”, i to ti je sve. Ukratko: uopce nema nikakvog razloga da se o bilo cemu brinesh! Pozz!

  14. Luka 13/01/2011 / 19:49

    wine, ma nemoj se ljutiti, samo mi je bila dobra ova replika buonsangea maloprije i onaj odgovor jurici u 3 dijela (čovjek se stvarno potrudio). i vidiš da je dobro učinilo tvoje mišljenje o benvenutiju, toliko se zanimljivog teksta ovdje pojavilo zbog toga. pozdrav.

  15. wineandfood4u 13/01/2011 / 22:02

    @bounsangue: 🙂 prijatelju, sve 5! razumijem te, i slažem se..da cijenim tvoje znanje i iskustvo ne trebam ponavljat.. i kad si već spomenuo veronelija, tebi bi radije stavio njega ili starog broadbenta uz ime nego parkera ili sucklinga.. hahaha 😉 @Luka: nema nikakve ljutnje..ja sam vrlo pitom i miroljubiv čovjek 🙂 čak mi je pomalo žao da ovaj ”transkript saborske sjednice” završava… 🙂 volio bi da ovako komentiramo o pitkosti recimo, ili o ”meditacijskim vinima”, i na kraju karjeva, žao mi je da se premalo ljudi izjasnilo sa svojim best buy vinskim listama, jer, ako se ne varam, to je bila tema ovog posta! 🙂 pozdrav..

    • buonsangue 14/01/2011 / 09:48

      Opak si ko Che Guevara, brate. Parker jos ajde, jes da je malo degutantno, al, kosto bi Ifke diplomatski reko, nismo mi ovdje neke tetkice. No, dan kada me nazoves Saklingom je dan kad prestaje nashe njezno prijateljstvo 🙂 🙂 .

  16. Lada.ra 14/01/2011 / 17:22

    malo se tu preveć testosterona narojilo, stvarno bi trebalo kubure izvaditi. al to bi bilo prejednostavno. šaketanje mi se čini primjerenijim izričajem…

    • igor 14/01/2011 / 17:51

      Dobraaaaaaaaaa…:)

      • vinopija 15/01/2011 / 22:13

        😉 mnogi se slažu s tobom igore

  17. ifke 14/01/2011 / 19:02

    Da se vratimo na glavnu temu….best buy 2010. Moji favoriti: panjoka 2008, kao jedini good buy iz Istre, ostalo je good bye, barem cjenovno. Buhač merlot, cab i traminac(27 kn) 2009. Meni nezaobilazni Kalazić chard 2007, crni pinot 2007, graševina 2009, chard barrique 2008. Feravino Dika graš 2009, Belje graš. vrh. 2009. TRS Traminac 2009. Antunović Postup 2008. Finca Antigua (ESP) Tempranillo 2006, Syrah 2007. Badel Korlat Syrah 2007. Beringer F.Estate c.s. 2004 (na sniženju bio 58 kn). Naravno, ovo je izbor onog što je dostupno u zg.

    • ifke 14/01/2011 / 19:09

      eeeee da….zaboravio sam Domaine du Pegau Chateauneuf du Pape 2001, vino u svojoj savršenosti pomalo i dosadnjikavo, al barem ga nisam puno platio…. 🙂

      • buonsangue 14/01/2011 / 19:23

        Slusaj, direktore, za svaki slucaj, vidim da i ti i gazda navodite vino kao Pegau CdP 2001. Da izbjegnemo svaku zabunu, Pegau-ov normalni Chateauneuf iz 2001. je meni super vino (bas kao i normalni CdP iz 2000.), ali je dobilo manje od 100 parking bodova: dakle, vino za luzere. Ovo nashe je bilo njihov posebni cuvee “Da Capo” iz 2000., koji je dobio penis od 100.. ovaj pardon, 100 parkirnih bodova, dakle: to je vino za prave shmekere ;-).

        • ifke 15/01/2011 / 14:53

          Pa eto, kad mu već i ime kaže – da capo, mogli bi puknut još koji – da capo. Evo, ak ti veliš da je i “obični” CdP 2001 dobar, ja ću iz poštovanja prema tebi otrpit te čak i njega probat… 🙂
          A stiglo i upozorenje iz DHMZ-a: neočekivana siječanjska toplina ubrzano topi pršute koji lagano odlaze u ropotarnicu povijesti…

      • igor 15/01/2011 / 11:40

        Domaine du Pegau Chateauneuf du Pape 2001,a kada se sjetim u 2009 kada su pojedinci pili kao vodu i prigovarali oko kvalitet vina itd..
        @buonsangue:,a ak se ne varam 97 bodova od Wine Sectator i
        95 od International Wine Cellar.

        • buonsangue 15/01/2011 / 12:21

          Nemam pojma, majstore, ja ti pratim samo ovo od 100 bodova na gore 😉 🙂 😉 .

          • igor 15/01/2011 / 12:41

            Ostali su mi podaci u glavi od zadnjeg istraživanja koje je vino dobilo bodove i od koga….
            Od 100 na gore, hehehe dobra ti je ova……

            • vinopija 15/01/2011 / 22:18

              @ifke: nemoj me plašiti za te pršute i btw spominjao si neki za “degustaciju” 😉
              @igor: zahvaljujem! Osjećam se zdravije kad vidim da ima većih “pacijenata” od mene… npr. upravo se lomim treba li mi pretplata na Wine Enthusiast u životu!?!

              • vinopija 15/01/2011 / 22:54

                @ifke: well spotted! Dika Graševina je zapravo best buy koncepcija i bila mi je na popisu, ali nekako sam odlučio ne staviti je jer onda bi morao staviti i Orahovicu i ostale koji rade korektnu i čak tradicionalniju Graševinu protiv koje nemam ništa protiv. Dika je prva “modernog” stila za te novce…
                Kad poželim Graševinu top-of-mind su mi tri “stilska” predstavnika:
                a) Galić, Graševina, b) Adžić, Hrnjevac Graševina, c) Goldberg ili Principovac

                • ifke 18/01/2011 / 13:43

                  Dika gr. mi je aromatski jednodimenzionalna, al to nadoknađuje finim skladom u ustima i mineralnošću. Ni prelaka ni preteška, za klopu super. Goldberg sam probo par godišta i preteško mi je sve to. Na žalost, niš od ovog ostalog što si nabrojo nisam probo. Zasad mi je u omjeru cijene i kvalitete od ovih gr. što sam probo Kalaz 2009 daleko najbolji i jedan od rijetkih za kojeg mogu reć da je vredniji od onog koliko košta.

                  • vinopija 18/01/2011 / 23:18

                    Nisam Kalazovu Graševinu probao, ali imam občutek kako bi ti uživao u Graševini Dekan (Trs).

                    • ifke 19/01/2011 / 01:02

                      Morti da, al židov u meni ne želi dat 60 čuna za jednu sremsku graševinu, bila ona rektor, prodekan ili…..

                • igor 19/01/2011 / 23:15

                  @vinopija,
                  tvoje mišljenje o Mihaljevoj Graševini 2008 ako si je probao….

                  • vinopija 19/01/2011 / 23:19

                    Odlično mišljenje! Ali, nikako da uzmem koju butelju i da dođe u dojmove… prema tome, elaboracija i argumenti nula bodova, ali opći dojam koji pamtim je “Toooooo!”
                    Otprilike 😉

              • igor 18/01/2011 / 10:39

                vinopija,
                molim i drugi puta.Može se i bez Wine Enthusiast u životu….

                • igor 19/01/2011 / 11:42

                  ili veleposlanik…..Niš onda na nekakvu degustaciju moraš ici i to je to…..

  18. igor 15/01/2011 / 12:37

    Evo i od mene nešto Georges Duboeuf CS Special Reserve 2007(predpostavljam da ga ima u RH ja sam ga dobio na poklon za rojsni dan….izvrstan je uz teletinu i ribu),Rukatac Antunović 2008,Kalazić chardonnay 2007 i 2008,Iuris CS 2007,TRS CS 2008,Schloss Riesling Domaene Gobelsburg 2007,Tabali Syrah 2009…

    Zanima me Valandovo Alexander 2005 da li je netko degustirao……Isplativo ili neisplativo,a mislim radi previsoke cijene….

    • vinopija 15/01/2011 / 22:27

      Hm, nisam Alexandera probao… mislim da ću pričekati neku degustacijsku priliku tipa Zagreb Wine Gourmet.
      Dobro si me sjetio na Duboeuf-a, u kontekstu preporuka stručne svjetske žurnalistike Morgon i Julienas (Chateau des Capitans) su istaknuti… ali nisam ni to probao, općenito Burgundci koji nisu Chardonnay ili Pinot Noir, a niti čisti Gamay…enigma 😉
      S Cote de Nuits naravno čistim vjetrobransko staklo 😉

      • igor 19/01/2011 / 11:47

        Malo šale na pocetku…..
        Vino od velike važnosti je taj Alexander u Konzumu kada ima alarm na sebi.:)
        Burgundce treba istražiti vinopija dane ostanu zagonetni da se tak izrazim…..
        Kaj se tice Cote de Nuits-a,a nemoj ga previše stavljati na vjetrobransko staklo.:-)

        • vinopija 19/01/2011 / 11:53

          I jeftinija vina su alarmirana, a ti si sigurno mislio da je to “limted edition” s trendy dodatkom tipa drop stop čepa 😉
          Ali u pravu si što se tiče CdN, dosta maže… Cote de Beaune je bolji hihi

          • igor 19/01/2011 / 22:56

            Hehehe… dobraaaaaa…..
            Dosta maže CdN,a vjerovatno mu je rok trajanja istekao…
            CdB i to berba 2004.:)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s